NOVI VINODOLSKI – Polazeći od postojećih umjetničkih radova, pronađenih predmeta i fragmenata te razmatrajući identitet kao proces koji nastaje na temelju susreta, odnosa i neprestane transformacije, u Galeriji Turnac nedavno otvorena izložba »Unidentity: intervencije« Damira Stojnića nameće pitanja identiteta, autorstva te granice između vlastitog i tuđeg. Intervencijama u postojeće umjetničke radove, pronađene predmete i fragmente, umjetnik rastvara prostor za promišljanje o tome kako se »ja« oblikuje u odnosu s drugima.

Izložba »Unidentity: intervencije«, govori umjetnička voditeljica Galerije Turnac i kustosica izložbe Katerina Jovanović, »otvara prostor za ontologiju subjekta u kojoj identitet nije unaprijed zadano polazište, već nešto što se gradi – ne kao temelj, nego kao učinak«.

Katerina Jovanović i Damir Stojnić

– Okupljeni radovi ne sugeriraju raspad subjekta u trenutku kada granice popuste. Naprotiv, pokazuju kako se on upravo tada počinje oblikovati u odnosima i napetostima, u gotovo refleksnoj identifikaciji s drugima.

Između onoga što nazivamo vlastitim i onoga što prepoznajemo u drugome ne postoji čvrsta granica, ali postoji prostor u kojem se ta dva fenomena neprestano prožimaju.

Radovi Damira Stojnića sustavno izmiču ideji autorstva kao stabilnog uporišta koristeći tuđe umjetničke kompozicije, zadržavajući njihove potpise, intervenirajući u već postojeće vizualne svjetove i oblikujući strukture od fragmenata koji ne pripadaju jedinstvenom izvoru.

Danas, kada identitet sve teže ostaje zatvorena forma, izložba se oslanja na procesualnost, transformirajući identitetsku politiku u strukturu posredovanu kroz dodir, pomak i aproprijaciju, ističe.

Fenomenološki trokut

»Sukladno tome«, govori dalje, »izložba potvrđuje više perspektiva od kojih tri osobito jasno artikuliraju fenomenološki trokut: intervenciju – fragment – mjeru«, pojašnjava.

»Unutar tog diskursa«, razlaže, »osobito je značajna intervencija; prisvajajući odbačene artefakte, Stojnić intervenira iznutra, ulazeći u postojeći rad bez brisanja njegova traga, potpisa i vremena.«

Autor zadržava tragove, potpise te povijest svjetova u koje intervenira

– Privučen nepoznatom aurom, prepoznaje dodirne točke između vlastitog i ne-vlastitog upisanog u pronađeni umjetnički predmet. Gotovo akauzalno rađa se novo značenje, nova vrijednost začeta kratkim bljeskom prepoznavanja i dodirivanja dvaju potpuno različitih i međusobno nepoznatih iskustava.

Na tragu misli Maurice Merleau-Pontyja, percepcija je uvijek unaprijed isprepletena s prisutnošću drugih pa svijet koji vidimo nikada nije isključivo naš.

Poštujući vizualni kôd drugog autora, Stojnić ne poništava njegov rad, nego ga koristi za vlastitu intervenciju. Autorstvo se pritom ne dokida; preusmjerava se i preklapa, ostajući u stanju trajne napetosti.

Rad se premješta u prostor susreta u kojem dva pogleda koegzistiraju bez potrebe za međusobnim isključivanjem, pojašnjava.

»Jednako je važna i upotreba slagalice (puzzli), koja«, ističe kustosica, »kao pozadinska struktura, uvodi postojeću logiku fragmentacije; svaki segment dobiva smisao tek u napetosti s drugim, dok se cjelina javlja kao privremeni učinak njihova podudaranja«.

Radovi izmiču ideji autorstva kao stabilnog uporišta

– Identitet se u tom kontekstu ne može razumjeti kao stabilna struktura. Prije je riječ o procesu neprestanog razlaganja i ponovnog slaganja, uvijek izložen mogućnosti raspada.

Intervencija koja se upisuje u takvu površinu ne teži rekonstrukciji izvorne slike, ali simbolički uvodi rez kao novu liniju čitanja koja presijeca postojeće odnose i uspostavlja nove veze.

U tom se prostoru subjekt formira kroz odnos s onim što mu ostaje izvan dosega – s vanjskim, stranim i nedovršenim. Takav narativ, obilježen fragmentima i intervencijama, postupno usmjerava pažnju na odnose među dijelovima, na načine na koje se oni međusobno odmjeravaju i dovode u vezu.

Krojački metar, kao precizno i nenametljivo uporište, pomiče uobičajeno razumijevanje mjere i uspostavlja je kao specifičan princip organizacije unutar dezintegriranog diskursa, tumači Jovanović.

Djelo »Obnova Starship broda«

»Različiti slojevi ostaju istodobno prisutni, aktivni i međusobno upućeni«, podcrtava, »bez težnje da se stope u jedinstvo«, pa se »zajedništvo ne konstituira kao dovršena totalnost, već kao dijeljenje razlike«.

Stalna transformacija

– Unutar takvog okvira identitet se ne stabilizira, ali opstaje kao odnos koji se iznova uspostavlja, uvijek u odmaku od vlastitog zatvaranja. Identitet više ne funkcionira kao vlasništvo i odvija se kroz napore u kojima se elementi preuzimaju, nadopunjuju i međusobno odmjeravaju.

Ovi radovi, umjesto gubitka identiteta, potvrđuju njegovo premještanje iz statičnosti prema kolanju, gibanju, kruženju. »Ja« više ne označava izvor. Ono je mjesto prolaska (prostor kroz koji se kreću tuđi tragovi) pri čemu se subjekt ne raspada, jer se upravo u toj cirkulaciji privremeno oblikuje kao učinak odnosa koji ga istodobno proizvode i destabiliziraju, zaključuje kustosica.

»Scrittori Italiani« (iz serije objekata »Tajne knjige«)

Izložba je otvorena do 23. kolovoza, a može se pogledati svakim danom od ponedjeljka do subote u dvokratnom radnom vremenu, od 9 do 12 sati te od 19 do 22 sata, uz slobodan ulaz.

O autoru

Autor Damir Stojnić rođen je u Rijeci 1972. godine, slikarstvo je diplomirao 2000. godine u Zagrebu, a poslijediplomski studij slikarstva pohađao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani.

Od 2005. godine zaposlen je kao docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Živi i radi u Rijeci i Istri. Izlagao je na više od stotinu izložbi u zemlji i inozemstvu (primjerice u Ateni, Kairu, Beču, Londonu, Veneciji, Milanu, Pragu).

Rad »Rafinerija fotonskih oktana«

Dobitnik je više priznanja i nagrada, od kojih su najznačajnije otkupna nagrada MMSU-a u Rijeci na Međunarodnom trijenalu originalnog crteža 2002. te druga nagrada na 7. hrvatskom trijenalu akvarela.

Kao član umjetničkog kolektiva Labin Art Express (L.A.E.) od 2005. vodi galeriju DKC Lamparna u Labinu, u kojoj je priredio samostalne izložbe brojnim domaćim i inozemnim umjetnicima.

U istom svojstvu i u organizaciji LAE-a bio je umjetnički direktor 1. i 3. Bijenala industrijske umjetnosti.