RIJEKA Dok su strpljivo čekali kolovoške oblake i kišu, hrvatske ljubitelje sporta osvježavali su međunarodni uspjesi u kojima je poslovično i riječki udio, u ovom slučaju onaj vaterpolski. Centar Viktor Tončinić, MVP turnira, te napadač Gabrijel Burburan su ponosno i zadovoljno skidali kapice slaveći titulu europskih U-20 prvaka nakon što su u finalu u bugarskoj Varni matirali Španjolsku.

Nakon svjetskih trijumfa selekcija U-16 i U-18, Hrvatska je još jednom sam potvrdila epitet vaterpolske velesile, a mladi delfini se pokazali dostojnim nasljednicima brojnih hrvatskih zvijezda.

– Od nas se puno očekivalo već od samog starta, kao što su i inače velika očekivanja od svake naše vaterpolske selekcije, pogotovo što smo jako dobro odigrali na Svjetskom kupu u Sydneyu protiv seniorskih svjetskih klasa. Krenuli smo malo lošije u grupnoj fazi. No, to nas je samo mobiliziralo, a ne pokolebalo. Stisnuli smo još jače, skupili se svi zajedno. Zajedništvo nas je vodilo do finala i onda do europskog trona.

Preokret u finalu od minus tri do konačnih plus tri? I pomoćni trener Igor Računica nam je kazao kako smo se mi kroz turnir navikli na patnju, a Španjolci nisu imali takve utakmice. Nismo odustali, igrali smo pri zaostatku kao da je 0:0 te je na kraju ishod bio pobjednički. Oni više nisu znali što bi načinili u napadu, nisu imali rješenja. Mi smo igrali kontrolirane napade i osvojili naslov prvaka – kaže Viktor Tončinić

Mladost

Riječki centar je vrlo mlad s Kantride lani prešao u Mladost. Dostojni je nasljednik trofejnih sidruna s Kantride, počevši od Igora Hinića preko Ivana Krapića do Josipa Vrlića, veliko je obećanje za osvajanje i brojnih seniorskih odličja.

– U nastavku karijere se nadam svemu najboljem, osvajanju svega što se osvojiti može. Ali, ne zalijećem se, idem polako, korak po korak. Svi zajedno smo u tom ozbiljnom vaterpolu i nadam se najboljemu, ali ima tu još puno za raditi, trenirati, želim ustrajati u svemu tome.

Matador

Napadač Gabrijel Burburan je bio matador finala, pokidao je španjolsku obranu s pet golova, skoro trećinu koliko ih je Hrvatska postigla u finalu.

– Krenuli smo u Europsko prvenstvo porazom od Italije, no kako to uvijek biva, teško je na turniru dva puta izgubiti od iste ekipe. U skladu s time izražena je bila naša velika dominacija s Azzurrima u polufinalu. Inače, kao da je najvažnija ona utakmica u četvrtfinalu, vrlo je tanka razlika između te faze i polufinale, između propadanja i uspjeha. Stoga je ta utakmica sa Srbijom, koju smo dobili, bila i najvažnija.

U polufinalu smo bili jako uvjerljivi i onda dočekali slavlje. Naša generacija je, naime, igrala već pet prvenstava, a dvije godine zaredom bili smo sedmi ili osmi, mučili se. U generaciji U-15 bili smo četvrti, nikada do medalje, sad je napokon stiglo to zlato – kaže riječki Gabi.

PRESUDIO FINALE – Gabrijel Burburan/Foto HVS

Zov Los Angelesa

Gabrijel Burburan oprostio se od Primorja Erste Bank i ide preko Atlantika, na školovanje u SAD. U skladu s time idu i upiti o momku nesumnjivog golgeterskog potencijala za A reprezentaciju.

– Odlučio sam se krenuti smjerom koji mi znači određeno osiguranje kada je riječ o samom školovanju, te o nekim drugim stvarima. Nisam sam u takvoj odluci, skoro devedeset posto igrača naše razine iz generacije 2006. je u SAD-u, tamo su već na drugoj ili trećoj godini školovanja. Skučili su se tamo pa ispada da je SAD trenutno naša najbolja opcija za vaterpolo, a meni osobno stanje ovdje ne pokazuje neke opcije da se ide prema boljemu.

Krećem na sveučilište u Los Angelesu. Kada je pak riječ o onoj vrhunskoj karijeri, normalno je da se razmišljam baviti vaterpolom, ali ne znam kakvo će biti stanje poslije boravka u SAD-u. Vidjet ćemo što će biti za četiri godine. Nadam da ću se moći baviti vaterpolom. Pitanje je koliko ću se moći izboriti za neki povoljan ugovor jer upitno je koliko se može preživljavati od vaterpola. No, tek kada se vratim moći ću vidjeti kakvo je stanje ovdje – kaže student sveučilišta Loyola Marymount.