RIJEKA Prolaze godine, desetljeća čak, ali u stogodišnjoj povijesti Primorja vječna ostaje tradicija da su bazeni Kantride stalna gnijezda za vaterpolske tiće.

Cvrkut je ljetos glasniji ne samo jer je Bartol Smoje friški svjetski prvak u konkurenciji do 16 godina s reprezentacijom Hrvatske, nego zbog činjenice da je u jatu koje silom prilika mora poletjeti zbog stalnih odlazaka igrača, koji putuju daleko zbog kroničnih klupskih financijskih problema.

Len Dujmić (2007. godište), veliko riječko obećanje u sastavu je beba iz uvale Costabella, u društvu je s Matijom Čurićem (2008.), Ivanom Sudulićem (2009.), Markom Doknićen (2007.), Grgom Kunićem (2009.), Franom Grčevićem (2009.), iskusnijim i već afirmiranim Lukom Babićem (2005.), Franetom Tiškivskim (2009.), Patrikom Turkom (2009.), Ivanom Šurbekom (2008.), Franetom Vlahom (2009.), Nikolom Vidom (2011.) i Bornom Margitićem (2007.).

Čeka ih mučno učenje seniorske abecede i odgovaranje na rezultatske upite kako su preko noći zbog odlaska igrača katapultirani u prvu ekipu.

Svjetske klase

Oni nasljeđuju slavna imena u instituciji riječkog sporta, morat će se silom prilika snalaziti sve dok znalci poručuju da nisu potencijal brojnih kapica koje su vrlo mlade zaplivale u seniorski vaterpolo, već od prvih zaveslaja naglasile iznimni talent i onda opravdale očekivanja brojnim titulama i zasipana epitetima kakva se upućuju svjetskim klasama.

Samo najstariji na tribinama bazena pamte kako je Zoran Roje, kapetan olimpijskih pobjednika, stasao uz nezaboravnog Dejana Dabovića i da je po dolasku na odmor iz Napulja dijelio savjete Vladi Vujasinoviću.

– Pije kao spužva – zadovoljno je komentirao kako dječak odmah sve to usvaja, svjedočio je kako momak koji je sa 16 godina zaigrao u ondašnjoj jugoslavenskoj ligi, meteorski ide k vrhu.

Postao je s godinama najbolji igrač svijeta, u klupku je onih što nisu imali pravo na vozačku dozvolu, ali jesu za igranje u onom probranom prvoligaškom društvu. Konkretno Igor Hinić, koji je postao najbolji svjetski centar, ušao je u prvu ekipu s 15 godina.

Nove karike

Seniorski početnici kod Dabovića bili su godinu dana stariji Damir Glavan (srebrni olimpijac) te dvije godine stariji Samir Barać, najtrofejniji riječki sportaš, zlatni olimpijac, svjetski i europski prvak s Hrvatskom.

Lanac je imao nove karike, primjerice Damira Burića sa 17 godina, dovedenog iz Pule, kasnije osvajača svih najsjajnijih medalja i najboljeg svjetskog beka.

Brojni su klinci s Kantride koji su rano krenuli u seniorske vode, među njima su reprezentativci Mauro Ivan Čubranić te Viktor Tončinić, koji su otišli u Mladost i odmah osvojili dvostruku krunu, u prvom sastavu Primorja zaigrali su s 15-16 godina.

Donedavni kapetan Primorjaša, reprezentativac Tin Brubnjak, za Opatiju je u Prvoj B ligi debitirao sa 14 godina. Niko Čubranić, Gabrijel i Noa Burburan i da dalje ne nabrajamo, svi oni i razni drugi su mliječnim zubima grizli tvrde zalogaje.

Ovi nasljednici tolikih zvučnih imena nisu takva obećanja, ali tko zna, možda neki od njih demantitra skeptike.