RIJEKA Marino Bloudek živi svoj san. Dvadesetsedmogodišnji Virovitičanin je prije četiri dana u Birminghamu dotrčao do europskog srebra na 800 metara u utrci u kojoj je od samoga početka bio na čelu kolone, da bi u njezinoj završnici odolio napadima konkurenata, posebno onom, u konačnici brončanog, Španjolca Mohameda Attaouia (1:45.71). Jedini koji ga je prestigao bio je Irac Mark English (1:45.26), a Bloudek je s 36 stotinki sporijim rezultatom (1:45.62) osvojio prvo hrvatsko odličje u trkačkoj disciplini nakon 32 godine i bronce Branka Zorka na 1.500 metara iz Helsinkija, odnosno drugu hrvatsku medalju na 800 metara nakon europskog zlata Luciana Sušnja iz Rima 1974. godine.

Od nesuđenog nogometaša za kojeg su se već u sedmom razredu osnovne škole otimali klubovi, među kojima su bili Dinamo i Arsenal, do viceprvaka Europe na 800 metara. Što ti je život!

Marino Bloudek je kao dječak pokazivao veliki talent u baratanju loptom, što ne čudi budući da dolazi iz nogometne obitelji u kojoj su njegov otac Valentin i stric Vedran igrali za Rudar iz Kaknja, čime su samo nastavili obiteljsku tradiciju, a onda mu je utakmica između županijskih selekcija sa sjevera Hrvatske prekinula snove i odvela ga u sport za koji nikada nije mislio da će se njime baviti.

Kvarner

Kao kapetan Virovitičko-podravske županije krenuo je spašavati svoju momčad u susretu protiv vršnjaka iz Koprivničko-križevačke županije, zabio gol za smanjivanje zaostatka na 2:1, a onda je sve krenulo nizbrdo. Zbog gruboga prekršaja s leđa zaradio je dvostruki prijelom noge, liječničke prognoze govorile su da je riječ o pauzi od godinu i pol dana. A taman je trebao zaigrati na važnom turniru, istakuti se, ostvariti svoj san i postati nogometaš. No, sudbina je imala drugačije planove.

Taj mu se scenarij nije nikako svidio, nakon pet mjeseci polako je stao na noge, ostavio sve u šoku i napokon popustio svakodnevnim nagovaranjima svojega profesora tjelesnog odgoja Zlatka Tota da se okuša u atletici. Uskoro je na školskom natjecanju na 1.000 metara osvojio srebrnu medalju, mjesec dana kasnije osvojio je broncu u petoboju u Mariboru, a nakon godinu dana bavljenja atletikom i zlato na Europskom olimpijskom festivalu mladih.

Na Europskom juniorskom prvenstvu u Grosettu 2017. godine osvojio je zlato, kako je sam rekao, iz – tenisica. Jer je do dolaska u Kvarner godinu dana kasnije trenirao u parku i na betonskoj uzbrdici gdje nije mogao na nogama imati sprinterice zbog čega bi na natjecanjima na kojima se utrke održavaju tri dana zaredom, dobio upalu listova. To mu se dogodilo i nakon polufinala u Grosettu, a onda su ga u finalu prijatelji iz reprezentacije nosili do zlata.

Na prijelazu iz juniorskih u seniorske vode dogodilo mu se što i većini mladih sportaša, od velikog talenta postao je atletičar na kojeg više nitko ozbiljno ne računa. A onda je na Gala večeri HAS-a, na kojoj je proglašen za najboljeg hrvatskog juniora, upoznao tadašnju direktoricu Kvarnera Ivu Florjančič i počeo sve više razmišljati o njezinom prijedlogu da karijeru nastavi u klubu s Kantride. Uskoro je preselio u Pulu gdje je radio pod paskom Milovana Savića, tadašnjeg vlasnika drugog hrvatskog rezultata svih vremena na 800 metara, upisao je Visoku poslovnu školu PAR i bio sve bliže svojem idolu, tadašnjem predsjedniku Kvarnera Lucianu Sušnju. I to ga je guralo naprijed. No, rezultati nisu bili onakvi kakvima su se nadali pa je nakon nekog vremena počeo raditi s Azuzom Simcichem, koji je tada već bio dio tima Jelene Ribakine, jedne od najboljih tenisačica na svijetu, pa je i toj suradnji vrlo brzo stigao kraj.

Marino Bloudek tada je otišao u Zagreb, točnije u Dinamo-Zrinjevac, gdje je počeo raditi s Mladenom Kršekom, trenerom s kojim je ostvario sve svoje kasnije uspjehe. Od premijere na velikom seniorskom natjecanju, Europskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu 2003. godine, Svjetskog prvenstva u Budimpešti iste godine, Svjetskog dvoranskog prvenstva u Glasgowu 2024. godine, do Europskog prvenstva u Rimu prije dvije godine na kojem je trčao više od sekunde brže od svojeg osobnog rekorda (1:45.07) i prvi se put plasirao u polufinale nekog velikog natjecanja, na kojem je u konačnici zauzeo 15. mjesto.

Sušnjev rekord

Prošlu godinu zauvijek će pamtiti kao godinu u kojoj je napravio velike stvari, u veljači je srušio 37 godina star hrvatski dvoranski rekord Predraga Melnjaka (1:46.15), a onda je 24. lipnja za šest stotinki (1:44.02) nadmašio 51 godinu star rekord Luciana Sušnja iz Rima 1974. godine. Tu nije bio kraj, u Madridu je istrčao svoj najbolji rezultat karijere od 1:44.01 minutu, a trčao je i u polufinalu dvoranskog EP-a u Nizozemskoj i SP-a u Tokiju. Prošla godina donijela mu je dobre vijesti i na privatnom planu, na Hanžekovićevom memorijalu pred punim stadionom Mladosti zaprosio je preponašicu Nataliju Švenda s kojom će iduće jeseni zaploviti u bračnu luku.

I onda je došla 2026. godina. Godina ostvarenja snova. Počelo je u Valenciji rušenjem 29 godina starog rekorda Branka Zorka na 1.500 metara (3.37.77), ali i rekorda na 800 metara u Ostravi (1:45.27) te potom u Torunu (1:45.19) u kojem je u ožujku na Svjetskom dvoranskom prvenstvu trčao u svojem prvom finalu na velikom natjecanju i zauzeo peto mjesto (1:45.31).

Prije nekoliko dana u Birminghamu je uoči finala imao najslabiji rezultat, a dotrčao je do najvećeg uspjeha karijere. I još jednom dokazao da se rad isplati. I da se jedino tako ostvaruju snovi. Marino Bloudek sada sanja Los Angeles i svoje prve Olimpijske igre…