Velika Gospa

Vjernici Đakovštine hodočaste u marijansko svetište u Dragotinu

Suzana Župan

Jedni pješice, drugi biciklom, treći automobilima, još od petka navečer, a kada je misno slavlje s procesijom predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić



Tisuće vjernika s područja Đakovštine, ali i iz drugih krajeva, na Veliku Gospu hodočaste u najstarije marijansko svetište u Dragotinu, Gospi Dragotinskoj, a za kojim je sedam stoljeća povijesti.


Jedni pješice, drugi biciklom, treći automobilima, još od petka navečer, a kada je misno slavlje s procesijom predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić.


Na blagdan Velike Gospe, u subotu, prvo u nizu misnih slavlja predvodio je izv. prof. dr. sc. Grgo Grbešić, ističući na početku svoje propovijedi važnost hodočašća u životu vjernika.




– Kada sam bio župnik, barem jednom godišnje vodio sam svoje vjernike u Međugorje. Ne da tamo traže čuda nego da iz Međugorja ponesu duh molitve u svoje domove.


Zašto duh molitve? Jer kao svećenik vidim da je veliki broj vjernika prestao moliti, ili slabo moli ili nikako i najčešća optužba u sakramentu ispovijedi je: “Pa, nisam se molio!”.


– A zašto nisi molio? “Pa nemam vremena”. Ne, nije pitanje u vremenu; nemamo ljubavi prema Isusu. Jer, ono što volimo i ljubimo – za to uvijek nađemo vremena.


Onda pojedine bake okupljaju, uče djecu, poneka mama. A gdje su očevi obitelji? Jer, dijete u prvih sedam godina formira svoj život prema liku oca. A kako će ga formirati u vjerskom smislu ako otac ne ide u crkvu, ako krši Božje zapovijedi i ako se nikada ne moli?! – zapitao je Grbešić, propovijedajući uz vanjski oltar dragotinskog svetišta uz koji je u petak navečer postavljena slika Gospe Žalosne, najvrednijeg predmeta u tamošnjoj Gospinoj crkvi, najstarijoj Marijinoj crkvi u istočnoj Hrvatskoj, a koja je upravo u potpunosti obnovljena i to nakon 3,5 godine intenzivnih radova i restauracija.


Grbešić je rekao kako je prvi razlog hodočašćenja vjernika da ponesu duh molitve u svoje obitelji. Drugi je razlog, dodao je, da se vjernici nauče sami oslanjati u Boga u svim životnim prilikama, a put do Boga upravo je molitva


– Ako imamo vjeru, mi možemo sve. Vjera je ključ, od vjere dolazi molitva za nebo, a po molitvi mi spoznajemo da je svemogući Bog uz nas, da mi nismo prepušteni ovom životu koliko god bilo teško, bile posrijedi bolesti, ratovi…., Bog nas nije napustio.


I mi tada vidimo da smo nepobjedivi. Susreo sam priproste ljude koji imaju čvrstu vjeru. Kako se oni nose s problemima i poteškoćama! Zašto? Zato što su prošli taj put, put molitve pred Bogom, i sazreli su kao ljudi i našli su ključ.


Zato i vi koji ste došli danas, ponesite duh molitve. Jer, što će vas jačati i nositi kroz život?! – poručio je prof. Grbešić u Dragotinu.