RIJEKA  Bog ne spašava samo duhovni dio nas. Neće se samo naša duša spasiti. Mi nismo samo duša, mi smo i tijelo. Bog spašava cijele nas. Zato i naša vjera ne smije ostati samo u jednoj sferi našega života, u našim mislima, riječima, pobožnim osjećajima, nego naša vjera treba dobiti tijelo. Naša vjera treba postati djelo, pružena ruka onome kome je naša ruka potrebna, udijeljen komad kruha onome kome je kruh potreban. Naša vjera treba postati oproštena uvreda, posjet osamljenom, treba postati zaštita slaboga, zalaganje za pravednost i mir. Ona treba biti naš doprinos Gospodinu, naš doprinos boljem svijetu, kazao je riječki nadbiskup Mate Uzinić u propovijedi u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci na misi bdijenja uoči blagdana Vele Gospe.

Posebno je istaknuo da vjera ponekad dobiva svoje tijelo u ljudima koji zbog drugih ulaze u opasnost, sjetivši se svih koji su požrtvovno sudjelovali u spašavanju i gašenju požara na omiškom području.

Foto Marko GRACIN

– Dok večeras slavimo Marijinu svetkovinu, još su nam, vjerujem, svima pred očima slike strašnog požara koji je tijekom prošle noći zahvatio područje kod Omiša. Pretpostavljam da je tako i s vama jer mnogi pitaju mene, budući da sam iz tog kraja. U molitvi želimo biti blizu ozlijeđenima, evakuiranima i svima koji su ostali bez svojih domova, imovine i osjećaja sigurnosti. Zahvaljujemo vatrogascima, policajcima, medicinskom osoblju i svima drugima koji su cijelu noć, izlažući sebe opasnosti, spašavali ljude i ljudske živote, rekao je Uzinić.

O vjeri koja postaje djelo i tijelo posebno je važno razmišljati o blagdanu Vele Gospe, budući da se tim blagdanom slavi Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo. Riječki nadbiskup se u propovijedi osvrnuo i na potrebu da vjernici, i svi ljudi, više gledaju u budućnost, jer su vjera i nada uvijek u budućnosti.

– Iz povijesti trebamo učiti i, gdje je potrebno, a puno je toga potrebno, trebamo pročistiti svoje povijesno pamćenje. Ali kršćanski život nije određen prošlošću. Naš kršćanski život je beskrajno određen budućnošću. Zato je naš veliki teolog Vjekoslav Bajsić napisao da vjera i nade žive u budućnosti. One nas potiču da već danas živimo ne samo iz onoga što je Bog učinio, nego i iz onoga što je Bog obećao, rekao je Uzinić.

Foto Marko GRACIN

Nastavio je da svetkovina Uznesenja Marijina na nebo želi sve osloboditi toga da budu zarobljenici samo prošlosti, ali i od toga da budu samo pasivni čekaoci budućnosti.

– Prošlost ne možemo promijeniti, ali iz nje možemo puno naučiti. Budućnost još ne posjedujemo, ali nam je u Kristu obećana. Ono što nam je dano jest sadašnjost. Mi imamo samo danas. U toj sadašnjosti trebamo, poput Marije, slušati Božju riječ i čuvati je. Trebamo zaprljati svoje ruke, nastojeći da po nama ovaj naš svijet, naše društvo, naše obitelji i naša Crkva postanu barem malo više onakvi kakve Bog želi. Marija nam pokazuje da je to moguće. Ona je prva nakon Krista u punini ušla u onu budućnost koja je obećana i nama. Ne zato što je sve učinila sama, nego zato što je surađivala s Bogom, otvorila se Bogu, povjerovala njegovoj riječi, kazao je.

Istaknuo je i kako je Marijin put ponuđen i ljudima i danas, a da bi ga se slijedilo potrebno je slušati Božju Riječ, čuvati je, dopustiti da ona postane čovjekov život.

– Sve ostalo je Božja milost. Marija je to povjerovala, tako je i živjela i zato u punini živi. Mi smo danas na ovoj svetkovini pozvani to vjerovati jer, vjerujemo, gledajući Mariju uznesenu u nebesku slavu i u njoj sliku vlastite budućnosti, želimo sa svetim Pavlom reći: Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu, rekao je riječki nadbiskup.