RIJEKA – U našu redakciju javile su se dvije osobe s invaliditetom, obje s istim problemom – višetjednog izostanka od liječnika propisane kućne zdravstvene njege.

Riječanka Željka Blaževac, koja je u invalidskim kolicima i boluje od cerebralne paralize, na temelju svoje dijagnoze ima pravo na zdravstvenu njegu u kući što, prema njezinom tumačenju, znači da ima pravo da joj medicinska sestra dolazi pet puta tjedno kupati je i obavljati osobnu higijenu.

Bez povratnih poziva

– Međutim, meni nitko ne dolazi od lipnja ove godine, od kada me kupa osobna asistentica, iako joj to nije u opisu posla. Točnije, ona je dužna pomoći medicinskoj sestri, ali nije dužna odrađivati njezin posao.

Moja liječnica opće prakse uredno Domu zdravlja Primorsko-goranske županije šalje naloge za dolazak medicinske sestre, ali bez uspjeha, jer ona ne dolazi. Prema tom nalogu, za uslugu koja se u mom slučaju ne obavlja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdvaja novac.

Bezuspješno smo ih kontaktirali, i ja i moja doktorica, a kada bi se javili, dobivali bismo odgovore da će se povratno javiti, ali povratnih poziva nema, ni prema meni ni prema mojoj doktorici, kaže Željka Blaževac.

Sa sličnim problemom, s kojim se bori nešto duže, točnije još od travnja ove godine, u redakciju našeg lista javila se i Tamara Bračun, koja također boluje od cerebralne paralize i kreće se u invalidskim kolicima.

Već je mjesecima bez zdravstvene njege u kući, koja joj je uredno odobrena, tip 2, što znači pet puta tjedno, ali se ne realizira.

– Od 2. travnja ove godine tu njegu ne dobivam. Medicinska sestra koja je do tada dolazila kod mene dala je otkaz i prešla u drugu ustanovu, nakon čega sam ostala bez zamjenske medicinske sestre.

Iz Doma zdravlja Primorsko-goranske županije najprije mi je rečeno da pričekam do 1. svibnja, jer u tom trenutku nemaju medicinsku sestru koja obilazi dio grada u kojem živim te da bi nakon toga trebali organizirati zamjenu.

Prvi svibnja je prošao, ali nitko nije došao. Nakon toga moja liječnica kontaktirala je Dom zdravlja te je dobila pisanu informaciju da bi mi zdravstvena njega trebala biti osigurana do 19. lipnja. Međutim, prošao je i 19. lipnja, a medicinska sestra ponovo nije došla.

Do današnjeg dana situacija se nije promijenila. Posebno želim naglasiti da moja liječnica i dalje uredno izdaje naloge za zdravstvenu njegu u kući. Dakle, njega mi je odobrena i nalozi se redovito izdaju, ali se usluga u stvarnosti ne realizira, kaže Tamara Bračun kojoj je teško prihvatiti da mjesecima ostaje bez zdravstvene usluge koja joj je odobrena i koja joj je potrebna u svakodnevnom životu, posebice u ovim vrućim ljetnim danima.

Odgovor Doma zdravlja

Upit o ova dva problema poslali smo i prozvanom Domu zdravlja Primorsko-goranske županije, koji navodi kako Željka Blaževac od prošlog petka ima ponovo osiguranu zdravstvenu njegu u kući te vjeruju kako će ovoga puta ona biti u kontinuitetu.

»Svakako treba navesti kako je riječ o fizički zahtjevnoj zdravstvenoj njezi, jer djelatnica mora sama gospođu kupati svaki dan. Zdravstvena njega u kući obavlja se bez pomoći ukućana i asistentica te predstavlja ozbiljan fizički napor za samo jednu osobu.

Također, pacijentica u više navrata nije bila kod kuće u vrijeme dogovorene zdravstvene njege, uz izliku da je zaboravila to prethodno najaviti medicinskoj sestri.

Sukladno svemu navedenom i uzevši u obzir trenutnu situaciju na tržištu rada, bilo je izazovno osigurati kontinuitet zdravstvene njege, no, pronađeno je rješenje i nadamo se da će pacijentica u konačnici biti zadovoljna«, navodi se u odgovoru Doma zdravlja PGŽ-a.

Povratno se u redakciju našeg lista javila i Željka Blaževac, koju je Dom zdravlja nakon našeg upita kontaktirao i obećao brzo rješenje problema. Također, u telefonskom razgovoru s Tamarom Bračun, doznali smo kako je jučer i nju kontaktirao Dom zdravlja PGŽ-a, uz obećanje kako će od sljedećeg tjedna ponovo imati osiguranu zdravstvenu njegu u kući.

Pravo svakog “težeg” pacijenta

Zdravstvena njega u kući pravo je svakog »težeg« pacijenta. Propisuje ju izabrani liječnik, a provodi medicinsko osoblje, ali u praksi stvari zapinju, ponajviše zbog nedostatka stručnog kadra na tržištu rada.

Zdravstvena njega u kući propisana je pravilnikom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Pacijent ostvaruje pravo na zdravstvenu njegu kada je takav postupak medicinski indiciran, a u svrhu poboljšanja zdravstvenog stanja i sprječavanja pogoršanja.

To uključuje i poduku pacijenta te članova obitelji o provođenju postupaka zdravstvene njege. Pravo na zdravstvenu njegu kod kuće ostvaruje se kod nepokretnosti ili teške pokretnosti.

Radi se, dakle, o osobama koje za kretanje trebaju pomoć druge osobe ili koriste pomagala za kretanje. Pravo se ostvaruje i za kronične bolesti u fazi pogoršanja ili komplikacije, uz uvjet da izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite istodobno provodi liječenje u kući te da indicira i potrebu provođenja zdravstvene njege.

Njegu kod kuće moguće je dobiti i kod prolaznih ili trajnih zdravstvenih stanja kod kojih nije moguće samozbrinjavanje. Zatim, njega se odobrava i nakon složenijih operativnih zahvata koji zahtijevaju previjanje i njegu rane te skrb za stome, a pravo na njegu u svom domu imaju i osobe u terminalnoj fazi bolesti.