Nakon što su članovi Senata Sveučilišta u Rijeci na izvanrednoj sjednici većinom glasova podržali prijedlog rektora Gorana Hausera izborni proces za dekana Fakulteta zdravstvenih studija vraćen je na početak i to protivno želji Fakultetskog vijeća te ustanove, koje nije poslušalo rektora i odlučilo je da izbori idu dalje.

Poništivši takvu odluku Senat je okončao višemjesečnu akademsku izbornu sagu, a pred Fakultetom zdravstvenih studija sada su izmjena Statuta i ponovno raspisivanje izbora.

Zakonska obveza

Problem izbora dekana na toj je ustanovi »zakuhao« još u travnju kada su se u utrci za dekana našli Željko Jovanović, Sandra Bošković te Gordana Starčević-Klasan s te visokoškolske ustanove, kao i Amir Muzur koji je zaposlen i na Fakultetu zdravstvenih studija i na Medicinskom fakultetu.

Činjenica nepunog radnog vremena na istoj ustanovi postala je kamen spoticanja u daljnjoj provedbi izbora jer je Povjerenstvo za izbor dekana u dva navrata utvrdilo da je takav radni status u suprotnosti s odredbama Statuta Fakulteta zdravstvenih studija po pitanju izbora dekana te je zaključeno da Amir Muzur ne udovoljava uvjetima za kandidaturu i izbačen je iz utrke, na što je Muzur oba puta rektoru dostavio prigovor.

Svaki od tih prigovora rezultirali su novim problemima za Fakultet zdravstvenih studija jer rektor je najprije zatražio izmjene Statuta, a potom i poništenje odluke o izborima s argumentom da se ne navodi mandatno razdoblje na koje se bira novi dekan. Takvi potezi, kaže rektor, imaju zajednički nazivnik zakonske obveze, a ne osobnog izbora.

Dobili ste veliku podršku članova Senata, njih 17 naprema dva uz jedan suzdržani glas, za ukidanje odluke Fakultetskog vijeća, čime su izbori za dekana zaustavljeni. Smatrate li to uplitanjem u izborni proces fakulteta i presedanom, s obzirom na to da takvi potezi nisu uobičajeni?

– Prije svega treba jasno reći da ovdje nije riječ ni o kakvom uplitanju, nego o provođenju zakonske ovlasti i obveze rektora.

Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u članku 22. rektora izrijekom obvezuje da, ako smatra da je odluka sastavnice u suprotnosti sa zakonom ili Statutom Sveučilišta, upozori dekana i odredi rok za usklađivanje, a ako se ne postupi po upozorenju, da Senatu predloži ukidanje takve odluke.

To nije uplitanje u izborni proces, nego obveza. Jednako je važno naglasiti da cijeli postupak nisam pokrenuo ja, nego je pokrenut na traženje jednoga od kandidata, koji se smatrao oštećenim jer mu je onemogućena kandidatura sukladno zakonu.

Kao čelnik Sveučilišta morao sam reagirati; bio sam dužan ispitati osnovanost te pritužbe pa sam upit uputio nadležnom tijelu Sveučilišta – Odboru za statutarna i pravna pitanja. Budući da je mišljenje Odbora bilo da je pritužba osnovana, bio sam dužan pokrenuti postupak.

Dakle, ne radi se o mom osobnom izboru, nego o zakonskoj obavezi.

Nadzor zakonitosti rada sastavnica postoji upravo zato da se prava svih dionika mogu zaštititi; da tog mehanizma nema, nezakonito postupanje ne bi se moglo spriječiti.

Goran Hauser / Foto Marko Gracin

Nedorečenost statuta

Kao glavni argument te nezakonitosti navodite da odluka o pokretanju izbora dekana nije sadržavala mandatno razdoblje. Međutim, takva praksa postoji i na drugim fakultetima. U lipnju je donesena odluka o izboru dekana na Fakultetu informatike koja također ne sadrži mandatno razdoblje, a i odluka Medicinskog fakulteta iz 2023., kada ste birani za dekana, bila je bez mandatnog razdoblja. Ne radi li se o dvostrukim mjerilima?

– Osnovni je problem u nedorečenosti i dvosmislenosti pojedinih odredbi Statuta Fakulteta zdravstvenih studija.

Pojedini su članci Statuta u međusobnoj koliziji – riječ je o antinomiji – a ukupno gledano i u koliziji sa Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (ZVOZD).

To nije moja ocjena, nego zaključak Odbora za statutarna i pravna pitanja, stalnog stručnog tijela Senata, koji je u mišljenju od 29. svibnja 2026. (glasovima 5:2) utvrdio da »Statut Fakulteta zdravstvenih studija ne propisuje pretpostavke za izbor dekana na jasan i nedvosmislen način« te da izvješće Povjerenstva za izbor dekana mora biti valjano obrazloženo za svakog pojedinog kandidata.

Naknadno su uočena još dva problema, oba vezana uz objavu poziva.

Prvo, u Odluci o pokretanju postupka za izbor dekana mandatno razdoblje nije bilo naznačeno, a odluka kojom se pokreće izbor čelnika mora odrediti za koje se razdoblje ta dužnost popunjava.

Drugo, ona je javno objavljena sa sedam dana zakašnjenja, a rok za prijave računao se od njezinog donošenja, ne od objave – čime su u neravnopravan položaj dovedeni potencijalni kandidati koji nisu članovi Fakultetskog vijeća i koji su za natječaj mogli saznati tek kad je gotovo polovina vremena za podnošenje kandidature već istekla.

Ključno je da je stajalište o primjeni Zakona o ustanovama potvrdilo i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u očitovanju od 21. srpnja 2026. Ministarstvo polazi od članka 5. ZVOZD-a, koji propisuje da se na pitanja ustroja i upravljanja ustanovama u sustavu visokog obrazovanja koja nisu drukčije uređena tim Zakonom primjenjuje zakon kojim se uređuju ustanove.

Autonomiju iz članka 21. Ministarstvo opisuje kao lex specialis i izrijekom navodi da ona »ne omogućuje uređivanje pitanja protivno prisilnim odredbama zakona niti odstupanje od temeljnih načela zakonitosti«.

I dalje, doslovno: ako statut ne uredi bitne elemente postupka, »poput obveze objave odluke o pokretanju postupka izbora na mrežnim stranicama fakulteta« te sadržaja odluke »u dijelu koji se odnosi na mandatno razdoblje, odnosno trajanje mandata i trenutak od kojeg mandat počinje teći, tada nisu ispunjene pretpostavke koje proizlaze iz članka 21. ZVOZD-a«.

Što se tiče navodnih dvostrukih mjerila, točno je da su na Fakultetu informatike (FIDIT) provedeni izbori bez naznake mandatnog razdoblja, ali tu postoji suštinska razlika: nitko se nije žalio i izbori su dovršeni.

Tjedan prije toga na Fakultetu za matematiku (FMRI) mandatno je razdoblje bilo propisano.

No najvažnije je nešto drugo – Zakon o ustanovama odnosi se na pravne osobe, a FIDIT i FMRI nisu pravne osobe; to su fakulteti bez pravne osobnosti i posluju pod OIB-om Sveučilišta. Fakultet bez pravne osobnosti nije samostalna ustanova.

Ustanova je Sveučilište, pa se Zakon o ustanovama primjenjuje na Sveučilište kao pravnu osobu, dok fakultet bez pravne osobnosti djeluje unutar te ustanove kao njezina ustrojbena jedinica, čiji se položaj uređuje statutom Sveučilišta (članak 10. stavak 6. ZVOZD-a). Fakultet zdravstvenih studija, nasuprot tome, jest fakultet s pravnom osobnošću, pa se na njega Zakon o ustanovama primjenjuje izravno.

Usporedba stoga ne stoji. Netočan je i navod da sam 2023. za dekana Medicinskog fakulteta izabran bez naznake mandatnog razdoblja. Odluka o mojem izboru iz 2023. dostupna je na mrežnim stranicama Sveučilišta i mandatno je razdoblje u njoj jasno navedeno; jednako je naznačeno i na rektorskim izborima 2024. Dvostrukih mjerila, dakle, nema.

Odgovornost bivše uprave

Ako dvostrukih mjerila nema, znači li to da ćete rušiti i sve druge odluke donesene s tim pravnim propustom?

– Vjerujem da neće biti potrebe za time. Nakon svega je, vjerujem, svima jasno kako treba izgledati i što mora sadržavati objava izbora za čelnu osobu javnoga visokog učilišta. Očekujem da će se ubuduće postupati ispravno pa ni preispitivanja ni opoziva odluka fakultetskih vijeća ne bi trebalo biti.

Spomenuli ste da je osnovni problem nedorečenost i nedvosmislenost Statuta Fakulteta zdravstvenih studija, čije izmjene tražite. Kako objašnjavate činjenicu da je taj Statut usvojio Senat, i to u vrijeme kada ste i vi bili član Senata, kao i Dario Đerđa, koji predsjeda Odborom za statutarna pitanja? Niste li oboje glasali za takav Statut?

– Nakon posljednje izmjene ZVOZD-a svi su fakulteti morali uskladiti statute s novim zakonom, u zakonski propisanom roku. Svaki je dekan tada bio zaokupljen statutom vlastite sastavnice; teško je očekivati da će dekani čitati i kontrolirati statute i pravilnike svih ostalih fakulteta.

To je posao stručnih službi u prvome redu svake sastavnice, tek potom Sveučilišta i, u konačnici, odgovornost tadašnje uprave.

Zašto tadašnja uprava nije razvila mehanizam studiozne analize statuta sastavnica Sveučilišta prije njihova usvajanja na Senatu pitanje je za raniju upravu Sveučilišta.

Upravo je zato dobro što danas imamo mehanizam, Odbor za statutarna i pravna pitanja, koji takve nesukladnosti prepoznaje i predlaže njihovo uklanjanje. Cilj nije prozivati nikoga unatrag, nego osigurati da uvjeti za izbor dekana budu jasno i nedvosmisleno propisani.

Tajno glasovanje

Ipak, radi li se o zadiranju u autonomiju fakulteta i pogodovanju jednom kandidatu?

– Najprije treba pojasniti o kakvoj je autonomiji riječ. Ustav Republike Hrvatske autonomiju izrijekom jamči sveučilištu, a ne fakultetu.

Članak 68. Ustava glasi: jamči se autonomija sveučilišta; sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. ZVOZD tu autonomiju u članku 4. definira funkcionalno – kao institucionalni okvir čija je svrha zaštita akademskih prava i sloboda te intelektualne neovisnosti sveučilišta »od svakog političkog pritiska i ekonomske moći«, uz odgovornost prema društvenoj zajednici.

Autonomija je, dakle, štit prema van, a ne pravo da se nekome dopusti nepoštovanje zakona. Autonomija koja bi omogućavala sastavnicama sveučilišta da postupaju nezakonito i donose nezakonite odluke ni u jednom uređenom društvu i ni u jednoj pravnoj državi ne postoji.

Nadzor zakonitosti koji provodi Sveučilište nad svojom sastavnicom nije zadiranje u autonomiju, nego njezino zakonito i pravilno djelovanje kroz vlastita tijela. Jedan kandidat tendenciozno i pogrešno tumači pojam autonomije kako bi zamaglio nepravilnosti u postupku. O pogodovanju nema govora.

Mi smo otvoreno sveučilište na kojem je svima zajamčeno pravo birati i biti biran, ali i pravo požaliti se ako netko smatra da su mu narušena prava.

Mišljenje Odbora za statutarna i pravna pitanja (5:2), očitovanje Ministarstva i podrška velike većine članova Senata (17:2) pokazuju da je pritužba prof. Muzura bila osnovana.

Teze jednoga od kandidata o nepoštovanju akademske slobode i o uplitanju politike ne stoje i, po mojem sudu, predstavljaju pokušaj da se administrativno, umjesto izravnim sučeljavanjem na izborima, iz izbornog procesa ukloni njemu neugodan kandidat. Nije problem pogriješiti, to se događa svima koji rade.

Problem je inzistirati na svom pogrešnom stavu i fabricirati teorije urote, unatoč činjenici da su tri institucije rekle da ste u krivu. To valjda najviše govori o karakteru osobe koja na tome inzistira.

Napokon, treba reći i ovo: izbori za dekane i rektore na javnim visokim učilištima provode se tajnim glasovanjem članova fakultetskih vijeća i senata.

Tvrditi da politika nekome može narediti koga će u tajnosti zaokružiti na glasačkom listiću posve je neutemeljeno.

Jednako je neprimjereno u medijskim napisima iza imena rektora ili dekana stavljati oznaku političke stranke, kao da je riječ o saborskim zastupnicima ili imenovanim članovima vlade, a ne o ljudima izabranima na izravnim i tajnim izborima unutar svojih sastavnica sveučilišta.