Kastav je u subotu navečer bio domaćin vrhunca ovogodišnjeg Jerry Ricks Blues Festivala, koji je privukao brojne domaće posjetitelje, ali i turiste. Festivalska večer okupila je dva velika imena svjetske blues scene – legendarnog američkog gitarista Barryja Finnertyja i karizmatičnog virtuoza Erica Sardinasa, čiji su nastupi opravdali status središnjeg događaja najvećeg blues festivala u Hrvatskoj.

Večer je otvorio Barry Finnerty Blues Joint, predvođen gitaristom čiji je glazbeni životopis među najimpresivnijima u svijetu bluesa i jazza.

Tijekom karijere Finnerty je svirao na albumima koji su danas dio glazbene povijesti, među njima The Man with the Horn Milesa Davisa, Street Life sastava The Crusaders i Heavy Metal Be-Bop grupe The Brecker Brothers, surađujući s nizom glazbenih velikana poput Taj Mahala i Blood, Sweat & Tears.

Klasici bluesa

U međunarodni sastav sjajno se uklopio riječki gitarist Zoran Majstorović koji je ravnopravno dijelio pozornicu s Finnertyjem i kasnijim headlinerom Ericom Sardinasom.

Repertoar je obuhvatio klasike električnog bluesa poput “I’m Your Hoochie Coochie Man” Willieja Dixona, proslavljenog u izvedbi Muddyja Watersa, te energičnu “Going Down” Freddieja Kinga.

Uz upečatljive gitarske dionice, posebnu je pozornost privukao saksofon, čije su improvizacije dodatno obogatile zvuk sastava, dok je čvrsta ritam sekcija cijelom nastupu dala potrebnu snagu i dinamiku.

Prije izlaska glavne zvijezde večeri publici se obratio umjetnički voditelj festivala Riccardo Staraj, podsjetivši kako se Eric Sardinas u Kastav vraća nakon petnaestak godina, kada je nastupio na nekadašnjem Kastav Blues Festivalu.

Moćno i orkestralno

Istaknuo je kako je riječ o jednom od najuzbudljivijih suvremenih blues gitarista, glazbeniku koji baštini nasljeđe pionira poput Muddyja Watersa i Bo Diddleyja, ali ga nadograđuje vlastitim, suvremenim izričajem.

Sardinas je već prvim izlaskom na pozornicu pokazao zašto slovi za jednog od najatraktivnijih koncertnih blues izvođača današnjice. Neprestano je komunicirao s publikom, kretao se rubom pozornice i stvarao neposrednu atmosferu koja je obilježila cijeli nastup.

Njegov zaštitni znak, rezonatorska gitara na kojoj svira prepoznatljivom slide tehnikom, proizvodila je sirov, prodoran zvuk, dok su distorzirani gitarski pasaži u kombinaciji s preciznim hi-hatovima i cimbalima stvarali dojam mnogo većeg sastava.

Dakle, na pozornici su nastupala samo trojica glazbenika (gitara, bas i bubnjevi), ali Sardinasov bend zvuči moćno, gotovo orkestralno.

Publika je s oduševljenjem pratila izvedbe pjesama poput “Down to Whiskey” i “Burning Love”, a Sardinas je tijekom cijelog koncerta demonstrirao virtuoznost, energiju i karizmu po kojima je već desetljećima jedno od najprepoznatljivijih imena suvremenog američkog bluesa.