Foto Matea Jurčić
Atmosfera je bila živa i energična, a novi aranžmani funkcionirali su glatko i pitko, bez potrebe da se bend pretvara kako je vrijeme stalo
povezane vijesti
Pedeset godina punk trokuta Ljubljana – Rijeka – Zagreb Kraljevi Termiti obilježili su u subotu navečer u riječkom Palachu koncertom koji nije pokušao vratiti vrijeme, nego starim pjesmama udahnuti novi život. I, sudeći prema reakcijama publike, u tome su uspjeli.
Pred Kraljeve Termite nastupili su karlovački Lorelei, koji su pred prilično punim Palachom spojili starije pjesme iz osamdesetih s novijim autorskim materijalom. “Nama je svima bilo fenomenalno”, rekao nam je nakon svirke Bruno Vojvodić, zadovoljan nastupom, energijom i publikom. Bend je, kaže, prvi put svirao i u Palachu i općenito u Rijeci, a iza suradnje s Kraljevim Termitima stoji dugogodišnje prijateljstvo njihova bubnjara Daca i Saše Novaka.
“Mi smo nekako nastavili na tragu starog Loreleija, a počeli smo raditi i neke svoje nove stvari”, objasnio je Vojvodić. U riječkom su setu tako bile i pjesme iz osamdesetih i noviji materijal, među kojim je izdvojio “Dobar duh” i “Polet”.
Cilj je, kaže, upravo spojiti različita razdoblja benda, a ne ostati na mjestu.
S dolaskom Kraljevih Termita Palach se dodatno napunio. Predrag Kraljević Kralj, frontmen izvornih Termita, pokazao je da mu pozornica nije mjesto za stajanje pred mikrofonom i prisjećanje na neka davna vremena. Živ, dinamičan i rasplesan, zabavljao je publiku koja mu je uzvraćala pjevanjem i plesom.
Među okupljenima su se našle različite generacije, od onih koji pamte riječki punk iz njegovih početaka do mlađih fanova. “Kišni razdraganci”, “Vremenska prognoza” i “Pobuna” otvorili su set, nakon čega su se nizale “Ja ne želim ništa”, “Mama s razlogom se brineš”, “Nova umjetnost”, “Žaca”, “Redukcija” i “Gibajmo se”, uz ostatak repertoara Termita.
Atmosfera je bila živa i energična, a novi aranžmani funkcionirali su glatko i pitko, bez potrebe da se bend pretvara kako je vrijeme stalo. U Palachu se pokazalo da za takav pristup ima publike — i da pjesme ne moraju ostati zaključane u godinama u kojima su nastale.
