Čikaški nadbiskup i kardinal Blase Cupich, odazvavši se pozivu riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, sudjelovao je u Lovranu na Mediteranskim teološkim susretima koje je organizirala Riječka nadbiskupija.

Na javnoj tribini u Rijeci s temom »Prorokovati mir okruženi bukom rata: Mirotvorstvo u doba militarizma« s beogradskim nadbiskupom i kardinalom Ladislavom Nemetom snažno se zauzeo za mir i poručio kako je uloga Crkve pobrinuti se da svako ljudsko biće bude sigurno.

– Ne smijemo biti usredotočeni samo na svoju zajednicu, jer kada štitimo prava svakoga ljudskog bića, potičemo ljude da slijede taj primjer. Ne gledamo ono što nas dijeli, nego ono što nas ujedinjuje. Istina je da ima kršćana koji u svijetu trpe progone i nasilje i moramo o tome govoriti, ali postoje i druge skupine ljudi koje trpe ugnjetavanje te moramo podignuti glas i za njih, poručio je.

Mi smo kardinala Cupicha zamolili za intervju i on je pristao na čemu mu zahvaljujemo.

No, prije samih pitanja i odgovora, konstekstualizirat ćemo zašto ih postavljamo.

Vjeran, ali drukčiji

Kardinal Cupich, čikaški je nadbiskup od 2014. godine, kardinal od 2016., a početkom godine došao je u središte pozornosti javnosti s još dvojicom američkih kardinala Robert McElroyem i Josephom Tobinom.

Njih su trojica u javnom pismu kritizirali vanjsku politiku administracije Donalda Trumpa, a što su gostujući na televiziji ponovili u travnju u CBS-ovoj emisiji »60 minuta« gdje su jasno osudili američki napad na Iran.

Medijski vjerojatno manje pokriveno u Hrvatskoj, kardinal Cupich znao je biti prozivan zbog nekih svojih poteza, na primjer, ograničavanja slavljenja tradicionalne latinske mise u čikaškoj nadbiskupiji ili zbog dodjele nadbiskupijske nagrade »Keep Hope Alive« demokratskom senatoru Dicku Durbinu zbog Durbinova neumornog zauzimanja za prava migranata.

Jer Durbinov politički stav o pobačaju, da žena i liječnik imaju pravo donijeti odluku o abortusu, protivan je katoličkom nauku u zaštiti života od začeća do smrti.

Velika se debata razvila oko dodjele nagrade, a i devetero Cupichevih kolega, američkih katoličkih biskupa, kritiziralo je odluku da se nagrada dodijeli Durbinu, koji ju je na kraju odlučio odbiti.

Nije točno u crkvenim i vjerskim stvarima nazivati odluke i stavove »progresivnima« i »konzervativnima«, no u nedostatku boljih termina, kardinala Cupicha u javnoj se sferi zbog novinarski zna nazivati »progresivnim«.

On je na tu kvalifikaciju odgovorio na tribini u Rijeci.

– Mislim da će ljudi uvijek pokušavati kategorizirati i označavati ljude svojim opisima. Ako itko pošteno pogleda ono što sam rekao, vidjet će da sam vjeran Evanđelju. Možda o stvarima govorim na drukčiji način i možda govorim o problemima o kojima se inače ne bi govorilo. Kada odlučujem govoriti o nečemu, prolazim tri stvari: je li to istina, mora li to biti rečeno i moram li ja to reći?

Ako dođem do zaključka da je nešto istina, da to nitko ne govori i da ja to moram reći, onda to kažem.

Govorim o raznim problemima kroz cijeli spektar, ali ljudi me često žele kategorizirati ne zato što me žele slušati, nego zato što me žele odbaciti, rekao je.

Vrata dijaloga

Dakle, kardinala Cupicha zamolili smo da odgovori na pitanja o javnom kritiziranju američke vanjske politike, o sinodalnosti i na koji način ona može biti shvaćena kako bi se uključilo i vjernike koji žele slaviti tradicionalnu misu.

Na pitanje zašto se odlučio javno reagirati i kritizirati vanjsku politike administracije Donalda Trumpa, kazao je da su se kardinali McElroy, Tobin i on oglasili nakon obraćanja pape Lava XIV. Diplomatskom zboru u Vatikanu u siječnju ove godine.

– Nakon što se Sveti Otac, papa Lav, 9. siječnja obratio diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici, nas trojica, kao kardinali na čelu biskupija u Sjedinjenim Američkim Državama, željeli smo njegovoj poruci dati još snažniji odjek. To nas je potaknulo da se oglasimo, rekao je.

Braneći odluku da se senatoru Durbinu dodijeli nagrada, kardinal Cupich napisao je kako »Potpuna osuda nije put naprijed jer onemogućuje razgovor«, pa smo ga pitali može li se isti pristup primijeniti i na razgovor s predsjednikom Trumpom.

– Naravno, vrata dijalogu uvijek moramo držati otvorenima. Međutim, to ne znači da trebamo oklijevati javno stati u obranu ljudskog dostojanstva kad god je ono ugroženo. Crkva u Sjedinjenim Američkim Državama ima dugu i dosljednu tradiciju takva djelovanja, bez obzira na to kojoj političkoj stranci pripadaju izabrani dužnosnici kojima se obraća, kaže kardinal Cupich.

Prošloga je tjedna naš sugovornik za Vatican News napisao promišljanje o sinodalnosti pa smo ga priupitali zašto je sinodalnost, djelovanje Crkve u kojem svi vjernici, vođeni Duhom Svetim, aktivno sudjeluju u njezinu poslanju, važna za Crkvu danas.

– Sinodalnost polazi od dubokoga uvjerenja i vjere da Isus, uskrsli Gospodin, i dalje govori Crkvi. Zato Crkva uvijek mora biti Crkva koja sluša, svjesna da nam Krist govori preko svih krštenika. Propustimo li to činiti, više nismo Crkva kakvu je Krist želio.

U središtu uvjerenja da nam Krist i danas govori nalazi se vjera da Isus nije samo uskrsnuo od mrtvih prije dvije tisuće godina nego da i danas djeluje.

Drugim riječima, kao što je proglasio Drugi vatikanski koncil, Krist neprestano vrši svoju svećeničku službu u životu Crkve i svijeta, opisuje kardinal Cupich.

Rasprava o liturgiji

U tom svjetlu pitali smo ga zašto bi ograničenja slavljenja tridentske mise bila nužna radi očuvanja jedinstva Crkve te ne može li taj sinodalni put uključivati i katoličke vjernike koji žele da njihovi svećenici slave tradicionalnu misu na latinskom jeziku.

– Kao što sam već rekao, bit sinodalnosti nije u tome da sami među sobom razgovaramo i raspravljamo, nego u priznanju da Krist, uskrsli Gospodin, po daru Duha Svetoga i dalje govori Crkvi. Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj je poruci povodom 25. obljetnice dokumenta o liturgiji koji su donijeli oci Drugoga vatikanskog koncila istaknuo da je Duh Sveti okupio biskupe te da su liturgijske reforme, nastale kao plod govora Duha Svetoga biskupima, »prvi plodovi obnove Crkve… i izvor nade za život i obnovu Crkve…« (Vicesimus Quintus Annus, 1).

Ako, dakle, sinodalnost znači priznati da Krist po daru Duha Svetoga i dalje govori Crkvi, tada prvi korak u razgovoru o liturgiji nije međusobna rasprava o tome sviđaju li se nekome liturgijske reforme ili ne. Prvi je korak pozvati sve katolike da vjeruju kako su liturgijske reforme Koncila jasan izraz Kristove volje. Ako se to ne prihvati, tada svaka rasprava o liturgiji gubi smisao, zaključio je kardinal Cupich.