Zatvaranje festivala Riječke ljetne noći održano je na Trgu Riječke rezolucije u obliku gala opernog koncerta pod nazivom »Opera u plamenu«. Iako su meteorološke prilike bile izazovne za organizatore, koncert je ipak započeo na izvorno planiranom mjestu u središtu grada i pod vedrim nebom. Montažno gledalište i pripremljene dodatne stolice vrlo brzo su se popunile zainteresiranom publikom kojoj se odmah na početku obratila intendantica Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Dubravka Vrgoč, zahvalivši svima na sudjelovanju i posjetu kulturnim događajima u okviru festivala. Prema njezinim riječima, održano je gotovo 50 programa tijekom 33 dana i na 20 lokaliteta, od kojih neki nikad prije nisu bili kazališne ili koncertne pozornice.

Spomenuto obraćanje intendantice bilo je i iznimno kratko pa je vrlo brzo prostor na trgu bio prepušten umjetnicima: članicama i članovima orkestra i zbora te solistima Opere HNK-a.

Koncertni program

Pogled na koncertni program, koji je bio najavljen danima ranije, otkrivao je opsežno trajanje izvedbe u dva dijela s arijama, duetima, zborovima i orkestralnim ulomcima iz različitih opernih (operetnih) djela. Popis solista uključivao je gotovo sve zaposlenike čime je možda želja bila poslati poruku angažiranja vlastitih snaga sposobnih za najviše umjetničke kreacije, što je u izazovnim vremenima svakako za pohvalu. Ipak, na održanom koncertu u konačnici nismo imali prilike čuti nacionalnu prvakinju opere, sopranisticu Anamariju Knego, prvakinju Kazališta, mezzosopranisticu Michaelu Selinger i solista tenora Sergeja Kiseleva.

Prvi dio koncerta, kojim je kvalitetno upravljao dirigent i ravnatelj Opere Valentin Egel, započeo je epskom uvertirom iz opere »William Tell« G. Rossinija koja sama po sebi zvukom i strukturom transformira atmosferu od pastoralne do ekstatične. Orkestralni solisti i orkestar u cjelini (koncertna majstorica Vivijana Rogina) izvrsno su odgovorili zahtjevima dirigenta i partiture, a s obzirom na to da nije bilo klasičnog ozvučenja, i zahtjevima lokaliteta na otvorenom. Ariju »Madamina, il catalogo è questo« iz opere »Don Giovanni« W. A. Mozarta izveo je potom prvak Opere, bas Luka Ortar na odgovarajućoj razini. Četiri Verdijeva operna ulomka ovoga puta nisu išla u pravcu poznatih »hitova«, već su organizatori posegnuli u bogat skladateljev opus odabravši prvo duet »Solenne in quest’ora« iz opere »Moć sudbine« (prvaci Kazališta, tenor Bože Jurić Pešić i bariton Robert Kolar), a zatim i zbor »Cade il giorno« iz opere »Aroldo« (Riječki operni zbor), ariju »Mentre gonfiarsi l’anima« iz opere »Atila« (solist, bas Slavko Sekulić) i duet »Teco io sto« iz opere »Krabuljni ples« (ponovo prvak Kazališta, tenor Bože Jurić Pešić, ovoga puta uz nacionalnu prvakinju opere, sopranisticu Kristinu Kolar).

Uslijedila su potom dva ulomka iz pera G. Bizeta: »Habanera« iz »Carmen« koju je izvela solistica mezzosopranistica Stefany Findrik te duet Nadira i Zurge »Au fond du temple saint« iz »Lovaca na bisere« u kojem su glasove udružili solisti Marko Fortunato (tenor) i Jure Počkaj (bariton). Potonji glazbeno lijepi i rjeđe izvođeni duet bio je dobrodošlo osvježenje na programu iako je izveden u skraćenom obliku i uz omanje poteškoće i nesporazum između flaute i harfe, dok je »Habanera« dočekana s odobravanjem publike, unatoč činjenici da je često imamo prilike čuti kao jedinu izvedbu koju nam ponudi inače potentan glas solistice Findrik. Kao kraj prvog dijela orkestar je ponudio još jednu vatrenu izvedbu »Danse bacchanale« iz opere »Samson i Dalila« C. Saint-Saënsa.

Drugi dio koncerta

I kao da je tako bilo planirano ili režirano, gotovo odmah po završetku prvog dijela koncerta osjetili smo prve kapi kiše. »Opera u plamenu«, koju su osim »vatrenih« umjetničkih kreacija dočaravale i baklje na ulazu na trg ili svjetlosne animacije na pročelju zgrada, tako je umalo postala »Opera pod kišom«. Publika se skrila pod obližnje nadstrešnice ili svoje kišobrane, a intendantica ja vrlo brzo zamolila za strpljenje najavljujući nastavak koncerta. Unatoč tome što se kratko strpljenje pretvorilo u gotovo 45 minuta neizvjesnosti, koncert je oko 23 sata doista i nastavljen, a broj prisutnih posjetitelja ostao je iznimno značajan. Dodatno, kao da se u međuvremenu stišalo i »zvukovno onečišćenje« centra grada pa su izvedbe bile nekako bolje čujne, a time i prenosile dodatni naboj.

Drugi dio koncerta bio je rezerviran za R. Wagnera i njegovog »Ukletog Holandeza« iz kojeg smo nakon uvertire čuli i »Johohoe! Traft ihr das Schiff im Meere an«, inače poznatu »Baladu Sente« u izvrsnoj izvedbi Kristine Kolar. Još jednog Wagnera na izvrstan je način ponudio i Robert Kolar, a radi se o ariji »Oh du, mein holder Abendstern« iz »Tannhäusera«. Dašak operete u program je unio Marko Fortunato arijom Sou-Chonga »Dein ist mein ganzes Herz« iz »Zemlje smiješka« F. Lehára, a povratak u svijet veselja i slavlja omogućio nam je zbor izvedbom ulomka »Feste! Pane!« iz opere »La Gioconda« A. Ponchiellija (uz solističku dionicu člana zbora Saše Matovine). Prema kraju koncerta organizatori su nas odveli na vruće sunce južnih krajeva i to prvo arijom Alfija »Il cavallo scalpita« iz jednočinke »Cavalleria rusticana« P. Mascagnija u izvedbi Jure Počkaja, a zatim i dvama ulomcima iz »Ere s onoga svijeta« J. Gotovca. Prvi je bio arija Đule iz 2. čina, »Majko, majčice« u izvedbi solistice opere, sopranistice Gabrijele Deglin, a druga arija Miće (Bože Jurić Pešić) sa zborom iz 3. čina i »Završno kolo«.

Zbor i orkestar

Kako je već djelomično rečeno, zbor i orkestar predstavili su se dobro i kvalitetno, uspješno brodeći stranicama i taktovima skladbi različitih autora i stilskih epoha. Zvuk zbora bio je inspirativan i moćan (zborovođa Matteo Salvemini). Solisti su također bili na kvalitetnoj razini, osim što poneki nisu ponudili spektakularne izvedbe, a postojali su i problemi s plasmanom glasa u smislu čujnosti ili problema s visinama. Ovom prigodom ne ulazimo u odabir repertoara koji također, za poneke, nije u potpunosti prikladan. Izdvojiti možda valja one kod kojih spomenuti problemi nisu uočeni, čime zaslužuju pohvalu, a to su Kristina i Robert Kolar, Stefany Findrik i Slavko Sekulić. Posebnu pozornost valja posvetiti ovoga puta i Gabrijeli Deglin koja je zapravo vrlo dobro izvela ariju Đule, ali joj je pritom odmagao orkestar s dirigentom koji nije u potpunosti slijedio ideju i tradiciju Gotovčeve glazbe. Isto se proteglo i na »Završno kolo« koje jest bilo prebrzo i nije odražavalo folklorni element narodnog plesa, stvarajući probleme i inače izuzetno virtuoznim orkestralnim dionicama poput violina, flaute ili udaraljki.

Ipak, dobrim dijelom iza ponoći, okruženi transportnim kamionima i vrlo uviđavnim djelatnicima Čistoće koji su pričekali završetak koncerta, publika je zadovoljna napustila trg. Riječke ljetne noći zatvorene su i čekaju svoje novo izdanje, a u međuvremenu je Kazalište već najavilo naslove u novoj kazališnoj sezoni (od kojih su neki zastupljeni i u ovom programu) te otpočelo upis pretplate za cikluse predstava i koncerata pod nazivom »Priče koje nas povezuju!«. Doista je važno da u umjetnosti ostanemo povezani, kako međusobno, tako i s Kazalištem koje, bez obzira na ponekad dobre ili lošije izvedbe, ostaje naše i ne može postojati bez nas koji ga posjećujemo.