Čitam, a ponešto i slušam. Svakog ljeta ista priča na našemu moru. Usprkos strogoj zakonskoj regulativi. Ljudi pričaju, žale se, iznose konkretne primjere, navode lokalitete. Tema je ponašanje nautičara. Nevažno je pod kojom zastavom plove i državljanstvo vlasnika plovila, odnosno skipera. Za more svi su jednaki. Ljudi se razlikuju po ponašanju, a za to je nevažno odakle dolaze na naše more. Mogli bismo navoditi mnoge nepodopštine nautičara, svega ima ali, za to bi trebalo puno prostora. Zadržat ćemo se na jednom segmentu – sidrenje i vezivanje plovila u prirodnim uvalama. Mnogi takve nazivaju divljima. Slažem se, u prirodnom ambijentu puno je ljepše boraviti i prenoćiti nego u nekoj velikoj marini, gdje je sve strogo propisano, gdje se mora poštivati »kućni red«.

Sidrenje i vezivanje regulirano je Pravilnikom o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske te načinu i uvjetima obavljanja nadzora i upravljanja pomorskim prometom. Propisi, očito, ne mogu imati kratke i jednostavne nazive. To, međutim, nije nikakva isprika. Mora ih se poznavati. Tako i onaj tko plovi mora poznavati navedeni pravilnik. Kasno je žaliti se kad službena osoba ispisuje kaznu. Srećom po prekršitelje, more je veliko, nemoguće je provoditi kontrolu na čitavom akvatoriju. Ali, i bez sankcija morali bi biti obazriviji, čuvati prirodu. Jer, između ostaloga, zbog nje dolaze na naš Jadran, uživaju u plovidbe i ljepotama mora i obale. Poneki, dodatno, i u ljepotama podmorja.

Važno je da drži

Problem je, a godinama se ponavlja, sidrenje i vezivanje plovila u prirodnim uvalama. Značajnije poboljšanje, prema informacijama s terena – mora, nisu donijele ni rigoroznije odredbe novog pravilnika. Mnogi nautičari i dalje ga nazivaju novim, a on je u primjeni od kraja ožujka prošle godine. Jedino su u travnju ove godine donesene određene izmjene i dopune. Zato i dalje u lijepim, skrovitim i zaštićenim uvalama viđamo slike što ne pristaju moru i brodovima, a niti njihovim vlasnicima, odnosno skiperima. Plovila svih vrsta, jahte, jedrilice, katamarani, brodice, čak i manji kruzeri što plove našim Jadranom, te ribarski brodovi, vezani za obalu. Ne uz obalu, za kakav mulić, ili improvizirani pristan. Poprilično su udaljeni od obale, ovisno o veličini, u pravilu krmom vezani za obalu, dok provu drži sidro. Događalo se, nisu to izmišljene priče, da je zapuhao vjetar, more jače zavaljalo i – veliki i težak brod iščupao je stablo, deblo s korijenjem. A koliko mu je godina trebalo da izraste u tim uvjetima..? Ili, odlomila se velika grota i nitko je više nikada neće vratiti.

Takvo vezivanje bilo bi u redu, da je na kopnu kakva bitva za koju se vezuju. Ali, nje nema, plovilo se vezuje za ono što je podarila priroda u uvali, svejedno da li na kopnu, ili otoku. Umjesto za bitvu, plovila se vezuju za kakvo deblje stablo, veći čvrsti kamen, grotu… Važno da je čvrsto, da drži i nudi sigurnost. Koliku, drugo je pitanje.

Svojedobno sam se, koji dan prije početka glavne sezone i velike gužve na moru, osobno uvjerio kako to izgleda. Iako, dan kasnije bio sam prisiljen vezati se za veći kamen, na drugoj lokaciji i samo nekoliko sati, jer bolje mogućnosti nisam imao. U prvi sumrak uplovili smo u zaštićeni zaljev, omiljeno svratište nautičara. Jasno, namjeravali smo prenoćiti. U prostranom akvatoriju dočekalo nas je šest, sedam plovila, jedrilica i manjih jahti. Nikakva gužva, ali… Oprezno smo morali manevrirati i tražiti poziciju za sidrenje. Valjda su svi bili vezani za obalu, u situaciji smanjene vidljivosti trebalo je paziti da se ne zapletemo među konope. Također, trebalo se pozicionirati na sigurnosni razmak između susjednih brodova. Srećom, zaljev je dobro zaštićen od svih vjetrova. Upitao sam se tada glasno: što će biti za petnaestak, dvadeset dana, kada će broj plovila na noćenju biti višestruko veći? Kako saznajem, već više godina u tom su zaljevu postavljene bove za privez, ne može se vezivati ili sidriti svatko po vlastitu nahođenju.

Oštećenje vegetacije

Spomenuti Pravilnik o sigurnosti pomorske plovidbe jasno propisuje zabranu takva vezivanja. U velikom Članku 53. kojemu je naslov »Sidrenje i privez uz obalu«, stoji: »Prilikom odabiranja mjesta za sidrenje ili privez uz obalu osoba koja upravlja plovnim objektom mora voditi računa o mjestima gdje je sidrenje ili privez zabranjeno, te o drugim usidrenim ili privezanim plovnim objektima. Osoba koja upravlja plovnim objektom mora prilikom plovidbe, pristajanja, privezivanja, odvezivanja i sidrenja plovnog objekta postupati na način da tim radnjama ne ugrozi ljudske živote i ne onečisti more, te ne nanese štetu svom ili drugim pomorskim objektima sudarom, udarom ili nasukanjem. Nadležna kapetanija može zabraniti odnosno ograničiti sidrenje i privez uz obalu u određenom području za sve ili pojedine plovne objekte ovisno o duljini plovnog objekta i/ili prostorno-vremenskoj organizaciji prometa. Plovni objekti moraju sidriti odnosno privezati se uz obalu na način da tom radnjom ne predstavljaju opasnost za ljudske živote, imovinu, obalu, morski okoliš te sigurnost plovidbe drugih plovnih objekata i osobnih plovila, u skladu s prevladavajućim okolnostima i stanju te prostornim i drugim ograničenjima. Konopi za vez i sidreni lanci plovnih objekata moraju biti na odgovarajući način označeni te ne smiju ometati plovidbu drugih plovnih objekata i osobnih plovila. Plovnim objektima zabranjen je privez uz obalu na način da je bilo koji njihov dio ili pripadak udaljen od obale 70 ili više metara. Plovnim objektima zabranjen je privez na način da oštećuju vegetaciju na obali.

Zabranjeno je sidrenje: u akvatoriju na kojem je u službenim publikacijama i pomorskim kartama označena zabrana sidrenja; u akvatoriju na kojem je lučka kapetanija zabranila ili ograničila sidrenje; u blizini podvodnog kabela, cjevovoda i ispusta na način da se polumjerom laznog prostora plovni objekt u bilo kojem trenutku ne nalazi iznad istih; na način da se polumjerom laznog prostora plovni objekt u bilo kojem trenutku nalazi na udaljenosti manjoj od 50 metara od ograde uređenog kupališta; na udaljenosti manjoj od 150 metara od obale prirodnog kupališta.

Zabranjen je privez uz obalu: u akvatoriju uređenog i prirodnog kupališta; na mjestu gdje podvodni kabel, cjevovod i ispust ulaze u more.«

Za dodatno komentiranje nema potrebe. Jedan inozemni portal zatražio je objašnjenje našeg resornog Ministarstva mora, vezao uz odredbu o »oštećenju vegetacije na obali«. Iz ministarstva su odgovorili: »Plovila ne smiju pristajati uz drveće i drugu živu prirodu, ali se mogu privezati uz stijenu, pod uvjetom da ne uništavaju drugu prirodu.«

Sidrenje na posidoniji

Dodatno, a nevezano uz navedeni pravilnik. Plovila se vezuju za obalu, krmom ili provom, drugu stranu drži sidro. Da li se voditelj tog broda ikada zapitao: kakvo je dno na mjestu gdje namjerava oboriti sidro. Možda je čisti, goli pijesak, a mogla bi biti i posidonija. O tom problem nedavno sam pisao, neću ponavljati, samo napominjem: sidro velikog broda ošteti će posidoniju. A dok ponovo obraste na istom mjestu, tko će biti živ? Ako obraste…