Na više zagrebačkih lokacija ovogodišnje, 61. izdanje Salona predstavlja 164 rada, kroz pet tematskih okvira – Nova funkcionalnost, Estetika otpornosti, Tijelo i prostor, Digitalna svakodnevica i Kritički dizajn.

„Imali smo više od 330 prijava oko 200 autora, a pred nama su radovi njih 117, koji pokazuju raznolikosti domaće scene, od grafičkog i produkt dizajna, ilustracije, keramike do oblikovanja odjeće, nakita, prostora, multimedijskih i intermedijskih projekata”, rekla je Elizabeta Wagner, koja uz Kseniju Foretić i Mašu Štrbac potpisuje kustosku koncepciju središnje izložbe.

Pohvalila je veliki broj mladih autora i studenata „koji svojim radovima pokazuju da hrvatska primijenjena umjetnost i dizajn raspolažu kreativnošću, znanjem i energijom potrebnom za budućnost, što dodatno potvrđuju popratni programi Salona.”

„Rasprostranjen na više izložbenih lokacija Salon nije samo pregled recentne produkcije, nego i prostor susreta različitih disciplina, generacija, pogleda na svijet. Vjerujem da se upravo u tom dijalogu tradicije i inovacije, materijalnog i digitalnog, funkcionalnog i lirskog, najjasnije očituje njegova najveća vrijednost”, ocijenila je.

Po riječima Maše Štrbac, tema izložbe se utjelovljuje kroz pet koncepata, od digitalne svakodnevice, otpornosti kao zahtjeva da racionalno koristimo resurse, promišljanja o tome koje su nam stvari korisne, a koje nam možda štete, do kritičkog dizajna koji reflektira društvo i odnosa tijela i prostora, a tu je i revijalni dio za umjetnike koji se nisu prepoznali u tematskim okvirima.

Dijalog umjetnika i dizajnera s vremenom

Autorica likovnog postava i vizualnog identiteta izložbe Maša Vukmanović rekla je kako se radi o dijalogu primijenjene umjetnosti i dizajna s vremenom, koji je bio točka fokusa oko koje su umjetnici gradili vizualne identitete. „Svi radovi su beskrajno različiti, stoga je bilo bitno napraviti vizualni identitet koji će povezati svu tu raznolikost u jednu vizualnu cjelinu”, napomenula je.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek rekla je da je presretna što se Salon održava u prostoru koji su „osvojili” za kulturu u postpotresnoj situaciji i dodijelili ga NMMU koji ga i prije obnove „velikodušno i široko, shvaćajući umjetnost kao nešto što okuplja, dijeli sa svima.”

Uz središnju izložbu u Oktogonu se može vidjeti i popratne izložbe „Izloženost / Exposure” dobitnika Velike nagrade 58. zagrebačkog salona Dinka Peračića i Mirande Veljačić, te „Igra kao slika” okuplja radove studenata i nastavnika Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu koji istražuju videoigre i interaktivne digitalne medije.

Izložba „Badel između stvarnosti i mogućnosti” studenata zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta otvara se 3. srpnja u Muzeju Prigorja u Sesvetama, a tri dana kasnije u Galeriji Permanenta „Djela govore više”, u suradnji kustoskog kolektiva KVADAR i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

Tijekom Salona u izdanju Pučkog otvorenog učilišta Zagreb izaći će poseban broj časopisa 15 dana, posvećen povijesti Zagrebačkog salona, koji je utemeljen 1965. godine, a od 1976. u trijenalnom ritmu izmjenjuju se vizualna umjetnost, primijenjena umjetnost i dizajn, te arhitektura.

Naizmjence ga organiziraju Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA).

Izložbe ovogodišnjeg izdanja mogu se razgledati do 22. srpnja.