RIJEKA  Dok Rijeka i cijela Hrvatska luduju oko nastupa hrvatskih nogometaša na Svjetskom prvenstvu, ljubitelji kultnih gradskih klubova, Primorja EB i Zameta, ne vole ih spominjati jer onda samo upadnu u nizanje zamjerki i uzdisaja, shvativši odjednom koliko se ponavljaju i da su neke nemile stvari postale svakodnevnica. Prisjećanje na probleme im u ovim prevrućim danima samo još podigne temperaturu, na njih su ih zorno podsjetili vaterpolisti Mladosti, novi prvaci Hrvatske, koji su u finalu doigravanja deklasirali Jadran.

Mladost bi se slobodno mogla nazvati Primorje EB s obzirom na lavovski udio momaka s Kantride koji čine gotovo pa pola momčadi prvaka u kojoj su čak petorica Riječana. Po onom starom trgovačkom običaju ponude i potražnje, riječki vaterpolo je jednostavno ostao praznih ruku jer je bogatiji klub kupio sve što mu treba.

Još davno je u Zagreb otišao trofejni veteran s dva metra Josip Vrlić, koji je prošlo ljeto dočekao velika obećanja iz Rijeke, vratara Maura Ivana Čubranića, proglašenog najboljim u finalu, Viktora Tončinića i Karla Babića, koji su još mogli puno dati ovdašnjem vaterpolu, ali su pehar prvaka podigli u nekom drugom klubu, a ne u onom u kojem su ponikli.

Vrijedi to, naravno, i za golgetera Marka Radulovića, koji se nakon podužeg izbivanja vratio u matičnu sredinu, ali kada je vidio »koliko je sati«, ona mu je postala samo usputa postaja na put prema Zagrebu, koji mu je dao nemjerljivo bolje uvjete.

Financije

Riječkoj melankoličnoj vaterpolskoj svakidašnjici pridonosi već odavno najavljivani odlazak kapetana, reprezentativac Tin Brubnjak je u svim vaterpolskim ćakulama novi Mladostaš, gdje ga čekaju dojučerašnji suigrači te Petar Muslim, donedavno uspješni sportski direktor Primorjaša, koji je s Kantride otišao razočaran financijskim stanjem kluba u kojem je ostavio zapaženi trag. Dok se Žapci vječno gladni pojačanja misle i dalje »hraniti« u Rijeci ohrabreni iznenadnim dotocima gradskog novca, na Kantridi će i dalje gladovati.

Dok se nadmeću s itekako bogatijima iz vrha hrvatskog vaterpola iz vrha gradske vlasti im je poručeno da »ionako troše previše«. Igrači su shvatili da je u ovome besmisao jedini smisao, slijede novi odlasci, trofejni reprezentativac u mlađim uzrastima Gabrijel Burburan te Karlo Dragošević odlaze na studij u SAD. Ljetnoj suši će doći kraj, žedna zemlja dočekat će vodu s neba, Primorje EB neće pak onu financijsku pa će sve posijano što se moglo razviti u biljku sa slasnim plodovima jednostavno presahnuti.

Snovi

Ova riječka priča sa zapadne strane ima svoju rukometnu verziju, na obližnjem brežuljku iznad Kantride ljeto u Zametu dočekano je ispadanjem iz Paket24 Premijer lige. Ispada da je Rijeka grad maćeha ovih sportova. Bogatijima je putovanje pod Učku kao kolonizatorima koji stižu u svoju koloniju i odnose sve što žele. U rukometu se to događa kada zimski hrvatski hit, rukometna reprezentacija vrvi Zamećanima.

U osvajanju bronce na Europskom prvenstvu svoj su obol dali Veron Načinović, Filip Glavaš i Dino Slavić, na popisu reprezentativaca su još Leon Ljevar i Patrik Martinović, sve redom momci koji su odavno otišli iz Rijeke. Dodavši im, primjerice, trofejna imena poput Krešimira Kozine (Nexe), Vlade Matanovića (Spačva) te inozemca Ivana Pešića, stvorila bi se momčad za prvaka. No, to su neostvarivi snovi, stvarnost je toliko sumorna da riječka ekipa za Zagreb, koji se ovdje »hranio« još od dana Alvara Načinovića, Valtera Matoševića, Mirze Džombe i Renata Sulića, odjednom nema niti jednog igrača koji bi ga imalo zanimao.

Stanje u riječkom vaterpolu i rukometu nisu prolazni problem, bolest je kronična i vrlo je upitno da li i s kobnim posljedicama s obzirom na to da lijeka nema.