Damir Halilić Hal, Foto: Marko Gracin
Konceptualni projekt posvećen istraživanju mogućnosti 6-žičane, 12-žičane te 9-žičane gitare
povezane vijesti
Skladba »Jungle Josep & the Lunatics« temelji se na tradiciji sviranja 12-žičane gitare 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u, a u tehničkom smislu uz fingerstyle izvedbu tu se pojavljuju i dijelovi odsvirani, kako ja to u šali zovem, »fake flatpicking« tehnikom pri čemu ulogu trzalice preuzima prst ili prsti desne ruke. Utjecaj Mediterana je prisutniji u drugim skladbama na albumu, a možda je zanimljivo spomenuti da »Jungle Josep & the Lunatics« ima i jasnu geopolitičku konotaciju u samom nazivu – rekao je Damir Halilić Hal, svjetski priznati gitarist i dobitnik Porina o singlu »Jungle Josep & The Lunatics« kojim najavljuje novi autorski projekt i album »6&12 (Bonus 9)«.
Riječ je o jedinstvenom konceptualnom projektu posvećenom istraživanju mogućnosti 6-žičane, 12-žičane i 9-žičane gitare. Album je nastajao četiri godine, a spoj je bluesa, jazza, klasike, rocka i tradicijske glazbe.

Damir Halilić Hal, Foto: Marko Gracin
Jedinstvena Croatica
Album »6&12 (Bonus 9)« je većim dijelom nastao tijekom posljednje četiri godine, no priča počinje još nekoliko godina prije s već dogovorenim snimanjem autorskih kompozicija za 12-žičanu gitaru u New Yorku u produkciji Woodyja Manna.
– Taj plan je najprije onemogućila pandemija, zatim je Woody Mann preminuo, da bih naposljetku ja zbog svoje dijagnoze dinamičan život s puno putovanja silom prilika zamijenio statičnim kućnim životom, čime sam dobio više vremena za sviranje, snimanje i komponiranje. Album »6&12 (Bonus 9)« je samo nastavak moje glazbene aktivnosti nastao bez ikakve opsesije ili razmišljanja o životnim projektima, kazao je Hal.
Zanimalo nas je kako je nastala ideja da album posveti odnosu 6, 12, 9 gitare. Hal je objasnio da brojke 6, 12, 9 u nazivu albuma označavaju broj žica različitih gitara na kojima je snimljen cijeli materijal.
– Klasična i akustična 6-žičana gitara, kao i 12-žičana gitara spadaju u popularna i svima znana glazbala, ali zanimljiva je priča o 9-žičanoj gitari koja se ovdje pojavljuje. Naime, negdje pri završetku rada na albumu nazvala me jedna gospođa iz Zagreba i predstavila kao sestra jednog od graditelja glazbala posebne konstrukcije temeljenih na dugoj i bogatoj tradiciji izrade glazbenih instrumenata u Hrvatskoj, pri čemu su u cijeli projekt bili uključeni, koliko mi je poznato, i neki povjesničari, muzikolozi, pa sve do renomiranog austrijskog proizvođača žica Thomastik – Infeld na čijem čelu je Hrvatica, gospođa Zdenka Infeld.
Oni su napravili ukupno tri instrumenta s 9 žica koji su nazvali Croatica i gospođa Perković koja me nazvala omogućila mi je da dođem u posjed ovog jedinstvenog instrumenta i koristim ga na albumu. Zanimljivo je da je jedan od ta tri instrumenta ukraden, tako da je trenutačno jedan kod mene, a sudbina drugoga mi je nepoznata. Najprije sam na Croatici svirao skladbe koje inače sviram na »običnim« gitarama, ali kako se radi o zaista posebnom instrumentu, ubrzo sam počeo komponirati isključivo za tu gitaru da bi do izražaja došle sve njene karakteristike. Tako se broj 9 našao u kombinaciji »standardnih« brojeva 6 i 12 u samom nazivu albuma, kazao je.
Fascinantan instrument
Album sadrži 49 autorskih kompozicija i dvije obrade. Objasnio nam je kako je 12-žičana gitara fascinantan instrument čija je povijest vezana uz SAD i ima karakterističan zvuk, a neke od kompozicija odsviranih na tom instrumentu su »Hotel California« grupe Eagles, »Wish You Were Here« Pink Floyda, »Stairway to Heaven« Led Zeppelina, »A Hard Days Night« Beatlesa itd.
– Prvi korisnici bili su ulični svirači u potrazi za što jačim zvukom, a ovaj instrument svoj puni zamah dobiva 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća kada se pojavljuju i prvi značajniji glazbenici u čijim rukama je 12-ica dobila puni sjaj. Svakako bih izdvojio ikone američke glazbe kao što su Lead Belly i Blind Willie McTell koji će možda široj publici biti nepoznati, ali npr. o statusu Lead Bellyja dovoljno govori duga i impresivna lista izvođača koji izvode njegove skladbe pa se tu nalazi Bob Dylan, Elvis Presley, Frank Sinatra, Nat King Cole, Johnny Cash, Bryan Ferry, Tom Waits, Rod Stewart, Tom Jones, Red Hot Chili Peppers, Aerosmith, Led Zeppelin i mnogi drugi.
Iako sam na prošlim albumima ovaj instrument više puta koristio u full-band aranžmanu, na novom albumu ona je najčešće prisutna kao solističko glazbalo ili uz minimalne aranžmanske intervencije drugih instrumenata kao u slučaju navedene »Jungle Josep & the Lunatics« gdje je dodan samo bas bubanj i def, što bi bila alternativa standardnom držanju ritma lupajući nogom o pod. Dvanaestožičana gitara je jednostavno drugi instrument i kao što se klasična gitara konstrukcijski i zvučno razlikuje od akustične gitare (steel string guitar) i električne gitare, tako i 12-ica ima svoja obilježja koja je razlikuju od ostatka gitarističke familije, kaže Hal.
Videoinačice svih pjesama
Kaže kako je još kao klinac puno slušao ploče s raznorodnom glazbom i u sobi je imao samo krevet, gitare i gramofon, a slušao je sve – classic rock, punk, new wave, klasiku, jazz, etno glazbu. Na albumu je surađivao i s glazbenikom Nenom Belanom za kojeg kaže da mu je prijatelj te mu je zahvalan što je pomogao u produkciji dijela skladbi s albuma.
– Njega šira javnost uglavnom percipira kao pop zvijezdu, međutim on je i producent, aranžer, tonac, a svirao je i tradicionalnu glazbu, skladao za kazalište, vrlo dobro se snalazi s tehnikom, tako da je riječ o multipraktiku s više dimenzija od kojih javnost uglavnom vidi i čuje samo onu površinsku, rekao nam je.
Hal je dobivao pohvale i od gitarističkih majstora Tommyja Emmanuela, Woodyja Manna i Michaela Messera, a krajem ove godine planira manje promotivne nastupe. Vjeruje da bi se sljedeće godine, ovisno o zdravstvenom stanju, mogao vratiti koncertima.
Naglašava da album ima i svoju videoinačicu koju svi zainteresirani mogu čuti i vidjeti na YouTubeu, snimljen je 51 video za svaku skladbu s albuma.
– Nisu to standardni videospotovi s režijom i svom silom tehnike kakve znamo iz domene popularne glazbe, nego jednostavni videouratci u kojima ja sviram i samo je pozadina ili ambijent drukčiji u svakoj skladbi. Trenutačno se radi i na dodatnim edukacijskim videomaterijalima koji će biti namijenjeni svima koji žele svirati ili savladati neke specifične tehnike sviranja. Sam album u formi trostrukog CD-a trebao bi biti objavljen negdje ujesen, ali to je u ingerenciji izdavača, kaže on i dodaje da je noćna mora za sve njegove izdavače prisutna i ovom slučaju, a odnosi se na žanrovsku širinu.
Dobitnici Grammyja
Kaže da razumije da je iz njihove perspektive nemoguća misija promovirati album koji se ne da žanrovski kategorizirati. Objasnio je da ljudi vole ladice ili nekakve putokaze pomoću kojih se lakše orijentiraju.
– Toga ovdje nema pa će vjerojatno stvari ići malo teže s percepcijom cijelog albuma. Međutim, prije 20 godina objavljen je moj trostruki album »Trilogy« koji je u Hrvatskoj prošao »ispod radara«, ali je donio brojne nastupe i, što je još zanimljivije, glazbenici koji su svirali na tom albumu u sljedećim su godinama osvajali razne prestižne nagrade pa su se tako na jednom hrvatskom izdanju našla čak 4 dobitnika Grammyja. Ja nemam nikakvih očekivanja, to je moj izričaj i u cijelu ovu priču je uloženo puno truda, a publika će odlučiti sviđa li joj se ili ne. Ima tu puno detalja o raznim skladbama, tehnikama sviranja, instrumentima, ali ja obično prijateljima kažem da se ne obaziru na sve to, nego da poslušaju kompozicije jer, kao kod svake glazbe, najvažnije je može li ostvariti transfer energije s publikom ili ne, zaključio je.