Riječki rock sastav Ritam promjena ove subote u sklopu Ljeta na Gradini nastupit će na Trsatskoj gradini, gdje će publici predstaviti presjek dosadašnjeg rada, ali i pjesme s nadolazećeg albuma »I traje«.

Uoči koncerta bend je objavio singl »Jedna luda noć«, emotivnu priču o kratkom susretu, neizgovorenim riječima i uspomenama koje ostaju mnogo dulje od trenutka u kojem su nastale. O novom albumu i kreativnom zamahu koji je uslijedio nakon povratničkog izdanja »Svijet u bojama«, suradnji sa Zorkom Opačićem i Nikolinom Tomljanović, radu između Rijeke i Amsterdama te mjestu melodičnog pop-rocka u riječkoj glazbenoj tradiciji, razgovarali smo sa Srđanom Stefančićem, pjevačem i tekstopiscem Ritma promjena.

Novi album »I traje« najavljujete relativno brzo nakon albuma »Svijet u bojama«, kojim ste 2025. zaokružili povratak benda na scenu. Je li novi materijal nastao iz kreativnog zamaha koji je pokrenuo taj album ili »I traje« predstavlja zasebno poglavlje, s drukčijom atmosferom, zvukom i autorskom idejom?

– Rekao bih da je pomalo i jedno i drugo. »Svijet u bojama« nam je bio jako važan jer je označio povratak benda i ponovno uspostavljanje one energije koju smo imali nekada, ali i potpuno novog načina gledanja na glazbu. Kad jednom ponovno počneš stvarati, teško je stati. Pjesme su se jednostavno počele nizati i shvatili smo da neke od njih ne želimo ostaviti za neka bolja vremena.

»I traje« zato jest nastavak tog kreativnog zamaha, ali istodobno ima vlastiti karakter. Možda je malo osobniji, zreliji i više okrenut onome što nosimo u sebi. Nema tu neke velike kalkulacije. Pišemo o onome što osjećamo i što nam se događa. Mislim da se upravo zbog toga između ta dva albuma može osjetiti kontinuitet, ali i određena razlika.

Naslov »I traje« može se čitati kao komentar ustrajnosti benda čiji počeci sežu do grupe Cronners, osnovane još 1988. godine, ali i kao tvrdnja da osjećaji, odnosi i uspomene o kojima pjevate nadživljuju konkretne trenutke. Što sve za vas traje u tom naslovu – glazba, prijateljstvo, ljubav, riječki rock ili možda potreba za stvaranjem?

– Sve to zajedno. Kad pogledam koliko je vremena prošlo od početaka, od Cronnersa 1988. godine, do današnjeg Ritma promjena, zapravo je nevjerojatno koliko se toga promijenilo, a koliko je nekih stvari ostalo isto.

Traje prijateljstvo, traje ljubav prema glazbi, traju neke uspomene, neke pjesme i ljudi koje ne možeš jednostavno izbrisati iz života. Traje i potreba da nešto kažeš kroz pjesmu. Možda se mijenja način na koji to radiš, mijenja se životno iskustvo, ali ta potreba ostaje.

Novi singl »Jedna luda noć« govori o kratkom susretu koji ostavlja dugotrajan trag, te o onome što se moglo dogoditi da je bilo više vremena ili hrabrosti. Kako ste izbjegli da ta tema sklizne u puku romantičnu nostalgiju i koliko je pri pisanju bilo važno ostaviti otvoren prostor da slušatelji u pjesmu upišu vlastita iskustva, propuštene prilike i neizgovorene riječi?

– Mislim da je najvažnije bilo ne ispričati cijelu priču. »Jedna luda noć« zapravo govori o trenutku koji je kratak, ali iza sebe ostavi puno pitanja. Što bi bilo da je bilo više vremena, da smo bili malo hrabriji, da smo nešto rekli što tada nismo?

Nismo željeli napraviti pjesmu koja će slušatelju objasniti što mora osjećati. Upravo suprotno. Mislim da je dobro ostaviti malo prostora. Netko će u njoj prepoznati ljubav, netko propuštenu priliku, netko osobu koje se nakon puno godina sjeti zbog jednog pogleda ili jedne noći. To su situacije koje su svima bliske. Zato pjesma nije samo moja ili priča članova grupe. Kad je jednom snimimo i pustimo među ljude, ona postaje i njihova.

Ritam promjena, Foto: Privatna arhiva

Ljubav, gubitak, čežnja

U dosadašnjim pjesmama često se vraćate ljubavi, gubitku, čežnji i sjećanju, ali ih oblikujete kroz izrazito melodičan, komunikativan pop-rock. Smatrate li da se o intimnim i ranjivim iskustvima danas teže govori bez ironije i odmaka, te je li vam upravo izravna emocionalnost svjestan autorski izbor i svojevrstan odgovor na vrijeme u kojem živimo?

– Ne bježimo od emocije i ne skrivamo je iza ironije. Danas je možda lakše biti ciničan nego iskren, ali mi biramo ovo drugo. Jednostavna rečenica ponekad nosi veću težinu od kompleksne metafore. Ne mislim da emocija mora biti patetična. Može biti jednostavna i iskrena. Ako pjevamo o ljubavi, gubitku ili čežnji, nemam potrebu to skrivati. To je dio života.

Glazbu za »Jednu ludu noć« potpisujete zajedno sa Zorkom Opačićem, tekst su pisali Srđan Stefančić, Zorko Opačić i Pavle Ćosić, dok je Opačić zaslužan i za aranžman. Kako izgleda stvaranje pjesme u kojoj sudjeluje više autora: polazite li od jedne osobne priče koju zatim zajednički oblikujete ili se njezino značenje mijenja kako svaki suradnik unosi vlastito iskustvo i glazbeni senzibilitet?

– Kod pjesme »Jedna luda noć« sudjelovalo nas je više i svatko je donio nešto svoje. Zanimljivo je da pjesma kroz taj proces ponekad postane nešto sasvim drugo od prvotne ideje. I to je dobra stvar. Zorko, koji je donio refren, i Pavle, koji je unio lijepe melodijske linije i pomogao s tekstom, imaju različite pristupe, iskustva i senzibilitete. Kad se to spoji na pravi način, dobiješ pjesmu koja ima više slojeva, a opet zvuči kao cjelina.

Suradnja sa Zorkom Opačićem proteže se kroz velik dio vašeg novijeg rada, a zanimljivo je da ste ime benda preuzeli upravo iz pjesme njegove grupe Fit. U kojoj je mjeri on producent i suradnik koji pomaže ostvariti vašu zamisao, a u kojoj ravnopravan autor koji aktivno određuje identitet i smjer današnjeg Ritma promjena?

– Zorko mi je puno više od producenta koji će uzeti gotovu ideju i tehnički je dovršiti. On je u prvom redu prijatelj i naš odnos traje dugo i bazira se na međusobnom povjerenju. On vrlo dobro razumije što želimo postići, ali se ne libi reći kad nešto ne funkcionira. Zorko je zato dio naše priče i kao suradnik i kao autor glazbe koji je svojim idejama snažno utjecao na ono što danas radimo. Tako da je njegov doprinos identitetu današnjeg Ritma promjena velik.

A ta priča s imenom benda je zanimljiva. Ritam promjena je došao od istoimene pjesme grupe Fit i time zapravo postoji jedna lijepa poveznica s riječkom glazbenom pričom. Zorko poznaje taj riječki senzibilitet iznutra i ima svoj pogled na glazbu. Ali bend ipak nastaje iz više ljudi. I to je uvijek zajednički proces.

»Jedna luda noć« snimljena je u Studiju Zox u Amsterdamu, gdje je nastao i dio vašeg ranijeg materijala, dok je bend svojim podrijetlom, temama i glazbenim nasljeđem snažno vezan uz Rijeku. Kako na zvuk pjesama utječe rad između tih dvaju gradova i donosi li fizička udaljenost od Rijeke drukčiji pogled na grad, mladost i uspomene o kojima pišete?

– Rijeka je u meni, bez obzira gdje snimamo. Amsterdam je samo mjesto u kojem danas nastaje dio naše glazbe. Studio Zox nam daje odlične uvjete za rad. Zapravo, udaljenost možda i pomogne. Kad nisi stalno u gradu, neke stvari vidiš malo jasnije. Sjetiš se ljudi, ulica, nekih davnih događaja, atmosfere iz mladosti. Rijeka iz daljine ponekad postane još prisutnija. I onda shvatiš koliko su neke stvari ostale u tebi, čak i ako ih godinama nisi svjesno prizivao.

Riječka glazbena priča

Singl »Muzika« snimili ste s Nikolinom Tomljanović, izvođačicom koja također pripada prepoznatljivoj liniji riječke pop-rock scene. Kako je došlo do te suradnje i je li vam bilo važnije povezati različite generacije i ogranke riječke glazbene priče ili pronaći upravo glas koji će emotivno i interpretativno proširiti pjesmu?

– Nikolina je naša draga prijateljica i jednostavno je bila prirodan izbor za taj duet. Ona ima glas i interpretaciju koji mogu pjesmi dati nešto što mi sami ne možemo. Nije nam cilj bio napraviti suradnju samo zato da bismo imali poznato ime uz pjesmu. Važnije nam je bilo pronaći osobu koja će pjesmu osjetiti i interpretirati na svoj način. Nikolina ima svoj karakter i svoju priču, senzibilitet koji pjesmi daje jednu posebnu dimenziju. A ako smo usput spojili i jedan dio riječke glazbene priče i razne generacije, tim bolje. To mi je iznimno drago. I još jednom hvala Nikolini. I tu priča o našoj suradnji ne staje, no o tome neki drugi put.

Riječki rock često se predstavlja kroz punk, novi val, industrijsku estetiku i tamnije ili eksperimentalnije zvukove, dok se Ritam promjena oslanja na melodioznost, velike refrene i emotivnu otvorenost. Osjećate li da i takav pop-rock izraz pripada autentičnoj glazbenoj slici Rijeke, te koliko vas njezina tradicija nadahnjuje, a koliko opterećuje očekivanjima o tome kako bi »riječki bend« trebao zvučati?

– Apsolutno mislim da i melodiozni pop-rock pripada riječkoj glazbenoj priči. Rijeka je uvijek bila puno šira od jedne estetike. Naravno da su punk, novi val, alternativna i eksperimentalna glazba ostavili ogroman trag i da se to ne može zaobići. Ali riječku scenu ne bih zatvarao u jednu ladicu. Mi jednostavno radimo ono što osjećamo. Volimo melodiju, dobre refrene i pjesme koje ljudi mogu pjevati zajedno s nama. Ako je to naš način izražavanja, ne vidim razlog da ga mijenjamo samo zato što netko ima unaprijed zamišljenu sliku o tome kako riječki bend treba zvučati. Rijeka nas je formirala, ali nas ne treba ograničavati. Tradicija je inspiracija dok god nije teret. Ne treba se stavljati u okvire i povlačiti granice ni u kojem smislu.

Subotnji koncert donijet će presjek vašeg dosadašnjeg rada, ali i pjesme s nadolazećeg albuma »I traje«, dok su pojedine lokacije na Trsatu sudjelovale i u stvaranju spota za »Jednu ludu noć«. Doživljavate li zato ovaj nastup kao klasično predstavljanje novih pjesama ili kao svojevrsno okupljanje suradnika, prijatelja i publike oko priče benda? Kako ćete u koncertnom repertoaru povezati stariji materijal, »Svijet u bojama« i novo poglavlje koje tek predstavljate?

– Mislim da će to biti puno više od klasičnog predstavljanja novog singla. Gradina je posebno mjesto i koncert na takvoj lokaciji sam po sebi nosi određenu emociju. Želimo proći kroz različita razdoblja Ritma promjena – odsvirati pjesme koje ljudi već poznaju, predstaviti »Svijet u bojama«, ali i otvoriti vrata prema onome što donosi »I traje«. Ne želimo da koncert bude podijeljen na »staro« i »novo«. Sve je to jedna priča. Posebno nam je drago što su i Trsat i neke lokacije povezane sa spotom za »Jednu ludu noć«. Najvažnija stvar ipak je publika. Bend postoji zbog pjesama, ali pjesme počnu stvarno živjeti tek kad ih ljudi prihvate kao svoje. Zato bih volio da taj koncert bude jedno veliko okupljanje – glazbenika, prijatelja, suradnika i publike. A naslov novog albuma zapravo to lijepo opisuje: i traje.