Vrijeme leti… Slaže se s time i gradonačelnica Ivona Matošić Gašparović, priznavši nam u razgovoru da su joj ekspresno brzo prošle dvije godine otkako je preuzela dužnost prve žene grada Crikvenice, prvo kao vršiteljica dužnosti gradonačelnice, a potom i kao gradonačelnica. Povod je to za osvrt na proteklo razdoblje, ali i prilika za promišljanje budućih postupaka i aktivnosti.

Od 0 do 24

Vaš mandat počeo je odlaskom Damira Rukavine, koji je na čelu Grada bio 15 godina. Je li postojao skepticizam u javnosti po pitanju vašeg upravljanja gradom, kako zbog smjene generacija, tako i činjenice da ste prva žena u povijesti na čelu Grada. Jeste li osjetili potrebu za dodatnim dokazivanjem?

– Moram iskreno priznati da sam se pribojavala kako će me ljudi prihvatiti kao prvu ženu na čelu Grada. Dodatni izazov bio je prijelaz s timskog rada, kad smo kao gradonačelnik i dvoje zamjenika dijelili resore, na situaciju u kojoj sam ostala sama. Dok sam bila zamjenica, poštovala sam hijerarhiju i bivši gradonačelnik je opravdano bio u prvom planu. Prijelaz u kojem sam sebe morala staviti u prvi plan i samostalno donositi odluke bio je neobičan i pomalo neugodan. Od tog trenutka počinjete na jedan potpuno novi i drukčiji način izlagati svoj život prema van. Kad ste zamjenik, ljudi možda i ne znaju za vas. Znaju da radite u Gradu, ali niste toliko u fokusu. S druge strane, odluke koje morate donositi kao gradonačelnik postaju vidljive, nekad su teške i nepopularne, poput poskupljenja usluga nužnih za funkcioniranje sustava. Ipak, vjerujem da sam donijela drukčiji stil vođenja, možda otvoreniji i transparentniji, s direktnom komunikacijom koja mi olakšava donošenje odluka. Modificirali smo i gradsku upravu, došlo je do smjene generacija, zaposlili smo mlađe ljude i dobili tri nova pročelnika, što je donijelo novu svježinu. U svakom slučaju, ovaj posao iziskuje strahovit angažman i disciplinu. Volim reći kako to nije posao, već stil života.

Voditi Grad nerijetko znači donositi teške odluke, one koje izravno utječu na živote velikog broja ljudi. Kako se nosite sa stresom, stalnom izloženošću i balansiranjem posla i obitelji?

– Stres je iznimno prisutan u ovome poslu. Konstruktivne kritike uvijek uvažavam, ali ponekad se teško nosim s negativnim komentarima koji nemaju veze s realnošću ili s neistinama na koje nailazim po društvenim mrežama. Takve stvari me još uvijek dirnu, no vjerujem da je to samo znak da mi je stalo. Onoga dana kada mi postane svejedno, vrijeme je da napustim ovaj posao. Što se tiče gubitka anonimnosti, to je ono što sam prihvatila kao specifičnost ovoga posla. Posao gradonačelnika nema radnog vremena, izloženi ste svaki dan, vikendima, doslovno od 0 do 24. Potpuno je uobičajeno da mi građani prilaze u bilo koje doba dana, primjerice u dućanu, mesnici ili šetnji. To teže pada mojoj obitelji, pogotovo djeci, ali zamor još uvijek ne osjećam. Čak mi bude drago kad me sumještani zaustave. Draže mi je da mi građani prilaze, da se osjećaju slobodno nešto pitati, nego da zaziru od komunikacije sa mnom, to bi bio puno veći problem.

Ulaganje u ljude

Koji su kapitalni infrastrukturni projekti obilježili prvu polovicu vašeg mandata? Kad biste morali izdvojiti »top 3« najvećih projekata na koje ste najponosniji, koji bi to bili?

– To je svakako izgradnja vrtića u Gornjem kraju, iznimno važan projekt za budućnost koji motivira mlade obitelji na doseljavanje i povratak u naš grad. Grad je ovim projektom ponovno postao grad bez listi čekanja za upis u vrtićke programe. Zaista me veseli danas proći uz vrtić, vidjeti nasmijanu djecu, zadovoljne odgojiteljice i roditelje. Zatim, tu je projekt aglomeracije Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce, generacijski projekt očuvanja okoliša i mora, a u sklopu kojeg je pri kraju i izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Kroz godinu dana cjelokupni sustav vodovoda i odvodnje zaživjet će punim zamahom. Treći projekt je izgradnja sortirnice, još jedan projekt usmjeren na očuvanje okoliša i zaštitu prirode, a koji na jesen kreće u pogon. Uz to, jednako su mi važni i projekti usmjereni na podizanje standarda građana, naročito u današnje vrijeme inflacije, poput osiguravanja besplatnog parkiranja za umirovljenike ili besplatnog prijevoza za naše srednjoškolce. Žalosti me kada se rad mjeri samo kroz beton i uložene milijune. Ulaganje takvog tipa ne vrijedi ništa ako nismo uložili u ljude. Zato sam iznimno ponosna, primjerice, na naše pronatalitetne mjere i naknade za novorođenčad, koje su među najvišima u Hrvatskoj. Sufinanciramo potpomognutu oplodnju, a nedavno smo značajno smanjili cijenu vrtića, jaslica i produženog boravka. Također, osiguravamo uskrsnice i božićnice za umirovljenike bez obzira na visinu mirovine, ali i snažno podupiremo sportske kolektive, udruge i naše poduzetnike.

Visokoškolska ustanova

Često ističete važnost ravnomjernog razvoja svih mjesta crikveničke rivijere. Što je napravljeno u Jadranovu, Selcu i Dramlju?

– Upravo završavamo energetske obnove domova kulture u Jadranovu i Selcu, gdje smo osigurali 80 posto sufinanciranja države, a sada smo u fazi unutarnjeg uređenja ovih prostora. Prijavili smo i projekt energetske obnove Zadružnog doma u Dramlju, čime bi svi odgojno-obrazovni i kulturni objekti na području grada bili energetski obnovljeni. U narednom razdoblju fokus u Jadranovu bit će na uređenju prostora tunere koji je u derutnom stanju, kako bi ostao u društvenom vlasništvu, za potrebe i na ponos lokalnog stanovništva i udruga. U Selcu pripremamo uređenje stare gradske jezgre i Šetališta Ivana Jeličića, s ciljem da ovu prometno zagušenu ulicu pretvorimo u nastavak selačkog trga. U Dramlju smo građanima za blagdan svete Jelene prezentirali projekt uređenja igrališta, a sve kako bismo ponovno oživili sportski duh, vratili tradiciju i stvorili uvjete da se turniri i sportska druženja ponovno vrate u punom sjaju. Uz obnovu igrališta, pripremamo i projekt uređenja trga u Dramlju, a krećemo i u treću fazu uređenja poluotoka Kačjak. Nadalje, sustavno rješavamo problem parkinga. Projektiramo nove površine na nekoliko lokacija, počevši s parkiralištem Rasadnik u Crikvenici, a zatim i onima u drugim mjestima. Također, u pregovorima smo sa Sveučilištem u Rijeci oko dovođenja visokoškolske ustanove u Crikvenicu. Ovim potezom stvaramo snažne preduvjete da grad doista živi punim plućima svih 365 dana u godini. Prostor imamo osiguran i ako sve bude po planu, iduće godine imat ćemo mogućnost visokoškolskog cjeloživotnog učenja i usavršavanja u Crikvenici. Što se tiče ostalih projekata, tu su Park palih za domovinu, Gradska tržnica, a najprije krećemo s uređenjem šetnice ispod Crkve Uznesenja BDM i Kaštela i kamenog mosta. Upravo raspisujemo nabavu kako bismo oformili tim vanjskih stručnjaka po pitanju rekonstrukcije bazena. Postojeće plivalište je neupotrebljivo zbog kvalitete mora, stoga ondje moramo postaviti »školjku« koja će u zimskom periodu biti natkrivena. Dugoročna težnja nam je da u partnerstvu s Jadranom ili drugim investitorom izgradimo zatvoreni gradski bazen koji bi na jednom mjestu okupio naše sportaše i građane, ali i otvorio mogućnost nove turističke ponude.

Kakvu Crikvenicu želite ostaviti građanima do kraja mandata? Kad nakon napornog dana podvučete crtu, što je ono što vas najviše ispunjava u ovom poslu i daje energiju za dalje?

– Kada nakon truda i rada vidite zadovoljne ljude i benefite za zajednicu, taj je osjećaj nezamjenjiv i ono što me gura naprijed. Želim ostaviti prepoznatljivu Crikvenicu i vratiti joj stari sjaj. Također, želim Crikvenicu koja predstavlja održivu zajednicu, onu u kojoj se ljudi ugodno osjećaju, kvalitetno žive i u kojoj mladima možemo omogućiti sve razine obrazovanja, uključujući visokoškolsko – grad u kojem će naša djeca ostajati i podizati svoje obitelji.

Vrući krumpir

Vođenje grada često donosi probleme. Što se dosad pokazalo kao najveći izazov, takozvani »vrući krumpir« koji je potrebno riješiti?

– U vremenima svjetske krize i globalne nestabilnosti najveći izazov predstavlja dugoročno planiranje projekata jer ne znate što nas očekuje za pola godine, godinu dana ili dvije. To zahtijeva brzu i pravovaljanu reakciju. Tijekom sezone najveći izazov definitivno predstavljaju komunalni red i red na pomorskom dobru. Dobra je stvar što konačno imamo komunalnog redara, što će reći da je kontrola u našim rukama. Vrlo strogo ćemo provoditi nadzor i dokazati da za sve vrijede ista pravila.