»Grad u pokretu«, autorski projekt baletnog ansambla HNK-a Ivana pl. Zajca, premijerno je izveden u Arheološkom parku Principij u sklopu Riječkih ljetnih noći. Ovaj baletni diptih zamišljen je tako da je koreografija povjerena plesačima riječkog Baleta, Isabelli Zabot i Federicu Rubisseu, koji su svojim koreografijama – na glazbu Georgea Alexandrua Baldovina – transformirali ovaj riječki povijesni lokalitet.

Kozmički motivi

Prvi dio diptiha koreografirao je Federico Rubisse, koji je kreirao koncept i vizualnu režiju. Rubissea je za njegovu koreografiju inspirirala tema svemira, na temelju koje istražuje odnos između tijela, prostora i vremena. Izvedba je zamišljena apstraktno, s plesačicama i plesačima odjevenim u crne kostime (izbor iz fundusa riječkog HNK-a), koji se kreću poput čestica unutar svemira. Kako je objasnio Rubisse, zanima ga razmišljanje o ljudskom tijelu kao mikrokozmosu, kao sustav energija, napetosti, impulsa i sjećanja. Tijekom ovog polusatnog rada pokušao je proći kroz različite trenutke u životu svemira: rođenje, širenje, kontinuirana transformacija i mogućnost kraja. Ove svoje ideje Federico Rubisse izrazio je suvremenim baletnim izričajem, kroz energičan i dinamičan plesni pokret Tee Rušin, Laure Orlić, Sephore Ferrillo, Yurike Kimura, Alija Tabboucha, Giorgia Otranta i Simona Boleyja/Samuelea Tacconea i Ksenije Krutove. Posebnu ulogu ima sama lokacija Arheološkog parka, koja je u kontrastu s temom predstave i za ovu je priliku videoprojekcijama i oblikovanjem svjetla (Federico Rubisse) transformirana kozmičkim motivima.

Foto Marko Gracin

Žensko iskustvo

Nakon kraće stanke uslijedio je drugi dio diptiha koji je koreografirala Isabelle Zabot, a postavljen je kontrastno u odnosu na prvi dio predstave – počevši već od bijelih kostima (također iz fundusa »Zajca«) i oblikovanja svjetla Isabelle Zabot. Koreografkinja je u središte svojeg plesnog istraživanja stavila propitivanje ženskog identiteta pa je sukladno tome i podjela ženska – u drugom dijelu večeri nastupile su Marta Kanazir, Tea Rušin, Laura Orlić, Marta Voinea Čavrak, Sonja Milovanov, Alessia Tacchini, Sephora Ferrillo i Yurika Kimura.

Na pozornicu Principija izišle su odjevene u duge bijele haljine, koje podsjećaju na seoske žene s kraja 19. stoljeća u njihovoj vjenčanoj ili svečanoj odjeći. Isabelle Zabot objasnila je da svaka scena evocira aspekt svakodnevnog života: rad u polju, domaće scene, ljetne rituale i svadbene ceremonije, a sve je to prikazano u apstraktnom obliku. Zabot je pritom crpila inspiraciju iz pjesama unutar talijanske književne tradicije, od Leopardija do Carduccija.

Tijekom izvedbe do izražaja dolaze snaga i jedinstvo grupe plesačica, no istodobno svaka od njih ima svoju osobnost i identitet. Njihovi plesni pokreti kreću se između tradicije i suvremenosti, koju naglašava glazba Georgea Alexandrua Baldovina. Rad Isabelle Zabot evocira i tri slike: tri djela Picassa, Botticellija i Boccionija, koja sva prikazuju tri žene. Kao izvor inspiracije poslužile su i dvije barokne arije. Poseban doprinos izvedbi dala je Lorena Krstić interpretacijom arije »Sposa, con mi conosci« iz opere »La Merope« Giuseppea Giacomellija. Polusatna izvedba završava prizorom plesačice koja pleše prekrivena velikim bijelim vjenčanim velom, a u samom finalu na pozornici su sve izvođačice koje udaraju ritam u drvene posude, proizvodeći neku vrstu praiskonskog zvuka koji svjedoči o ženskom iskustvu kroz stoljeća.