CRES – Dvadeset ljeta, 129 programa, deseci kazališnih družina, stotine umjetnika, tisuće gledatelja i jedan mali trg u najstarijem dijelu Cresa koji se svakog ljeta na nekoliko večeri pretvara u kazališnu pozornicu.

U jednoj rečenici to je Teatar na Pjaceti koji je ove godine proslavio svoje 20. izdanje, potvrđujući da se i bez velikih pozornica, raskošne scenografije i festivalske pompe može stvoriti događaj koji će postati dio identiteta jednog grada.

Jednostavna želja

Festival je pokrenuo i vodi već dva desetljeća Serđo Dlačić, Cresanin zaposlen u riječkom Gradskom kazalištu lutaka, kulturni radnik kojeg se može vidjeti iza kulisa gotovo svih značajnijih manifestacija u Cresu.

– Kada sam prije dvadeset godina postavio prvu pozornicu na Pjaceti, vodila me jednostavna želja: da kazalište dođe među ljude i da taj mali creski trg barem na nekoliko ljetnih večeri postane mjesto susreta, igre i zajedništva.

Nisam tada mogao znati koliko će ta ideja trajati, ali sam vjerovao u nju. Danas, nakon dvadeset godina, iznimno sam ponosan na sve što smo zajedno stvorili, kaže Dlačić.

A ono što je stvoreno doista nije malo. U dva desetljeća održano je ukupno 129 programa: 79 dječjih predstava, 48 predstava za odrasle te dvije radionice.

– Teatar na Pjaceti tijekom godina prerastao je početnu zamisao i postao prepoznatljiv dio creskog ljeta. Na toj su maloj pozornici nastupala kazališta, glumci i umjetnici iz cijele Hrvatske i izvan nje, a programe su pratila djeca, odrasli, Cresani i brojni gosti.

Posebnost Pjacete uvijek je bila u njezinoj blizini: publika na stolicama i skalinama, susjedi na prozorima i balkonima te izvođači udaljeni tek nekoliko koraka jedni od drugih.

Upravo je ta neposrednost stvorila ugođaj koji se ne može preseliti ni ponoviti na nekom drugom mjestu, ističe Dlačić koji manifestaciju organizira uz potporu Grada Cresa i Turističke zajednice Grada Cresa.

Rezultat rada i povjerenja

No, u povodu jubileja organizator ne ističe samo vlastiti doprinos. Naprotiv, dvadeset godina Teatra na Pjaceti vidi kao rezultat rada i povjerenja brojnih ljudi jer kazalište na tom mjestu tijekom dvadeset godina nije bilo tek gostujući program.

Na tjedan ili dva svake godine ulazilo je u svakodnevni život stanovnika Pjacete, mijenjalo uobičajeni ritam uličice i privlačilo ljude u dio grada kojim mnogi posjetitelji inače samo prolaze.

– Ovaj jubilej ne doživljavam kao vlastiti uspjeh, nego kao rezultat povjerenja i rada mnogih ljudi. Od srca zahvaljujem svim izvođačima, suradnicima, tehničarima, volonterima, prijateljima i susjedima Pjacete koji su tijekom svih ovih godina pomagali da se svaka predstava dogodi.

Posebna hvala publici koja nam se vraća i koja je Teatru dala smisao, toplinu i trajanje, kaže Dlačić za kojega dvadeseta obljetnica nije završetak, nego potvrda da vrijedi nastaviti.

Da i dalje ima smisla dovoditi kazalište među ljude, mladim umjetnicima dati prostor, djeci približiti kazalište, a odraslima ponuditi večer pod zvijezdama, u neposrednom susjedstvu njihovih kuća.

– Želim da Teatar na Pjaceti i dalje ostane otvoren različitim kazališnim izričajima, mladim umjetnicima i publici svih generacija, ali prije svega da sačuva svoj identitet: jednostavnost, neposrednost i onu posebnu cresku toplinu zbog koje se ljudi vraćaju.

Teatar na Pjaceti nije samo program predstava. On je dio našega grada, naših ljeta i zajedničkih uspomena, zaključio je Dlačić.

A možda upravo zato, kada se nakon posljednje predstave ugase svjetla, pozornica rastavi, a stolice nestanu s Pjacete, čini se da kazalište ipak nije sasvim otišlo. Ostaje u sjećanjima publike, u pričama susjeda, u dječjem smijehu i u tihim večerima grada, sve do sljedećeg ljeta.

Širina manifestacije

Ovogodišnji, jubilarni program ponovno je pokazao širinu manifestacije. Teatar na Pjaceti otvoren je predstavom “Pinokio” Kazališne družine Pinklec iz Čakovca i Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, a nastavio se “Pričom o kotrljanju” Gabrijele Redžić i Domagoja Pintarića, također u suradnji s osječkom Akademijom.

Riječki Ri teatar na Pjacetu je stigao s dvije predstave: “Make Hrvatska great again” i “U laži su kratke noge”, a Umjetnička organizacija GLUGL iz Varaždina s predstavom “Kako sam upoznao vašu majku”.

Publika je na Pjaceti mogla pogledati i predstavu “Touche Passa”, u izvedbi Inke Eldan, Martine Slakoper i Lovre Klepe, također u suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Program se nastavio predstavom “Sunčasta” zagrebačkog Malog Teatra, dok je Kazališna družina Ivana Brlić Mažuranić iz Slavonskog Broda izvela je predstave “Zbrda zdola i okolo” i “Pocahontas”.

Na Pjaceti je gostovao i “Cabaret: Balkanski muškarci” Monike Romić, kao i zagrebački Teatar Cirkus Punkt s predstavom “Smash”, a jubilarno izdanje Teatra na Pjaceti zaključeno je predstavom “Luka Modrić: Moja igra” Boss Teatra, u režiji Arije Rizvić.

Dvanaest izvedbi tako je i ove godine ispunilo Pjacetu različitim kazališnim izrazima – od klasike i lutkarstva do komedije, kabareta, cirkuskog teatra i predstave posvećene jednom od najpoznatijih hrvatskih sportaša.