U Kraju, naselju u sklopu Općine Mošćenička Draga s manje od sto stalnih stanovnika, službeno je otvoreno dječje igralište koje je kroz održavanje tradicionalnih igara na jedan dan postalo mjesto susreta generacija.

Kako bi prigodno obilježili otvaranje, ali prije svega se družili i zabavili, članovi Udruge građana Kraj organizirali su natjecanja u dječjim igrama kao što su: skakanje u vrećama, nošenje jajeta u žlici, vožnja karijolama, hodanje po špagi i hodanje sa zavezanim nogama.

Igre koje se danas polako zaboravljaju, objeručke su prihvatili svi – od najmlađih do onih starijih – jer tko bi, neovisno o godinama, odolio utrci s karijolom?!

Odrasle nismo upitali je li im se svidjelo – to je bilo očito iz smijeha i živahne komunikacije – dok su djeca odgovorila da im se takva zabava sviđa i da će neke od igara ponoviti u vlastitom aranžmanu. Bili su složni u tvrdnji da je mnogo zabavnije družiti se u stvarnosti, nego skriveni iza ekrana.

Prve takve igre održane su u vrijeme rata, 1991. godine, otkriva organizatorica i voditeljica manifestacije, Nadija Rubeša, aka Đurđa od Franka za potrebe voditeljske uloge.

Program je vodila Nadija Rubeša

U vrijeme rata nije se išlo na more jer su u zaljevu bili ratni brodovi pa se ona tada dosjetila organizirati »igre bez granica« u kojima su na određeni način sudjelovali svi mještani.

– Selo se skupilo, okitili smo jog i uživali u predivnom druženju. Tada su u igrama sudjelovali roditelji djece koja se danas ovdje igraju, rekla je Nadija prisjećajući se kako je tada sve bilo organizirano spontano, pomalo stihijski.

– Djeci toga fali, to nisu dosadne igre, to je i natjecanje i druženje, zajedništvo, socijalizacija… Bude i smijeha i plača. Ta svi smo kao djeca imali izgrebana koljena, pljunuli smo dlan, pritisnuli ranu i išli dalje, bez dubokih emocija evocira uspomene iz djetinjstva. Danas je presretna zbog igrališta na koje dolaze i domaći i turisti, te misli da je to pun pogodak.

Korak prema zdravijem društvu

Riccardo Staraj, načelnik Općine Mošćenička Draga, ističe kako je ovo jedno od više igrališta za djecu u općini koja su se izgradila u zadnje vrijeme te smatra takva ulaganja važnima za najmlađe i njihov razvoj.

– Cilj je djecu odvojiti od ekrana i izvući van da se druže na način na koji su se družile nekadašnje generacije, u prirodi. Red je da se djeca grle pa i svađaju, nadmeću.

Bitno je da su u kontaktu, da vježbaju život jer kroz igru uče živjeti. Moraju biti na svježem zraku i imati više fizičkog kontakta, uvjeren je Staraj dodajući kako je ovo igralište još jedan korak prema zdravijem društvu, gledajući i fizički i mentalno.

Neodoljive vožnje karijolama

Izgradnja je najvećim dijelom sufinancirana od strane Ministarstva demografije, a kako se u zadnjih pet-šest godina u mjestu rađa dosta djece, takav potez nedvojbeno ima smisla.

Ervin Sandalj kaže da je njemu lakše i ljepše od kada postoji igralište jer sada kada ga djeca pitaju da nekud idu, ne mora ih voziti u okolna mjesta – dođu tu, poigraju se sat vremena i odu zadovoljni kući.

On je predsjednik Udruge građana Kraj koja obilježava sve važne događaje vezane za mjesto, ali i uskače članovima zajednice kada iskrsne neki problem. Članovi udruge jako rade na tome da si ljudi pomažu kako su si nekada pomagali – svima je u zajednici tako lakše i ljepše.

Starinske Igre bez granica

Članovi udruge održavaju svoje mjesto ugodnim za život; zadnje akcije su uključivale čišćenje smeća s puteva i plaža, između ostalog su očistili stari bunker na obali u kojem se godinama gomila smeće.

– Mještani su vrijedni i upravo oni su zaslužni za napredak Kraja. Cilj im je podignuti kvalitetu života. Osobito veseli što rado prigrle došljake – što smo različitiji, to smo bogatiji. Važan nam je svaki čovjek koji ovdje želi graditi život, kaže Sandalj uz komentar kako turizam mora biti tek sporedna stvar.

Svi su dobrodošli

Nadija Rubeša se nadovezuje kako se jedna obitelj iz Ukrajine lijepo integrirala, mještani ih smatraju svojima i uvijek ih zovu na događanja da s djecom dođu barem vidjeti, podružiti se i nešto popiti.

Ima i drugih nacionalnosti, a domaći se prema svima odnose s poštovanjem, vode računa i o detaljima pa ako netko od njih ima specifične potrebe, to se poštuje.

Pa ovo je zabavnije od ekrana…

– Nema tu filozofije, samo moramo biti ljudi. Svaka mala gesta zapravo je jako velika i daje nadu u bolje društvo. Osim toga, čovjek mora početi davati da bi shvatio koliko ga to zapravo usrećuje.

Djecu treba također učiti davati drugima bez očekivanja da im se od iste osobe vrati, poručuje Nadija dodajući da se sve nekako vrati, makar i samo kroz to zadovoljstvo zbog usrećivanja drugih.

Pojedina djeca koja su sudjelovala u igrama kažu da će sami organizirati nešto slično jer im se jako svidjelo. Neki mladi na pragu tinejdžerske dobi s kojima smo razgovarali, ovakva događanja vide kao »neki retro oblik, Elvis Presley i tako«.

Što se tiče pojedinih igara, svatko ima svog favorita, no veseli činjenica da prevladavaju komentari kako je ovo »bolje od ekrana«.

Istina, dogodio se tu i tamo neki pad, no bez ozljeda. Nije moglo proći niti bez pokoje suze uslijed nesporazuma ili umora kod mlađih sudionika.

No sve u svemu, sudjelovati u ovim igrama koje su nas podsjetile kako je djetinjstvo najljepši period života, čisti je užitak. Šlag na torti bio je trenutak kada su odrasli okupirali karijole te nakratko i sami podjetinjili.