Hrvatska je u posljednja dva desetljeća postala zemlja starijih ljudi s gotovo 23 posto populacije u dobi od 65 i više godina, ali unatoč starenju stanovništva sustav gerijatrijske skrbi u nas praktički ne postoji.

Udio starijih osoba od 2001. godine porastao je s 15,6 posto na gotovo četvrtinu ukupnog stanovništva, a tek je ove godine u veljači otvorena prva gerijatrijska ambulanta u zemlji. U Specijalnoj bolnici za produženo liječenje u Dugoj Resi u toj ambulanti danas radi jedna od ukupno dvije specijalistice gerijatrije u Hrvatskoj, dok druga radi u palijativnom timu u Rijeci.

Bolja kvaliteta života

Gerijatrija je tek nedavno službeno uvrštena na popis medicinskih specijalizacija u Hrvatskoj.

Zbog nedostatka kliničkih gerijatara, zdravstvena skrb se desetljećima oslanjala na javnozdravstvenu gerontologiju, ali između ove dvije vrste skrbi o starijima postoji velika razlika.

Dok gerontološke službe brinu o kvaliteti života starijih, gerijatrija je medicinska grana koja se bavi dijagnostikom, liječenjem i rehabilitacijom bolesti starijih osoba te sprječavanjem nastanka bolest.

Fokus joj je na očuvanju samostalnosti starijih i poboljšanju kvalitete života, a ne samo na liječenju.

Koliko je to potrebno, rječito govori podatak iz 2017. godine da je od ukupnog broja hospitaliziranih bolesnika, udio osoba starijih od 65 godina čak 36,8 posto. Istodobno, zbog starenja stanovništva očekuje se značajan porast broja osoba s demencijom i drugim neurodegenerativnim bolestima, što dodatno povećava potrebu za sustavnom gerijatrijskom procjenom i integriranom skrbi usmjerenom na očuvanje funkcionalnosti i kvalitete života starijih.

Promjenu demografske strukture u Hrvatskoj nažalost ne prate odgovarajuće politike, pa je tako naša zemlja tek pod pritiskom Europske unije prionula na planiranje gerijatrijske skrbi o svojim starijima.

U prvoj gerijatrijskoj ambulanti pruža se sveobuhvatna zdravstvena skrb o starijima, s naglaskom na prevenciju, dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju. Poseban izazov predstavlja polifarmacija, odnosno istodobno uzimanje većeg broja lijekova, koja povećava rizik od nuspojava, padova, hospitalizacija ifunkcionalnog propadanja te zahtijeva redovitu procjenu terapije u sklopu gerijatrijske skrbi.

Ministarstvo zdravstva u prošlom je petogodišnjem planu imalo samo pet planiranih specijalizacija iz gerijatrije, a novi Nacionalni plan specijalizacija od 2025. do 2029, predviđa ih 19.

Pitanje je, međutim, hoće li uopće biti interesa za ovu nimalo atraktivnu specijalizaciju. Potvrđuju to podaci Digitalnog atlasa Hrvatske liječničke komore (HLK) prema kojima gerijatriju trenutno specijalizira samo jedan mladi liječnik.

Teret na obiteljima

U HLK-u nemaju podatke o tome koliko je specijalizacija točno raspisano.

– Ovaj proces je početak vrlo važne i neophodne specijalizacije koja će s vremenom pronaći svoje mjesto u bolnicama. No, trenutno treba potaknuti upravna vijeća bolnica da doista i raspisuju natječaje za gerijatriju, kažu u Komori.

Što se tiče liječnika koji bi to specijalizirali, privući ih se može, ističu, kao i u druge deficitarne specijalizacije, dodatnim benefitima i kvalitetnim uvjetima rada i napredovanja.

U međuvremenu do uspostave sustava gerijatrijske skrbi, većina starijih zbrinuta je kod nas u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Događa se da mnogi stariji pacijenti završe akutno liječenje, ali se zbog svog stanja ne mogu sigurno vratiti kući, već ostaju u bolnicama, ili završe u domu, ako uz kronični manjak kapaciteta obitelj uspije pronaći slobodno mjesto.

– Izostanak sustavne gerijatrijske skrbi skupo stoji ne samo pojedinca, nego i njegovu obitelj i zdravstveni sustav, upozorava prof. Nenad Bogdanović, profesor gerijatrije na Karolinska institutu u Švedskoj koji se desetljećima bavi ovom problematikom.

– Za stariju osobu to znači kasno prepoznavanje njene krhkosti, veći rizik od padova, češći prijelom kuka, brži razvoj funkcionalne ovisnosti, kasnije otkrivanje demencije, veći broj nuspojava lijekova i lošiju kvalitetu života.

Obitelji sve to donosi povećano opterećenje zbog njege, financijske troškove i psihološki stres, dok je zdravstveni sustav opterećen s više hitnih prijema i hospitalizacija koje su se mogle spriječiti, većim troškovima liječenja i većim pritiskom na institucionalni smještaj, objašnjava prof. Bogdanović.

Da bi se spriječilo ovakvo zanemarivanje statusa starije osobe, na svjetskoj razini razvijena je sveobuhvatna gerijatrijska procjena (Comprehensive Geriatric Assessment – CGA) kojom se procjenjuje medicinsko stanje osobe, funkcionalni i nutritivni status, kognitivne funkcije i psihičko zdravlje.

Uz to, procjenjuje se rizik od pada, sigurnost lijekova i socijalne i ekonomske okolnosti.

Brojna istraživanja pokazala su da CGA smanjuje mortalitet, funkcionalni pad, institucionalizaciju i broj hospitalizacija kod starijih osoba.

Osim zdravstvenih koristi, primjena sveobuhvatne gerijatrijske procjene pokazala je i ekonomsku isplativost kroz smanjenje broja hitnih prijema, kraće hospitalizacije i manju potrebu za dugotrajnim institucionalnim smještajem. Istodobno, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) razvila je model ICOPE (Integrated Care for Older People), koji omogućava rano prepoznavanje gubitka funkcionalnih sposobnosti kroz procjenu pokretljivosti osobe, vida, sluha, prehrane, mentalnog zdravlja i kongnitivnih sposobnosti.

– Cilj ICOPE-a nije čekati bolest nego spriječiti gubitak funkcionalnosti prije nego što nastane ovisnost o tuđoj pomoći. Takav pristup omogućuje prepoznavanje rizika godinama prije razvoja teške onesposobljenosti, čime se starijim osobama omogućuje dulji ostanak u vlastitom domu i zajednici. U suvremenoj gerijatriji fokus više nije samo na liječenju bolesti, nego na očuvanju tzv. intrinzičnog kapaciteta odnosno sposobnosti starije osobe da što dulje ostane samostalna, objašnjava Bogdanović.

Skandinavski model

Švedska, u kojoj ovaj naš znanstvenik radi, razvila je sustav u kojem su zdravstvena i socijalna skrb povezane kroz primarnu zdravstvenu zaštitu, općinske službe i specijalizirane gerijatrijske timove. Multidisciplinarni timovi, kućne posjete, gerijatrijske ambulante, koordinirana skrb između bolnice i zajednice i procjena funkcionalnosti smanjuju potrebu starijih Šveđana za zdravstvenom skrbi, a rizični stariji bolesnici identificiraju se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije razvoja ozbiljne ovisnosti ili hospitalizacije.

– Hrvatskoj danas ne nedostaju samo gerijatri ili domovi za starije osobe. Najveći nedostatak je izostanak sustavne sveobuhvatne gerijatrijske procjene i ICOPE modela u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Bez sustavnog probira krhkosti, kognitivnih poremećaja, nutritivnog statusa i polifarmacije mnogi se problemi prepoznaju tek nakon pada, prijeloma, hospitalizacije ili razvoja ovisnosti o pomoći drugih osoba.

Upravo bi njihova implementacija omogućila rano prepoznavanje krhkosti, sprječavanje funkcionalnog pada, smanjenje hospitalizacija i očuvanje samostalnosti starijih osoba, upozorava znanstvenik koji se zalaže za primjenu uspješnih skandinavskih modela u Hrvatskoj.

Konkretno, to bi značilo uvođenje probira starijih od 65 godina u svim domovima zdravlja, formiranje županijskih gerijatrijskih timova, u kojima bi osim liječnika i medicinske sestre bili i fizioterapeut, socijalni radnik, klinički farmaceut…

Zatim bi slijedila uspostava nacionalne mreže gerijatrijske skrbi povezana s domovima zdravlja, bolnicama, patronažom, domovima za starije i centrima za socijalnu skrb.

U narednih pet do sedam godina, Hrvatska bi, smatra prof. Bogdanović, mogla implementirati nacionalni sustav dugotrajne i gerijatrijske skrbi s jasnim financiranjem i zakonskim okvirom.

Takav sustav ne bi predstavljao samo ulaganje u zdravstvenu zaštitu starijih osoba, već i strateško ulaganje u održivost zdravstvenog sustava, kvalitetu života građana i sposobnost društva da odgovori na demografske promjene koje će obilježiti sljedeća desetljeća.