RIJEKA  Matjaž Kek je opet »boss« na Rujevici, 64-godišnji Mariborčanin idućeg će ponedjeljka povesti Bijele u novu sezonu. Kek je s Rijekom osvojio povijesnu krunu 2017. godine, hrvatski Kup osvojio je i tri godine ranije, kao i Superkup 2015. godine, uz neka velika europska ostvarenja. Kek je treći trener Rijeke u posljednjih godinu dana, Radomir Đalović razriješen je 1. rujna prošle godine, tri mjeseca nakon osvajanja dvostruke krune, dok je Španjolac Victor Sanchez nastavio tradiciju, nigdje se nije zadržao duže od jedne sezone.

– Predsjednik Rijeke Damir Mišković donosi ključne odluke sa svojim bližim suradnicima. U ovome trenutku smatra da je to dobra odluka – kaže 53-godišnji Daniel Šarić, Riječanin koji je s Bijelima osvojio dva hrvatska Kupa, 2005. i 2006. godine, još tri s Dinamom, s kojim ima i pet titula prvaka.

Mišković i Kek su u prvom mandatu slovenskog stručnjaka preporodili Rijeku.

– Napravili su dobar posao u tom razdoblju, ali sada situacija nije ista. Bit će malo teže, barem mi se tako čini na prvu. Rijeke je tada još bila pod Volpijem i imala je siguran priljev novca. Hajduk i Osijek su tada bili u lošoj situaciji, Rijeka je po svemu bila druga klub u Hrvatskoj iza Dinama, što je dobro iskoristila. Dovodila je reprezentativce, ozbiljne igrače. Sada je to malo drugačije. Rijeka u posljednje vrijeme fukcionira kroz prodaju igrača. I to dobro radi. Dovodi igrače koji su neafirmirani u tom trenutku, a kasnije ih prodaje i od toga živi. Sada je to jedna druga priča pa sada treba proći neko vrijeme i vidjet ćemo kako će sve to funkcionirati.

Bijeli sad imaju savršene uvjete za rad. Potvrđuje to i dolazak hrvatske reprezentacije na pripreme uoči Svjetskog prvenstva. U Šarićevo vrijeme znalo se trenirati iza gola na Kantridi…

– Bio sam u Rijeci baš kad se treniralo iza gola, u Šmriki, na šljaci… Bili su veliki problemi kada bi padala kiša. Što se tiče uvjeta treninga, to je neusporedivo, tri svjetlosne milje ispred u odnosu na ono što je bilo prije. Što se tiče treninga i kampa, sve je na vrhunskoj razini, kao što i treba imati jedan ozbiljan klub kao što je Rijeka.

Victor Sanchez je posljednjih tjedana boravka na Rujevici uporno naglašavao da je ispunio sve ciljeve koje su stavljeni pred njega. No, bodovni zaostatak za Modrima i neke neuvjerljive partije u prvenstvu bile su prevelik teret unatoč onome dobrom što je napravljeno u Europi.

– Ne znam kakakv je bio dogovor Miškovića i uprave. Mislim da je tu došlo do loše komunikacije između Miškovića i Sancheza, tu je puklo, barem se meni tako čini. Zaostatak za Dinamom je bio velik, ali i za Hajdukom. Rijeka je dugo igrala u Europi, a nije imala širinu za dva fronta. Igrala je i u finalu Kupa protiv Dinama, koji je u ovom trenutku bolja momčad. Sanchez i ljudi iz kluba znaju kakav je bio dogovor i koji su bili ciljevi, ali očito je nastao neki problem, više u odnosima i komunikaciji nego u rezultatu.

Premali kredit

Đalović je »poletio« nakon dvostruke krune, samo tri mjeseca kasnije bio je bivši.

– Kek je trofejni trener, ali to je i Đalović, koji je do dvostruke krune stigao u puno težim uvjetima jer je Rijeka na polusezoni izgubila tri, četiri najbitnija igrača, a osvojio je Kup i prvenstvo. Mislim da je dobio premalo kredita s obzirom na rezultat koji je napravio. Međutim, mi to gledamo izvana, ne znamo detalje. Mišković najbolje zna zašto nešto radi.

Šarić je čest gost Rujevice. Posljednji posao imao je u U-21 reprezentaciji kada je izbornik bio Dragan Skočić. No, još ima ambicije. Formu održava igrajući tenis i padel…

Franko Andrijašević je s Kekom osvojio dvostruku krunu 2017. godine i dobro zna njegov način vođenja momčadi. Splićanin se prije Keka vratio u Rijeku, proteklu polusezonu proveo je u Orijentu.

– Najvjerojatnije ostajem u Orijentu, imam još ugovor na godinu dana. Spominjala se Kustošija, ali sve je ostalo na priči. No, nikad se ne zna – kaže Franko Andrijašević. – Polusezona? Upali smo u neko rezultatsko sivilo, nismo trebali izgubiti neke bitne utakmice. Bitno je kako završiš sezonu, na kraju smo ostali u ligi jer isto je biti drugi ili deveti. Jedino se broji kad si prvi ili zadnji. Osvojili smo i županijski Kup i opet na lijep način okrunili sezonu.

Na Rujevici je opet Kekova čvrsta ruka. Priznao je Slovenac da se možda malo smekšao, ali – malo.

– Ovo je godina povrataka, ha, ha… Vratio se i to je sigurno velika vijest za sve Riječane. On je trener koji je zaista puno napravio. Godinama je gradio ekipu, koja je na kraju osvojila i prvenstvo i Kup. Osvojio je on Kup i prije toga, ali prvenstvo je bilo tiha patnja svim navijačima Rijeke. Na kraju je uspio. Ljudi su ga stvarno zavoljeli i taj povratak puno emotivno znači za njega i sve navijače Bijelih.

Kako je raditi s Kekom? Andrijašević je bio u momčadi Biijelih kada je osvojena dvostruka kruna. Nezaboravan je trenutak kada je na ramenima navijača slavio titulu prvaka kolo prije kraja protiv Cibalije gol do pasa s klupskom zastavom u rukama.

– Imao sam jedno mišljenje kada sam bio u HNL-u pa sam ga nekako promijenio tijekom godina kada sam igrao u Belgiji i Kini. Upoznao sam drugačiju vrstu rada i drugačije trenere. Drugačije na to gledam sada pred kraj karijere jer je pitanje koliko ću još igrati nogomet. Kek je tražio ozbiljnost, mene je dosta često znao podbosti u nekim trenucima. S druge strane, vidio sam da mi vjeruje. Meni, mojim igračkim sposobnostima i karakteru. Nije to čak ni strogoća, to je više ozbiljnost, da se nitko ne opusti. Samo tako možeš uspjeti, ako svaki dan daješ sve od sebe, ako si svaku vježbu, svaki trening na maksimumu. Netko shvati prije, netko poslije da je to pravi put. Ta ozbiljnost je jako bitna u nogometu. Imamo primjer Orijenta, ima dosta mladih i tu treba malo te ozbiljnosti. Nije to zbog trenera, već zbog nas igrača. Kada sam iz Rijeke otišao u Belgiju, tek tada sam vidio neke stvari što se tiče trenera i rada. Onda shvatiš da je to ono o čemu smo razgovarali. Kek je autoritet, želi rad na maksimumu i zna prepoznati igrača i karakter, zna što želi i ako to dobije od igrača, on će tom igraču dati povjerenje.

Savršen stroj

Ta generacija u sezoni 2016./2017. bila je zaista odlična, ali trebalo je sve posložiti.

– Nije to jedan ili deset igrača, već kolektiv. I stožer i igrači, svi moraju disati kao jedan, mora se stvoriti atmosfera. Treba imati nekoga tko se zna našaliti, ali i nekoga tko će povući. Na kraju je sve to pomoglo. Došao sam na početku te sezone, ali on je godinama gradio momčad i dovodio igrače. Stroj je bio izrađen, ja sam se samo uklopio, kao i svi mi koji smo tada došli. Gradili su to Rijeka, Kek i Mišković. Kada sam došao iz Dinama i vidio kako sve to funkcionira, rekao sam da nema razlike između Rijeke i Dinama, koji je godinama osvajao titule. To što sam osjetio u tjedan, dva, to se na kraju i pokazalo. Mi smo te godine zasluženo osvojili titulu. Nisam se želio praviti pametan, ali na kraju je ispalo tako.

Keka čeka jedna drugačija momčad.

– Teško mi je govoriti bez obzira na to što pratim Rijeku i utakmice. Drugačije je kad si unutra i znaš kakav je tko što se tiče karaktera. Tu definitivno ima kvalitete, riječ je o momčadi koja je prošle godine osvojila prvenstvo i Kup, ponovila naš uspjeh. Ne trebaju velike preinake, ali trebat će neke promjene s obzirom na plasman na ljestvici. U redu, možda bi bilo drugačije da se osvojio Kup. Sigurno da će Kek u suradnji s Miškovićem dovesti što mu treba. Vidjeli smo da je već došao Puljić. Tko će još doći ili otići, isto je bitno. Pitanje što će biti s Frukom, spominje se odlazak Zlomislića… No, neće trebati toliko posla koliko je trebalo na začetku Rijeke s obzirom na njegovo iskustvo i znanje jer je vodio i velika imena u slovenskoj reprezentaciji, igrače koji su se prodali za 40 do 60 milijuna eura. Vidjet ćemo što će se iz svega toga roditi.

Duje Čop je završio karijeru i otišao u trenerske vode. Franko još igra… Tko zna, možda i on završi u trenerskim vodama.

– Upisao sam za trenersku C licencu jer moram krenuti od početka. Nisam još sto posto siguran što želim biti sutra, trener, sportski direktor ili nešto treće. No, ono što definitivno želim je ostati u nogometu, to je nešto čime se bavim cijeli život. Smatram da stvarno imam dovoljno iskustva u praksi i bez škole. Sada još treba proći teoriju.