Bez obzira na stanovit protek vremena, uvjetovan raznim okolnostima, o jednom riječkom događanju treba nešto napisati. Predstavljanje knjige na Botelu Marina. Ne jedne, nego dvije, ali samo u fizičkom obliku. Jer, sadržajno radi se o jedinstvenoj cjelini. Podijeljena je u dvije tek iz praktičnih, tehničkih razloga. Već dugo nisam nazočio tako posjećenoj prezentaciji nove knjige. Mali, ali reprezentativni salon pokazao se tijesnim, mnogi su stajali. Na okupu su se našli riječki Lošinjani i prijatelji Lošinja, prijatelji i poznanici autora. Zaslužio je takav odaziv! Uz napomenu da je prva promocija održana u Malom Lošinju, pa je riječka bila na određeni način repriza, uz nešto promijenjene protagoniste. Ne namjeravam ovdje pisati izvještaj s prezentacije, bilo bi promašeno, ali o djelu i njegovu autoru treba progovoriti. Spominjem još jedan detalj, prezentacija se malo razvukla, više od uobičajene promocije.

Za »Marinu« uvijek ističem da je svojevrsna lošinjska ambasada u Rijeci. Ne samo unatrag desetak – petnaest godina, koliko je stalno privezana u putničkom dijelu luke. Ona je to postala uplovljavanjem u flotu Lošinjske plovidbe prije skoro šest desetljeća. Pa su se plovidbene rute mijenjale, da bi se opet vezala u Rijeci. Usput, spomenimo i podatak da će se za koji dan navršiti 90 godina od prve plovidbe »Marine« kao trajekta na komercijalnoj liniji, gore na sjeveru Europe. Jasno, tada se nije zvala »Marina«, nego je nosila ime »krunske princeze«. O tome u nekoj drugoj zgodi, današnja je tema predstavljanje knjige.

»FRAGMENTI« POPUT ENCIKLOPEDIJE

Ne treba nikoga čuditi što je promocija upriličena na »Marini«. Autor je Lošinjan koji živi u Rijeci, slavna i cijenjena prezimena u bogatoj povijesti lošinjske brodogradnje i pomorstva – Klaudio Martinolić. Naslovljena je »Fragmenti iz povijesti Lošinja«. Nakladnik je Klub pomoraca Lošinj, udruga što je ozbiljno zakoračila u izdavaštvo. U više navrata dosad su na Marini održane promocije knjiga čiji su autori, ili izdavači s Lošinja, odnosno lošinjskog otočja. A gdje bi drugdje u Rijeci to napravili, nego na svom dragom brodu. Organizirane su u njegovim prostorima i drukčije lošinjske manifestacije.

Ovo »nije povijest Lošinja«, rekao je autor u uvodnom obraćanju, »za to nisam kompetentan«. Vjerujem, mnogi od nazočnih potiho su se zapitali: koliki bi tek opseg imala »prava i kompletna povijest«, kada je ove »Fragmente« napisao na 1.200 stranica? Zato je i podijeljena u dvije knjige. Istina, mogu se čitati odvojeno, svaka za sebe, pa i parcijalno, čitatelj ne mora krenuti od prve, pa završiti sa zadnjom stranicom.

U kratkom vremenu nisam ni pokušao nešto pročitati iz knjiga, što djeluju poput enciklopedije. Za toliko štivo i mjeseci su kratki. A tek sve to napisati? Prema autorovim riječima, pisanje je trajalo šest godina intenzivnog rada. Pritom je kao »pozitivnu okolnost« istaknuo »korona godinu«, u kojoj su na nekoliko mjeseci praktički stale sve aktivnosti, kada iz svojih domova nismo izlazili. Što raditi u takvoj situaciji, nego pisati? Pripremu i skupljanje građe iskazuje u desetljećima. Dovoljno je pogledati Bibliografiju što zauzima skoro 40 stranica. Između ostalih izvora, informacije je tražio u arhivima u Vatikanu, Trstu, Veneciji, Pazinu, Rijeci i Zadru. To dovoljno govori o njegovu pristupu i temeljitosti istraživanja.

VIŠE PITANJA NEGO ODGOVORA

Autor uvodno »Umjesto predgovora«, ističe: »Ovo djelo nije povijest Lošinja u punom smislu definicije, već prije svega pokušaj objedinjenog i kronološki sistematiziranog iznošenja onoga što je o otoku do sada već napisano, ali i uz znatni dio do sada neobjavljenih podataka i saznanja temeljenih na vlastitim arhivskim istraživanjima. Ono obuhvaća razdoblje od »prapočetaka« sve do 1950. godine. Glavni i najobimniji dio knjige se, u suštini, odnosi na kroniku događaja na otoku. Taj je dio zamišljen da posluži i kao opširna povijesna baza podataka. Zbog iznimno velikog vremenskog perioda koji obuhvaća, možemo reći da taj dio predstavlja svojevrsnu sintezu, ali upravo zbog širine tema koje zahvaća, često otvara više pitanja negoli što daje odgovora na njih.« Od »prapočetaka« do 1950. godine, »Kronologija« počinje tamo negdje između 10. i 9. stoljeća prije Krista, kada su na našim otocima živjele prve veće i organizirane skupine ljudi. I potom se niže do kraja Rimskog carstva, kroz Srednji vijek, razdoblje Mletačke Republike, prvu austrijsku vlast i francusko razdoblje, do sredine prošlog stoljeća, odnosno poraća Drugog svjetskog rata. Kompletan prvi svezak koji, uključujući dokumente, ima 710 stranica. Drugi je svezak znatno manji – 490 stranica i sadržajno raznovrsniji. Nema sumnje, nakon pročitana sadržaja, mnogi će prije krenuti u njegovo čitanje. U njemu su »Zapisi gospodarske povijesti Lošinja u razdoblju od 1600. do 1940. godine«. Opet podijeljeno na razdoblja pojedinih vladara otokom. Zatim, vjerojatno mnogima najzanimljivije poglavlje – »Tko je tko« u povijesti Lošinja. Abecednim redom »uvrštene su osobe rođene do 1930. godine, a koje su svojim djelima ostavile vidljiv trag u povijesti Lošinja, neovisno o naravi njihova djelovanja. Ovakav relativno širok izbor aktera trebao bi dodatno prikazati svu slojevitost otočne povijesti,« ističe Klaudio Martinolić. Niska imena izuzetno je bogata, mnoštvo djelatnosti, zanimanja, završenih škola i – ljudskih sudbina. Siguran sam, za mnoge od njih ne znaju ni dobri poznavatelji Lošinja i svega što se na otoku događalo kroz minula stoljeća. Nadasve su nepoznati suvremenoj generaciji, jer »nema ih na internetu.« A takve ljude nikako se smije prepustiti zaboravu. Za malu otočnu zajednicu lista »velikih i zaslužnih« uistinu je impozantna. Nevažno što nisu svi rođeni na Lošinju, niti su na njemu živjeli. Pa onda, vjerujem, poslastica, nadasve za autohtone Lošinjane, za one čije otočno podrijetlo, kako bi se reklo, seže »devet koljena unatrag« – »Nadimci s lošinjskog otočja«. Opet bogatstvo materijala za podsjećanje i prepoznavanje. Autor je skupio, ističe završno, 1.801 nadimak iz otočne povijesti.

OBILJE STARIH FOTOGRAFIJA

Na zanimljiv način, slobodno se može reći neuobičajen, koncipirao je Klaudio Martinolić svoje knjige. U njima ima fotografija, možda i stotinjak, ali one ne prate tekst, ne razbijaju njegovu cjelinu. Kompletan i zanimljiv fotomaterijal pod naslovom Prilozi smješten je u završnom dijelu drugog sveska. Tu je i obilje najraznovrsnijih tabelarnih priloga, ukupno 36, od kojih su neki izuzetno opširni. Samo iz njihova pažljiva čitanje može se puno saznati iz povijesti otoka Lošinja.

Do vremena pisanja ovog teksta nisam imao priliku upoznati Klaudija Martinolića. Nešto malo o njemu saznao sam od prijatelja Julijana Sokolića. Od koga bih uopće dobio bolju informaciju. Nakon pažljiva razgleda dviju knjiga, stekao sam dojam da je Klaudio Martinolić skromna osoba. Napisao je velebno remek-djelo, a u njemu ni riječi o sebi, ni osnovnih biografskih podataka. Nema uobičajene »bilješke o autoru«.

Za kraj, umjesto zaključka, citiram još nekoliko redaka iz knjige: »…nameće se pitanje u čemu je tajna tako uspješnog i dugotrajnog uzleta Lošinja. Nemoguće je pronaći usporedivi primjer na Jadranu da je jedna tako mala sredina, prepuna otegotnih okolnosti, uspjela u brodarstvu, brodogradnji i turizmu doseći takvu razinu razvoja«.