Pic (Diplodus puntazzo, Walbaum, 1792) je riba iz porodice ljuskavki (Sparidae). Može

narasti do 60 centimetara dužine i pritom težiti preko 2,5 kilograma.

To je riba snažnog, ovalnog, bočno stisnutog tijela.

Glava je izduljena prema naprijed u špicastu gubicu iz koje prema naprijed vire koso postavljeni zubi. Tijelo mu je pokriveno krupnim ljuskama.

Bočna je linija istaknuta i vidljiva cijelom dužinom.

Boje je sivosrebrne, prema trbuhu srebrnobijele. Po bokovima je crno isprugan s devet do jedanaest okomitih, prema trbuhu konusno stisnutih crnkastih pruga, koje su najizražajnije kod mladih primjeraka.

Posljednja pruga je najšira i čini sedlo na korijenu repne peraje. Pored crnih okomitih pruga, pic je ukrašen i zlatastim tankim prugicama koje se pružaju od glave prema repu, a koje su kod starijih jedinki blijede.

Sve su mu peraje dobro razvijene, a posebno repna s crnim rubom.

Pic je riba koju nalazimo duž cijelog Jadrana, do 150 metara dubine, najčešće na stjenovitom dnu obraslom cistozirom, na dubinama od 5 do 20 metara, u vanjskom otočnom nizu i plitkim međuotočnim kanalima.

Čest je i u lučicama, ali i na pjeskovitom dnu ukoliko je obraslo posidonijom. Život provodi uglavnom kao samotar, rijetko u paru.

Ponekad se na brakovima okupe veća jata.

Posebno je zanimljiv način na koji se pic hrani. Kad uoči potencijalni obrok, dugo ga i sumnjičavo ogleda.

Tek nakon što se uvjeri da mu ne prijeti nikakva opasnost, polako mu prilazi, prihvaća isturenom gubicom, te ga naglim trzajem tijela u stranu otrgne od podloge.

Pic je svejed i s jednakim će tekom pojesti kakvu njemu zanimljivu algu, kao i crva.

Spolnu zrelost postiže s 22 centimetra dužine.

Mrijesti se od srpnja do kraja studenog. Pic je stalni hermafrodit s muškim i ženskim spolnim stanicama. Katkad se dogodi da nakon postizanja prve spolne zrelosti neko vrijeme bude dominantni mužjak, a nakon toga ženka.

Životni mu je vijek preko 20 godina.

U gospodarskom se ribolovu pic lovi različitim uzobalnim alatima dok je glavni udičarski alat u sportskom ribolovu klasični pribor za lov bijele ribe.

Picu je za ješku najbolje ponuditi svježu školjku, u prvom redu dagnju, filetiranu lignju ili crva. Rado će pojesti i meso toplokrvnih životinja u obliku trakice junetine ili komadića jetre, s jednakim tekom sirovo ili kuhano.

S obzirom na doba godine, pica se najuspješnije lovi u toplim ljetnim mjesecima, a s obzirom na doba dana, rano ujutro i u suton, i to po mirnom i vedrom vremenu bez vjetra. Zimi ga je isto moguće uloviti, ali nešto teže nego u toplijem dijelu godine.

Da bi ribolov bio uspješniji, poziciju za ribolov pica poželjno je brumati.

Pored svih animalno-morskih otpadaka, poput usoljene ili skašene ribe i rakova, picu se u brumu uspješno mogu ponuditi i ostaci iz kuhinje, prvenstveno kosti preostale nakon kuhanja.

Ulovljeni se pic mora odmah očistiti, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti odstranjivanju crne pokožice s unutarnje strane trbušne duplje.

Naime, baš kao bugva ili salpa, i pic ima lako kvarljivu utrobu koja, ukoliko riba duže vremena bude neočišćena, lako može ogorčiti meso.

Ostali hrvatski nazivi za ovu ribu su karoc, kopač, šiljac i suhalj.