Kako izgleda život kada umjetna inteligencija postane stalni suputnik i prepustite još baš sve odluke u životu? Američka tehnološka novinarka Joanna Stern odlučila je punih godinu dana koristiti AI sustave za posao, svakodnevne odluke i komunikaciju, čak i pomoć pri kuhanju, a iskustvo ju je, kako kaže, istovremeno fasciniralo i zabrinulo. Njezina priča otkriva koliko su granice između tehnologije i ljudskih odnosa postale nejasne.

“AI je bio uz mene cijeli dan”

Kada je započela svoj jednogodišnji eksperiment, očekivala je da će umjetna inteligencija prvenstveno biti koristan alat za produktivnost. Umjesto toga, otkrila je da je AI postupno postao stalni dio njezine svakodnevice.

Opisuje da se chatbotovima obraćala za savjete, organizaciju vremena, pomoć pri pisanju, planiranje obiteljskih aktivnosti i donošenje brojnih svakodnevnih odluka. U jednom trenutku shvatila je da se AI-u obraća gotovo instinktivno, prije nego prijateljima ili kolegama.

“Uvijek je bio dostupan. Nije spavao, nije bio zauzet i uvijek je imao odgovor”, opisuje Stern svoje iskustvo.

Neočekivana emocionalna povezanost

Najveće iznenađenje nije bila učinkovitost tehnologije, nego emocionalni odnos koji se postupno razvio. Stern priznaje da je ponekad vodila duge razgovore s AI sustavima o osobnim dilemama, stresu i svakodnevnim problemima. Iako je cijelo vrijeme bila svjesna da razgovara s algoritmom, osjećaj prisutnosti bio je stvaran.

“Znala sam da nije osoba, ali mozak ponekad reagira drugačije”, ističe novinarka.

U intervjuu upozorava da upravo ta sposobnost AI sustava da djeluju empatično predstavlja jedno od najvažnijih pitanja za budućnost. Ljudi se lako mogu vezati uz sustave koji stvaraju dojam razumijevanja, iako iza njih ne postoje stvarne emocije.

Koristan pomoćnik, ali ne i prijatelj

Tijekom eksperimenta umjetna inteligencija često joj je štedjela vrijeme i povećavala produktivnost. AI je pomagao pri istraživanju tema, organiziranju rasporeda i rješavanju rutinskih zadataka.

No Stern naglašava da su postojali trenuci kada su odgovori bili pogrešni, površni ili jednostavno nisu mogli zamijeniti ljudsko iskustvo.

“AI može simulirati razgovor, ali ne može zamijeniti stvarni ljudski odnos”, jedan je od ključnih zaključaka koje iznosi nakon godine dana eksperimentiranja.

Dodaje kako ju je najviše zabrinulo to što tehnologija može stvoriti iluziju bliskosti bez stvarne međuljudske povezanosti.

Pogled u budućnost

Nakon godine provedene uz umjetnu inteligenciju, Stern ne smatra da bi ljudi trebali odbaciti AI. Naprotiv, uvjerena je da će takvi sustavi uskoro postati sastavni dio svakodnevnog života.

Ipak, upozorava da društvo mora razumjeti psihološke posljedice ove tehnologije. Prema njezinu mišljenju, najveći izazov neće biti hoće li AI postati dovoljno pametan, nego kako će ljudi reagirati na osjećaj da razgovaraju s nečim što ih razumije, iako zapravo nema svijest ni osjećaje.

“Godinu dana s AI-jem pokazalo mi je koliko je tehnologija napredovala, ali i koliko još uvijek trebamo jedni druge”, zaključuje Stern.