Vijest o smrti Andreja Baše, poznatog glazbenika, u hrvatskoj javnosti veoma cijenjenog kompozitora, aranžera, glazbenog producenta i nadasve dobrog čovjeka, među njegovim prijateljima, suradnicima i onima koji su odrastali uz njegove pjesme odjeknula je poput praska. Njegova je mikovska obitelj zanijemila jer prvi put od 1993. godine, otkad je obnovljen Festival Melodije Istre i Kvarnera, njegovog direktora neće biti u karavani. Otišao je tiho, kao što je tiho i živio. Kod njega je bio bučan i ogroman samo talent, ego nimalo. Brojni su pozivi uslijedili nakon ove tužne vijesti, a među Bašinim prijateljima, kolegama, suradnicima i svim mikovcima lebdjela je nevjerica.

Nenadoknadiv gubitak

Na svom Facebook profilu istarska pjevačica Vesna Nežić Ružić napisala je: »Dragi naš Andrej, s nevjericom smo primili vijest da si upravo uoči početka još jednog od mnogobrojnih MIK-ova nenadano i prerano otišao. Ljudino, hvala ti na svemu, na mom stasanju i rastu uz MIK od 1977. pa do danas 28 puta, na stručnosti, organizaciji, podršci i stvaranju i razvoju velike mikovske obitelji. Hvala ti na našoj dugogodišnjoj uspješnoj suradnji, na 66 aranžmana na mojim pjesmama, 26 autorstva glazbe, 5 glazbenih projekata i prvih snimanja u novom tek otvorenom studiju, na svim mikovskim veselim anegdotama i velikoj podršci! Dragoj Bibi i svoj obitelji iskreno saučešće, kao i našoj drugoj, mikovskoj obitelji. Hvala na svemu i počivaj u miru, tvoje pjesme živjet će i u našim srcima i srcima naše publike.«

Glazbena diva Radojka Šverko kazala je:

– Odlazak Andreja Baše golem je i nenadoknadiv gubitak za našu kulturu. Bio je to iznimno samozatajan čovjek koji se nikada nije gurao u prvi plan niti se pretjerano eksponirao u širem medijskom prostoru. Svjedoci smo vremena u kojemu su mnogi, uz daleko manje truda, rada i aktivnosti, postigli puno veći i vidljiviji status u javnom životu. Andrej to nikada nije tražio, on je stvarao u tišini, ostavljajući svoja djela da govore umjesto njega. Osim što je bio neizmjerno kreativan umjetnik i vrhunski organizator, Andrej je prije svega bio istinski dobar čovjek. Njegov doprinos očuvanju i promociji čakavske riječi i izričaja jednostavno je nemjerljiv. Upravo u tom smislu njegov cjelokupni rad mora biti trajno i pravedno valoriziran. Uspio je u onome što se činilo gotovo nemogućim: ne samo da je održao čakavštinu živom, već je uspio animirati, motivirati i okupiti ljude koji po rođenju uopće nisu čakavci. Zahvaljujući njegovoj energiji i viziji, ti su ljudi prihvatili i s ponosom očuvali našu kulturnu baštinu. Hvala mu na svemu što je dao našoj glazbi i našem kraju. Njegov plemeniti duh i velika djela živjet će vječno kroz pjesme i tradiciju koje je spašavao od zaborava.

Kompletna glazbena ličnost

Tereza Kesovija, dugogodišnja prijateljica Andreja Baše, s puno emocija osvrnula se na njihovo prijateljstvo rekavši:

– Doslovno nisam pri sebi od šoka i boli. Kada su mi javili da je preminuo, osjetila sam pregolemu, neopisivu tugu. Cijelu noć nisam mogla spavati, stezalo me u srcu i još uvijek ne mogu zamisliti da ga više nikada neću vidjeti. Zašto, zašto svi ti dobri ljudi tako rano odlaze s ovoga svijeta? Andrej je bio prekrasan čovjek, istinski gospodin i profesionalac. Bio mi je jedan od najdražih ljudi s kojima sam ikada surađivala u cijeloj svojoj karijeri. Toliko je predivnih pjesama i krasnih melodija napisao. Koliko sam samo puta boravila kod njega i njegove drage Bibe u Kastvu, koliko smo toga zajedno snimili u njegovom studiju… To su uspomene koje se nikada ne zaboravljaju. Odmah sam nazvala njegovu suprugu da joj izrazim sućut. Neka mu dragi Bog podari vječni pokoj i mir. Andrej će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu, ali ne smijemo dopustiti ni da ga javnost zaboravi. Već sad predlažem da ove jeseni organiziramo jedan veliki, dostojanstven koncert njemu u počast. Moramo napraviti nešto veliko za njega, jer je on to svojim radom i dobrotom zaslužio, jer on je radio velike stvari.

O Andreju Baši, istarski književnik i sudionik Festivala Melodije Istre i Kvarnera Danijel Načinović rekao je:

– Beskrajno mi je žao zbog odlaska Andreja Baše. Izgubili smo čovjeka koji je, premda mu to možda nismo dovoljno glasno i javno priznavali, u punom smislu riječi bio kompletna glazbena ličnost. Njegov je talent obuhvaćao sve od apsolutnog sluha koji je posjedovao, preko poznavanja instrumenata, pa sve do vrhunske kompozicije i same izvedbe pjesama. Osobno sam imao veliku sreću i privilegij surađivati s ljudima kao što su Ljubo Kuntarić, Nello Milotti i Andrej Baša. Slušajući kako oni promišljaju glazbu i kako postavljaju akorde, ja sam zapravo završio svoju vlastitu, najvrijedniju glazbenu akademiju. Andrej Baša ima povijesnu zaslugu za afirmaciju glazbene i jezične baštine ovoga kraja. Još tridesetih godina prošlog stoljeća u medijima su se vodile oštre polemike o tome je li čakavština tek »lijepi mrtvac« i ima li ona uopće smisla u suvremenom društvu. Baša je dao konačan odgovor na to pitanje. Njegov je rad donio golemu afirmaciju našem podneblju i njegovu autohtonom izrazu. Danas na radijskim postajama potpuno prirodno slušamo čakavsku, liburnijsku i bodulsku riječ pretočenu u pjesmu upravo zahvaljujući njegovu neizbrisivom trudu i viziji. U tom je smislu uloga Andreja Baše neizbježna i epohalna. Čestitam mu na svemu što je ostavio u nasljeđe našoj kulturi. Želim da mu Bog podari vječnu radost i mir na onome svijetu, a mi ćemo ga se uvijek sjećati s najdubljim poštovanjem.

Pustil je senjal

Duško Jeličić Dule, otac ča-vala i prekaljeni mikovac iskazao je nevjericu, šok i tugu.

– Baša i ja se znamo već let i let. Više od pedeset. Kad san čul, nisan mogal verovat. Kroz glavu mi pasevaju sliki našega druženja, kako poslovnoga tako i prijateljskoga. Baša j’ bil i ostal jedan veli gospodin, z velin talenton i ljubavi za ovaj kraj. Nakon njegovoga odlaska nikada više niš neće bit isto. Veli je to gubitak za celu hrvasku glazbenu scenu, a da ni ne govorin koliki za ov naš kraj. Najveći za seh nas koji smo ga štimali, voleli i š njin kumpanjali, rekao je Dule.

Dugogodišnji pjevač na MIK-u ali i voditelj Festivala, Mario Lipovšek Battifiaca kazao je:

– Siguran sam da nisam jedini kojeg je ova vijest jučer rastužila. U ovakvim situacijama brojne slike i uspomene same nam se počnu vrtjeti po mislima tako se i ja sjećam brojnih druženja na MIK-u jer Bašu sam upoznao kao dječarac. Otrok još daleke 1992. godine kad se počeo pripremati obnovljeni MIK. Brojna druženja na tom festivalu, ali i izvan njega, dio su mojih sjećanja na Andreja. Imao sam i zadovoljstvo pjevati neke od njegovih pjesama, a posebno mi je draga »Jedan mesopust« za koju smo dobili i 1. nagradu stručnog ocenjivačkog suda. Ali ne sjećam se Baše samo kao vrsnog glazbenika, već i kao jedne znatiželjne duše koja je s oduševljenjem pratila korak s tehničkim dostignućima i uvek imala onu dječačku iskru koja bi se oduševila nekom tehničkom novotarijom. Inspirativno je bilo s njim razgovarati o brojnim temama jer je njegovo znanje bilo puno šire od same glazbe. A upravo je tu ostavio dubok trag. Kako kroz autorstvo brojnih pjesama od »Sedmica« pa do brojnih etabliranih imena Hrvatske estrade za koje je pisao. I premda će njegove pjesme ostati uvijek s nama, ja ću ga pamtiti ne samo kroz melodije, nego kroz se besede ke smo promenili kroz sa ta leta. I kod ča sam napisao na Facebooku… Ako je smisao ovih naših koraki po oven svete pustit’ neki senjal za sobun, Baša ga je pustil.

Nevia Rigutto i Andrej Baša prijateljevali su od mladih dana.

– Mladost smo proveli zajedno. Godinama dijelili pozornice, kako domaće tako i strane. Zajedno smo bili na turnejama, na MIK-u… Naviru samo lijepa sjećanja, jer s Andrejom je uvijek bilo lijepo i surađivati i prijateljevati. Plačem jer boli ovaj rastanak. Stalno razmišljam kako ću na ovogodišnje mikovske pozornice, a njega nema u prvom redu. Hoću li moći zaustaviti suze, rekla je.

Đani Maršan o svom je dugogodišnjem prijateljstvu i suradnji s Andrejom Bašom rekao:

– Makar sam uz glazbu autor mnogobrojnih stihova vlastitih skladbi u ovome mi trenutku nedostaje pravi izraz moje duboke tuge spoznajom o gubitku dragog i iskrenog prijatelja Andreja. Naša suradnja, kako glazbena tako i prijateljska, počela je spontanim susretom osamdesetih godina da bi se bez prekida nastavila do bolne spoznaje o odlasku našeg Andreja na nebo, među zvijezde kamo i pripada! Kao autora aranžmana prevladavajućeg dijela mojih najuspješnijih skladbi, obostranog poštovanja, obiteljskih druženja, putovanja diljem svijeta, Andreja smo moja obitelj i ja držali našim članom.

Pripada među zvijezde

O 32 godine poslovne suradnje i prijateljstva s Andrejom Vjekoslav Vjeko Alilović ima samo riječi hvale.

– Andreja sam upoznao na MIK-u 1994. i od tada se poznanstvo pretvaralo u suradnju, a potom u pravo prijateljstvo. Rijetko se pronađu ljudi s kojima se suradnja provlači kroz takvo prijateljstvo, a mi smo upravo tako funkcionirali. Satima smo sjedili u njegovom »drugom domu« – njegovom studiju i u razgovorima skakali s teme na temu. Jer Andrej je imao nevjerojatnu širinu na poljima koja su ga zanimala pa su naši razgovori počeli o glazbi, pa išli preko tehnologije, politike, a završavali na nečem sasvim drugom. Imao je istančan smisao za humor, bio je nevjerojatno zabavan, a od njega se čovjek itekako imao čemu naučiti. I od njega sam naučio itekako puno. MIK je bio njegov mezimac, čuvao ga je i branio kad je trebalo, davao mu je i srce i dušu. Zajedno smo prošli bezbroj predivnih mikovskih trenutaka, ali i borbi, i nikada se nije umorio. I falit će, nezamjenjivo će falit’. Naši susreti, telefonski pozivi za koje si po prvim riječima znao kakav će razgovor biti – ozbiljan ili zabavan, naše poruke s najnovijim zafrkancijama pronađenim na internetu, falit’ će slanje linkova s dobrim novim pjesmama. Falit će u svakom danu. Jer, bio je jedinstven i neponovljiv, zaključio je Vjeko.

Pravi renesansni čovjek

Uz MIK, Bašina velika ljubav bio je i bend Grejsi u kojem je svirao u mladim danima, ali i nedavno na druženjima koje je organizirala Udruga LP rock. Njegov bendovski kolega i prijatelj od mladih dana Smiljan Grbac, prisjećajući se početaka Grejsa, rekao je:

– Prva gažu ku san imel, bila je z Bašun. Va hotelskom naselju Katoro kraj Umaga. Iskal je da mu nabave klavir aš da on mora vježbat’ preko leta za ispit. I nabavili su mu klavir, on je vježbal saki dan, a ja san uz njega sedel. Puno san naučil jer Baša je z lakoćun prenosil i nesebično delil znanje ko je imel. Kad smo ga dobili va bend, i čuli kako svira koda smo dobili Stevie Wondera. Ča znači imet’ savršeni sluh, nismo znali dok njega nismo upoznali. Bil je vavek pun iznenađenja, mi smo to zvali glazbene šale. Naprimjer, mogal je bez problema odsvirat’ neku stvar od Beatlesa u istarskoj ljestvici. S njin nikad ni bilo dosadno, ni na probe, ni na svirke. Vječito pun ideja. Moran spomenut’ još i ovo – Andrej je nastupal na Zagrebačkomu festivalu i trebal mu je još jedan glas pa je zval mene. Njemu j’ ta nastup bil jedan od mnogih, a za me je bil vel kod kuća. Otel san reć koliko je bil dobar, dobar čovek i dobar prijatel.

Član mikovske komisije za glazbu već dugi niz godina je Albert Petrović, voditelj i urednik s Radio Rijeke. Govoreći o svom odnosu s Bašom – kazao je:

– Nema gore stvari od pisanja »in memoriama« za prijatelja. Onda tugujemo nabrajajući suhe podatke i postignuća za koja bi nekima trebalo tri života, a najrađe bih prepričao naša druženja, viceve i anegdote. Tako je to kad netko već za života postane institucija. Ali Andrej, osim što je bio sam svoj orkestar, bio je i pravi renesansi čovjek – zanimala su ga sva područja i uvijek bi ispalio neki podatak iz rubrike »vjerovali ili ne«. Kad razmislim sad ovako po čemu je bio poseban, pa rekao bih da je imao savršen sluh, ne samo za glazbu nego i za ljude – bio je savršeni gentleman, znao je slušati i u razgovoru s njim nije bilo praznih priča i praznog hoda… Uživao sam u svakom našem druženju i to će mi nedostajati više od glazbe…

I upravo kao što reče Albert – Baša je bio sam svoj orkestar kojeg smo svi koji smo ga poznavali obožavali slušati. Orkestar koji uvijek negdje u kutu nenametljivo svira, a zvuk mu se razlijeva kroz vrijeme. Ono koje je prošlo i ono koje će doći.

MIK SUTRA KREĆE, PJEVAT ĆE SVOM ANDREJU

Ide dur, ništa mol. Baš kako je on i htio. Mik ide dalje i pjeva za svog Andreja, piše na facebook stranici MIK Festa. U nastavku stoji: Tuga je u srcima mikovaca zbog odlaska dragog Andreja Baše, ali prema njegovoj želji i želji njegovih najbližih, MIK 2026. ide dalje – i još jače! Jer MIK će ove godine pjevati za svog Andreja, baš onako kako je on volio i želio. »Srce MIK-a« je prestalo kucati, ali srca mikovaca zajedno će kucati za njega, za Bibu i Vigora. Uvijek i zauvijek. Vidimo se na MIK-u, pjevat ćemo glasno i ponosno. Za našeg Andreja.