RIJEKA – Profesorica Prve riječke hrvatske gimnazije Dajana Rosatti dobitnica je nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za 2025. godinu u kategoriji pedagoškog rada, koja joj je dodijeljena za doprinos razvoju nastave povijesti umjetnosti te povezivanje srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja.

Naime, kao nastavnica likovne umjetnosti u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji Rosatti je i mentorica studentima povijesti umjetnosti te niz godina razvija projekte koji učenike i studente uključuju u istraživački i terenski rad, s posebnim naglaskom na lokalnu kulturnu i umjetničku baštinu.

Pedagoški rad profesorice riječke gimnazije obilježen je sustavnim razvojem modela suradnje između akademske zajednice i nastavne prakse, čime je ostvarila značajan doprinos unapređenju poučavanja povijesti umjetnosti.

Kao mentorica u projektima vršnjačkog mentoriranja učenika i studenata, osobito u programu “Kako “čitati” lokalnu kulturnu i umjetničku baštinu?”, poticala je aktivno sudjelovanje učenika u istraživačkom radu, razvijanje kritičkog mišljenja te upoznavanje lokalne kulturne baštine kroz neposredan rad na terenu i javna predstavljanja rezultata.

Takav pristup pridonosi razvoju dijaloga između različitih razina obrazovanja te potiče razmjenu znanja i iskustava među generacijama.

Poseban doprinos ostvarila je i u obrazovanju budućih nastavnika likovne umjetnosti. Kao mentorica studentima diplomskog studija povijesti umjetnosti, osobito u okviru kolegija Metodika nastave likovne umjetnosti, omogućuje studentima neposredno upoznavanje nastavne prakse, prenoseći im metodološka znanja i potičući profesionalni razvoj.

Njezina dugogodišnja suradnja s akademskom zajednicom uključuje i sudjelovanje u organizaciji stručnih usavršavanja za nastavnike likovne umjetnosti i kulture, čime aktivno pridonosi unaprjeđenju kvalitete nastave i profesionalnog razvoja nastavnika.

Njezina stručna kompetentnost potvrđena je i sudjelovanjem u radu na reformi studijskih programa Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje je pridonijela usklađivanju nastavnih sadržaja s potrebama suvremenog obrazovnog sustava.

Time je njezin rad nadišao okvir školskog djelovanja i dao važan doprinos razvoju obrazovanja povijesti umjetnosti u širem institucionalnom kontekstu.

Svojim kontinuiranim radom s učenicima i studentima, kao i doprinosom razvoju studijskih programa i nastavne prakse profilirala se kao iznimna pedagoginja čiji rad značajno pridonosi promicanju povijesti umjetnosti u obrazovnom sustavu.