Otišao je još jedan čovjek koji je svojim radom i predanošću ostavio duboki trag u našem gradu. Rođen u Lici u Rijeku doseljava 1970. godine. I od tada pa sve do svoje smrti bio je pokretač, motor, vizionar, čovjek koji je vidio i stvarao prilike i tamo gdje ih nema ili ih nitko ne vidi.

Te 1970. zapošljava se u »Vulkanu », gdje se amaterski bavi kuglanjem i boćanjem. U tom periodu upotpunjava svoje obrazovanje, ženi se i dobiva dva sina. Kao otac dječaka s Down sindromom uključuje se zajedno s drugim roditeljima u problematiku osoba s invaliditetom, borbu za njihova prava i prije svega kvalitetu života.

Davne 1985. godine bio je jedan od pokretača današnjeg Centra za rehabilitaciju, tada Centra za radno proizvodne aktivnosti za osobe s invaliditetom. Posebno mjesto u njegovom radu zauzima pokretanje pogona za proizvodnju kartonskih kutija, u kojem su osobe s invaliditetom dobile priliku raditi, razvijati svoje sposobnosti, a nadasve se osjećati vrijednim i ravnopravnim članovima zajednice. Njegova vizija rasla je zajedno s kolegama, korisnicima, obitelji, prijateljima cijeli radni vijek.

I po odlasku u mirovinu nastavio je raditi u Centru skraćeno, doprinoseći njegovom daljnjem razvoju. Kao amaterskom sportašu i zaljubljeniku u sport, vidio je priliku za uključivanje osoba s invaliditetom u sport, njihovu socijalizaciju te poboljšanje kvalitete života i slobodnog vremena. Aktivno je uključen u sport osoba s invaliditetom od 1985. godine, prvo kroz Specijalnu olimpijadu Hrvatske gdje je postigao niz uspjeha kao trener s ekipom djece i mladih s intelektualnim teškoćama iz Rijeke. Vodio je korisnike Centra za rehabilitaciju na sportska događanja od Amerike do Kine od 1987. do 2007., gdje su sportaši postizali izuzetne rezultate i osvajali medalje.

Jedan je od osnivača Boćarskog kluba osoba s invaliditetom »Pulac«. U Klubu je od osnivanja 2009. pa do 2022. godine aktivan kao predsjednik i trener. S klubom je osvojio i prelazni pehar u trajno vlasništvo za najbolji klub te sa sportašima kao trener i predsjednik kluba za niz medalja na prvenstvima Hrvatske.

Dobitnik je i nagrade za životno djelo Boćarskog saveza Primorsko-goranske županije za iznimni doprinos boćanju osoba s invaliditetom. Nastavio je rad u klubu kao aktivni sudac, član sudačkog zbora Hrvatskog paraboćarskog saveza i kao trener djece članova udruge Sunce. Svojim radom, lobiranjem među ustanovama i roditeljima te postignutim rezultatima ostvario je značajan doprinos razvoju hrvatskog sporta osoba s invaliditetom. Njegova djela nadrasla su svoje početke i postala dio života mnogih ljudi.

Ostavio si nasljeđe generacijama koje dolaze da nastavljaju započeto, čuvaju, razvijaju i prenose dalje vrijednosti kojima si nas učio. Prije svega da smo svi jednaki u svojoj različitosti. Iskrena sućut obitelji, koja je razumjela i podržavala tvoj poslovni, sportski i životni put.

Sa zahvalnošću kolege, roditelji, korisnici i prijatelji iz Centra za rehabilitaciju Rijeka. Počivaj u miru Božjem. Uvijek ćeš živjeti u našim sjećanjima!

Dušica Kailer i Nataša Munjas-Pastuović