Želja nam je bila na jedan atraktivni način obilježiti 35. rođendan jer riječ je o razdoblju, o trajanju koje baš i nije lako ostvariti s glazbenim sastavom, a onda se, sloj po sloj kako smo listali našu prošlost, pojavilo niz ideja. Znate kad ste svjedokom vjenčanja više od tisuću parova, kad nema malo većeg mjesta u našoj, Primorsko-goranskoj županiji gdje nismo nastupili a jako ih je puno i izvan nje, kad ste pratili jako velik dio naše estrade, nastupili na bezbroj maškaranih zabava, kad ste na kraju krajeva i sami izdali niz autorskih skladbi – e pa onda shvatite da ste aktivni dio povijesti, štoviše da ste ju i sami stvarali, sve tamo od turbulentne 1991. godine do danas.

Iako inače silno temperamentan, osoba za koju bi stariji rekli kako je “vavik bez mira”, Valter Fućak, osnivač Fieste i jedini njezin član od prvog dana, dok prebire po tom nemalom, a k tome u svakom smislu i silno dinamičnom vremenu, dobiva neko svoje rijetko smireno izdanje. Zanesen, skoro pa nekako sjetan. Nakratko, jer vrlo brzo iz povijesti izranja u budućnost.

– Upravo stoga što smo bili svjedoci vremena, odlučili smo da na naš 35. rođendan pozovemo 35 glazbenih gostiju. I to na način da preletimo po svim linijama – vertikalnim i horizontalnim, dobnim i stilskim. Odluka o mjestu održavanja koncerta je pala na Čavju, iz razloga što je jedna od ključnih sredina u emancipaciji lokalnog izričaja, na onaj popularni prostor iza Doma kulture i DVD-a, s čime se složila i direktorica TZ Čavle, Rea Čargonja – kojoj se ovim putem javo i od srca zahvaljujemo. Onda smo krenuli u nimalo jednostavan posao sastavljanja “play liste”. I shvatili da se taj naš rođendan zapravo širi do jedne zanimljive kulturne misije, do događaja koji će imati svoj kulturološki pečat i za buduća vremena. Da će biti rekapitulacija ne samo jednog doba nego i stvaranja glazbene scene koja je iskoračila na jedan suvereni način u brojne glazbene žanrove, objašnjava nam Fućak.

Letimo kroz vrijeme. I malo što temeljito sagledavamo. Rijeka je i u prošlosti, krenemo li od ranih šezdesetih imala razvijenu glazbenu scenu. Rasla je sedamdesetih, naprosto eksplodirala na prijelazu u osamdesete i tada doživjela fantastičn procvat. I to, okvirno rečeno, unutar rock scene jer bilo je tu i silan broj rukavaca. No, koliko god dolazio rat, a i sam Fućak je u njemu participirao i to kao dragovoljac, dogodila se i jedna silna emancipacija izričaja. Lokalno, od jezika do same glazbene slike, se oslobodilo, postalo privlačno, steklo pravo građanstva. I koliko se god mnogi s nemalo žalosti zagledavali u osamdesete, istina je da su i devedesete kao i ono što je za njima slijedilo bile – pa u najmanju ruku, neobično plodne. Sve je krenulo s ČaValom, ali i rockerska se scena nastavljala s novim bandovima koji k tome donose i neke nove zvukove. Ono što je simptomatično, a nije ni približno u tolikoj mjeri bilo zabilježeno u proteklim desetljećima, silno jača izričaj koji bismo mogli definirati kao “mikovski”. Da, “zabavna” glazba je doživjela apsolutni procvat tako da nastaje jedan sasvim novi konglomerat stilova i izričaja imanentnih Primorju, Kvarneru, Gorskom kotaru,…

– Upravo to, želimo pokazati što se sve u tih 35 godina slušalo. Koliko god da nam je u početku djelovalo skoro nemogućom misijom na jednom mjestu 21. na 22. lipnja okupiti 35 glazbenika, odnosno sastava, sad se nalazimo u slatkim mukama pa iako je okvir 35 moglo bi toga biti i još, pojašnjava nam Fućak.

Ono što je također jako lijepo i prati čitav taj organizacijski scenarij, činjenica je da se sve radi na volonterskoj osnovi, da financijski participira i društveno-politička zajednica – sve kako bi rođendan imao i humanitarni karakter.

– Apsolutno. Znate, kad ste na sceni nema ničeg ljepšeg od dvorane ili nekog otvorenog prostora ispunjenog zadovoljnim ljudima. Oni su vam najveći poticaj jer imati osjećaj da činite nešto što drugima čini zadovoljstvo i vama je izvor velike sreće. Upravo stoga, zajednici se treba nešto i vratiti. Pomoć je uvijek potrebna, a mi smo ovog puta odlučili pomoći Udruzi osoba s cerebralnom i dječjom paralizom, a kako ljudi u potrebi ima i izvan udruga, u planu je još vidova pomaganja, zaključio je Fućak.

Odraz kulture jednog kraja, preslika procesa koji su pomogli formiranju slike koju imamo mi sami, pratitelji događaja svih tih godina, kao i oni koji su u međuvremenu došli. Zrcalo nas samih. Ostat će taj osjećaj svim koji budu došli. A kad je Fiesta u pitanju, opustimo se – jako dobra zabava je zajamčena. Jer ničeg nema ljepšeg nego kad se dogodi simbioza scene i publike. Fiesta, prvih 35 let.