Željko Jovanović
Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-I-902/1999 zauzeo je jasno stajalište da autonomija nije ograničena samo na sveučilište kao pravnu osobu
povezane vijesti
Izjava rektora Sveučilišta u Rijeci, istaknuta i u naslovu intervjua Novog lista – »Ustav autonomiju izrijekom jamči sveučilištu, a ne fakultetu« – predstavlja nepotpuno i pravno pogrešno tumačenje članka 68. Ustava Republike Hrvatske te može dovesti javnost u zabludu o dosegu ustavno zajamčene autonomije sveučilišta. Točno je da Ustav Republike Hrvatske autonomiju izrijekom jamči sveučilištu.
Međutim, iz toga ne proizlazi da sastavnice sveučilišta nemaju vlastitu akademsku samoupravu niti pravo samostalno odlučivati o pitanjima koja su im zakonom i statutom izričito povjerena.
Upravo suprotno, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-I-902/1999 zauzeo je jasno stajalište da autonomija nije ograničena samo na sveučilište kao pravnu osobu.
Ona obuhvaća i pojedina visoka učilišta, uključujući fakultete unutar sveučilišta, njihove organizacijske jedinice te individualne znanstvenike. Ustavni sud izrijekom navodi da autonomija uključuje i »autonomiju svakog pojedinog visokog učilišta različitog od sveučilišta (primjerice fakulteta unutar sveučilišta), uz pridržaj prava na vlastitu akademsku samoupravu prema upravnim tijelima sveučilišta.«
Na isto upozorava i prof. dr. sc. Alan Uzelac u radu Načelo autonomije sveučilišta, zaključujući da je rasprava o tome pripada li autonomija sveučilištu ili fakultetima zapravo pogrešno postavljeno pitanje. Autonomija postoji na više razina – od pojedinog nastavnika, preko fakulteta, do sveučilišta – te se ostvaruje kroz zakonom utvrđenu podjelu nadležnosti.
Stoga je pogrešno autonomiju poistovjećivati isključivo sa središnjim tijelima sveučilišta. Fakultetska vijeća nisu tijela izvan sveučilišta, nego njegov sastavni dio, a poštovanje njihovih zakonskih ovlasti predstavlja jedan od temeljnih sadržaja ustavno zajamčene autonomije.
Neprihvatljiv diskurs
Netočna je i tvrdnja rektora da je Statut Fakulteta zdravstvenih studija bio »nedorečen«. Da je Statut doista bio nejasan, teško je objasniti kako je isto neovisno Izborno povjerenstvo u dva navrata jednoglasno zaključilo da Amir Muzur ne ispunjava statutarne uvjete za kandidaturu, a Fakultetsko vijeće u tri navrata potvrdilo odluku o pokretanju postupka izbora dekana.
Posebno je indikativno da se pitanja mandatnog razdoblja i objave odluke na mrežnim stranicama pojavljuju tek nakon što je Izborno povjerenstvo utvrdilo da Amir Muzur ne ispunjava statutarne uvjete za kandidaturu. Do tada ni on nije tvrdio da zbog tih okolnosti nije mogao ostvariti svoja prava.
Naprotiv, sva četiri kandidata pravodobno su podnijela kandidature, u svojim programima jasno navela mandatno razdoblje na koje se kandidiraju i nitko nije tvrdio da nije znao za koje se mandatno razdoblje provodi izbor, niti da je zbog toga bio spriječen kandidirati se.
Jednako tako neprihvatljiv je diskurs rektora, odnosno rektorova tvrdnja da »jedan kandidat tendenciozno i pogrešno tumači pojam autonomije«, da »fabricira teorije urote« ili da pokušava »zamagliti nepravilnosti u postupku«.
Takve tvrdnje nisu pravni argumenti nego osobne diskvalifikacije koje ne priliče javnoj komunikaciji rektora javnog sveučilišta, osobito imajući u vidu da se zbog sličnih javnih istupa protiv njega već vodi postupak pred Vijećem časti Sveučilišta u Rijeci.
Budući da je očito da su te tvrdnje usmjerene prema meni, jasno i nedvosmisleno ističem da se zakon mora jednako primjenjivati na sve kandidate te da svako tijelo Sveučilišta mora postupati isključivo u granicama ovlasti koje su mu dane zakonom.
Nikada nisam želio administrativno ukloniti bilo kojeg protukandidata jer sam bio uvjeren da bez ikakvih vanjskih pritisaka na članove Fakultetskog vijeća mogu ravnopravno pobijediti sve protukandidate – upravo zato cijelo vrijeme inzistiram na zakonitom i slobodnom izbornom postupku, a ne na administrativnim intervencijama. Nisam iznio nijednu tvrdnju koja nije potkrijepljena službenim dokumentima.
Rektor u intervjuu navodi kako nadzor zakonitosti nije zadiranje u autonomiju. S tim se načelno slažem. Međutim, u ovom slučaju nije sporno postoji li nadzorna ovlast, nego jesu li bile ispunjene zakonske pretpostavke za njezinu primjenu.
Različita pravna mišljenja sama po sebi nisu dokaz nezakonitosti, niti mogu zamijeniti jasno utvrđenu zakonsku osnovu za ukidanje odluke Fakultetskog vijeća.
Ključna pitanja
Rektor vrlo neuspješno pokušava teorijski objašnjavati zašto je Senat ukinuo odluku Fakulteta zdravstvenih studija, a nije ukinuo identičnu odluku Fakulteta informatike. Pritom rektor demantira da je 2023. izabran za dekana temeljem istovrsne odluke, ali prešućuje da je riječ o odluci iz 2020., koja je sadržajno usporediva s odlukom koju danas smatra nezakonitom.
Posebno je teško prihvatiti tvrdnju da tijekom postupka nije bilo nikakvih pritisaka. Tijekom izbornog postupka do mene su došle informacije da su pojedini članovi Fakultetskog vijeća bili kontaktirani i uvjeravani da ne podrže moju kandidaturu.
Ako su takvi navodi točni, oni nisu spojivi s načelom slobodnog i autonomnog odlučivanja članova Fakultetskog vijeća te zaslužuju ozbiljno institucionalno preispitivanje. Sličan ton imao je, nažalost, i dopis koji je rektor uputio članovima Fakultetskog vijeća neposredno prije odlučivanja.
Ni u ovom intervjuu rektor nije odgovorio na ključna pravna pitanja: na temelju koje je zakonske odredbe odluka Fakultetskog vijeća proglašena nezakonitom, na temelju koje je zakonske ovlasti Senat ukinuo odluku o pokretanju postupka izbora dekana te zašto je zanemaren zaključak neovisnog Izbornog povjerenstva koje je u dva navrata utvrdilo da kandidat Amir Muzur ne ispunjava statutarne uvjete.
Umjesto odgovora na ta pitanja, javnosti se nude kvalifikacije o »tendencioznom tumačenju«, »zamagljivanju nepravilnosti« i »teorijama urote«. Takav način komunikacije ne doprinosi akademskom dijalogu, niti jača povjerenje u institucije Sveučilišta.
O ovom slučaju neće odlučiti medijski naslovi niti osobne diskvalifikacije, nego Ustav Republike Hrvatske, zakoni Republike Hrvatske i nadležni sudovi – navodi u svom reagiranju Željko Jovanović.
