Prije nego što je postao jedno od najprepoznatljivijih imena domaće pop scene, Marko Kutlić jedno je vrijeme živio u žutom kombiju i svirao po ulicama Italije pod pseudonimom Marco Dolore.

Daleko od reflektora, radijskog etera i festivalskih pozornica, upravo je taj period postao ključna točka njegova osobnog i autorskog zaokreta. Povratak na scenu simbolično je označio singlom »Moram dalje«, naslovom koji danas nosi i njegova aktualna turneja.

A dalje je u međuvremenu otišao poprilično daleko – pobjedom na ovogodišnjem Zagrebačkom festivalu, finalom Dore s pjesmom »Neotuđivo« i rasprodanom Tvornicom kulture kojom je otvorio turneju.

Danas, četiri dana nakon 31. rođendana, Kutlić stiže u riječki Pogon, gdje će mu se na pozornici pridružiti i Lu Jakelić, s kojom dijeli i zajednički singl »21 gram«.

Uoči riječkog koncerta razgovarali smo o turneji »Moram dalje«, životu nakon velikih prekretnica, odnosu s publikom i o tome zašto su mu danas koncerti manje dokazivanje, a više prostor u kojem pjesme stvarno žive.

Foto: PROMO

Turneja nosi naziv »Moram dalje« – što za vas osobno znači to »dalje« u ovom trenutku karijere i života?

– »Dalje« mi u ovom trenutku znači baš to – dalje. Bez previše filozofije. Dogodilo se puno toga u zadnjih par godina i lijepog i teškog, ali život ide. Ne možeš stalno stajati na istom mjestu, analizirati što je bilo i čekati idealan trenutak.

Za mene je »Moram dalje« više odluka nego parola. Idem dalje s pjesmama, s ljudima, s koncertima, s greškama koje sam napravio i stvarima koje sam naučio. Malo mirnije nego prije, ali i dalje dosta tvrdoglavo.

Nakon rasprodanog koncerta u Tvornici i sada dolaska u Rijeku, kako doživljavate ovu turneju u odnosu na prethodne faze svoje karijere?

– Iskreno, opuštenije. Prije sam puno više razmišljao što nešto znači, kako će izgledati, hoće li biti dovoljno dobro, jesam li dovoljno dobar. Danas mi je puno važnije da koncert ima život.

Tvornica mi je bila važna jer sam osjetio da su ljudi stvarno došli biti tamo. Ne samo odraditi koncert, nego biti dio večeri. A Rijeka ima svoju energiju i veselim se Pogonu. Ova turneja mi je manje dokazivanje, a više uživanje u tome da opet sviram pred ljudima i da pjesme žive izvan studija.

Birane suradnje

Na koncertu u Pogonu najavljeni su i posebni gosti, uključujući Lu Jakelić. Kako birate suradnje i što publika može očekivati od tih zajedničkih nastupa?

– Suradnje biram dosta jednostavno – po osjećaju. Ne volim kad gostovanja izgledaju kao da su ubačena samo zato da se nešto najavi. Mora postojati neki razlog, neki odnos, neka kemija. Lu jako cijenim. Ima svoj svijet i svoj način, a to mi je uvijek zanimljivo.

Kad pozovem nekoga na koncert, onda želim da taj trenutak stvarno nešto donese pjesmi, a ne da bude samo »specijalni gost« na plakatu. Publika može očekivati nešto živo. Nešto što se možda neće ponoviti na isti način.

Nedavno ste iznenadili prolaznike u Rijeci spontanim pojavljivanjem na ulici – koliko vam znači taj direktan kontakt s publikom izvan pozornice?

– Znači mi jako puno. Ulica je brutalno iskrena. Nema produkcije, nema reflektora, nema najave. Samo ti, gitara i ljudi koji mogu stati, ali i ne moraju. To me dosta prizemljilo.

Kad netko stane na ulici, posluša pjesmu i dogodi se neki mali susret – meni je to često jednako vrijedno kao i veliki koncert. Rijeka mi je bila baš lijepa po tom pitanju. Ima nešto u tom direktnom kontaktu što se ne može odglumiti.

Priznanje i potvrda

Pobjeda na Zagrebačkom festivalu dodatno je učvrstila vaš status na sceni – kako takva priznanja utječu na kreativnost i buduće planove?

– Lijepo je kad pjesma dobije priznanje. Lagao bih da kažem da mi nije drago. Ali ne želim stvarati pjesme s mišlju: »Ajmo sad napraviti nešto za nagradu.« To mi je najbrži put da izgubim sebe i pjesmu.

Pobjeda mi više znači kao potvrda da pjesma može doći do ljudi i kad ne pokušavaš previše kalkulirati. A planovi su mi dosta jednostavni – pisati, snimati, svirati, putovati i ostati normalan koliko se može.

Vaši koncerti su poznati po emotivnim interpretacijama i novim aranžmanima. Koliko vam je važno stalno mijenjati i osvježavati postojeće pjesme za live izvedbe?

– Važno mi je jer mi je dosadno stalno svirati sve isto. Ako pjesmu pjevam godinama, normalno je da je nekad ne osjećam isto kao kad je nastala. I onda mi je prirodno da se i izvedba malo promijeni. Bitno mi je da pjesma diše u live izvedbi.

Nekad pjesma traži bend i buku, nekad samo gitaru i mir. Volim kad koncert ima malo rizika i kad se nešto dogodi u trenutku. Ne želim da live bude samo preslika studija, nego da pjesme stvarno žive pred ljudima.