MASSA Fran Miholjević i ostali sudionici praktički su na pola puta 109. izdanja Gira d’Italia, odrađena je deseta od 21 etape, kronometar od 42 kilometra od Viareggija do Masse. Preostalo je još 11 etapa, od kojih su dvije s pet zvjezdica po pitanju težine. Sve to još čeka Frana Miholjevića, člana momčadi Bahrein Victorious, pa je odmor u ponedjeljak dobro došao.

– Osjećam se dosta umorno. Bilo je i boljih dana, ali odrađujem sve kako treba – kaže Fran Miholjević. – Nije jednostavno krenuti dalje dan nakon teške etape, ali svi smo u istoj situaciji, nitko nije došao svjež na vrh uspona.

Njegova momčad ima lidera utrke, Portugalac Afonso Eulalio je poslije spektakularne pete etape preuzeo vodstvo pa je Riječanin često u objektivu kamere ispred Eulalija na čelu pelotona. Eulalio je ostao prvi i poslije jučerašnjeg kronometra, ali prednost je smanjena na 27 sekundi.

– Imamo rozu majicu, to olakšava osobne probleme koje imaš tijekom utrke. Sve je nekako lakše, imaš neki cilj pa je sve fizički i psihički jednostavnije. Eulalio je iznenađenje za sve. Iznenadio je i samoga sebe. U nedjelju je rekao da mu je nevjerojatno što je uspio osvojiti peto mjesto u etapi u kojoj nije bio u bijegu. Dodao je da i on otkriva nešto novo o sebi.

Pad vođe

Velika je to stvar za momčad Bahrein Victoriousa s obzirom na to da su u drugoj etapi ostali bez lidera, Kolumbijca Santiaga Buitraga, koji je stradao u masovnom padu. Srećom, ništa nije slomio, ali zaradio je potres mozga.

– Probali smo zadržati moral na najvišoj mogućoj razini. Nije lako jer se mijenjaju objektivi, krećeš na etapne pobjede, imaš Damiana Carusa, koji može odigrati neku ulogu u ukupnom poretku. No, duboko u sebi znaš da je to prelazak na plan B, sad idemo spašavati utrku. No, Eulalijeva roza majica olakšala nam je situaciju.

Caruso je baš u devetoj etapi igrao veliku ulogu, pozicionirao je Eulalija prije najtežeg dijela uspona i služi mu kao mentalna potpora i savjetnik. Caruso s 38 godina ne želi voziti za generalni plasman, radije želi pobijediti u etapi nego, primjerice, biti sedmi u ukupnom poretku. Jako je važno imati jednog tako iskusnog vozača, ako ništa drugo, zbog respekta koje druge momčadi imaju prema cijeloj ekipi baš zbog njega. Nije isto ako želiš zauzeti neku poziciju u grupi, nije isto pokušavam li je zauzeti ja ili on. Savjete koje može on dati ne mogu dati čak ni sportski direktori. Zato nam sve jako olakšava.

Utrka je startala u Bugarskoj, gdje su vožene tri etape prije dana stanke i povratka na »čizmu«.

– U prvoj etapi cesta je bila široka sve do posljednjeg kilometra. To je bilo upitno, kao i cilj druge etape s kockicama. Ne bi došlo do pada da je bilo suho, ali vrijeme ne možeš kontrolirati i o tome su organizatori mogli razmisliti. Nije najpametnija stvar ni postaviti onakav zavoj 300 metara prije cilja, ali sve su to čari biciklizma, to moramo prihvatiti i prilagoditi se. Inače, svake se godine Giro često vozi u dugim rukavima, to je nešto što ga čini posebnim.

Eulalio je uoči kronometra imao 2:24 minute prednosti, ostalo je još 27 sekundi.

– Eulalio je već pokazao da može iznenaditi. Otvorila su se i nova vrata. U nedjelju je na usponu bio bolji od oba konkurenta za bijelu majicu najboljeg mladog vozača i tu majicu može zadržati do kraja. To će biti novi cilj za njega osobno, ali i za cijelu momčad. Jonas Vingegaard je veliki favorit, dok na Eulaliju nije nikakav pritisak, sve što napravi do kraja, bonus je za njega i momčad. On je prvi put u ovoj poziciji, tako da ne možemo predvidjeti kako će se oporavljati i kako će se nositi s pritiskom. Idemo u nepoznato.

Ovotjedna 14. etapa, od Aoste do Pile, ima 4.500 metara nadmorske visine uspona na ruti od 132,8 kilometara, dok 19. etapa od Feltrea od Allegea ima čak 5.349 metara nadmorske visine uspona na ruti od 150,8 kilometara.

– Ta 14. etapa je jedino opasna za Eulalija, ostale etape ovog tjedna su razgibane, pogodne za bjegove pa ne bi trebao izgubiti previše vremena u odnosu na Vingegaarda.

Piancavallo

Nešto manje zahtjevna bit će pretposljednja, 20. etapa od Gemone del Friuli do Piancavalla, duga 200 kilometara s 4.600 metara nadmorske visine uspona, kada Giro dolazi najbliže Hrvatskoj.

– Giro je uvijek baziran na posljednji tjedan. Tada će biti puno lakše, imat ću potporu, znat ću da sam blizu doma i da sljedeći dan završava Giro. Svima je lakše posljednjeg tjedna.

Franova sezona krenula je još u siječnju u Australiji. Giro mu je treća višednevna utrka, a sudjelovao je i u deset jednodnevnih utrka, uključujući klasike Milano-San Remo i Liege-Bastogne-Liege.

– Ne mogu reći da sam prezadovoljan sezonom. Nisam imao ni optimalnu pripremu za Giro. Pokazalo se da nije idealno krenuti u sezonu u Australiji i nastaviti sve do Gira. Probat ću izvući najbolje iz svega jer sam se osjećao puno bolje na Tirreno-Adriaticu i u Australiji nego što se osjećam sada. Bijeg? Nadam se da neću dobiti šansu, već da ćemo zadržati bijelu majicu i u Rimu te do tada biti Eulaliju na usluzi, kao i ostatak momčadi. Osjećam da odrađujem utrku, ali dat ću sve od sebe do kraja.

Možda je CRO Race prva prilika za jednu etapnu pobjedu, koju Fran čeka gotovo dvije godine.

– Nadam se. Lani sam bio dosta blizu, iako se nije tako činilo. To je momčadi otvorilo oči po pitanju mojih mogućnosti. No, biciklizam se toliko promijenio da stvarno rijetki pobjeđuju u današnje vrijeme, pobjeđuje možda deset biciklista godišnje. Ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da ću pobijediti, ali za to treniram. Nadam se da ću biti na pravom mjestu u pravo vrijeme kada se stvari poklope.