RIJEKA  Europa svoja financijska sredstva za znanost potiho preusmjerava u područja vojne industrije, a guranjem konkurentnosti kao cilja financiranja znanosti u pitanje se dovodi nezavisnost europskog istraživačkog rada, rečeno je na okruglom stolu naziva “Na kojim će se vrijednostima temeljiti budućnost europske znanosti?” održanog na riječkom Filozofskom fakultetu.

Oko prijedloga Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), dugoročnog proračuna Europske unije za razdoblje od 2028. do 2034. godine, sustavne rasprave u Hrvatskoj i susjednim zemljama nema, kazali su panelisti, iako se društvena odgovornost europske akademske zajednice prema miru i antimilitarizmu ovakvim planom ugrožava.

Zanemarene akademske vrijednosti

Kako je naveo Gordan Jelenić, profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, europskim programom od 450 milijardi eura namijenjenih za konkurentnost i istraživanja vojna je industrija dobila novi izvor financiranja.

– Svi dosadašnji programi financiranja istraživanja i znanosti isključivo su bili namijenjeni civilnim namjenama. Iako je Europska komisija uspostavila programe razvoja vojne industrije, programima znanstvenog financiranja kao što je Obzor Europa eksplicitno se omogućava istraživanje i financiranje tehnologija s vojnom namjenom. Stoga je upitno koliko će se VFO i njegovi programi voditi vrijednostima mira i nenasilja, kazao je Jelenić, posebno istaknuvši problematičnost koncepta “dvostruke namjene” kojom se prikriva poticanje programa s civilnom i vojnom namjenom.

Dodao je kako je Udruženje europskih sveučilišta koje okuplja 900 ustanova visokog obrazovanja, uključujući i riječko Sveučilište, iznijelo primjedbe na prijedlog ovakvog programa financiranja u kojem se izričito protive financiranjima za vojnu namjenu budući da bi ono moglo imati negativne posljedice po akademsku slobodu.

Foto Dean Miculinić

– Senat riječkog Sveučilišta je 2024. godine donio odluku kojom ističe kako inovacije trebaju biti usmjerene na civilne namjene, te da ni na koji način ne bi smjele biti povezane s vojnom industrijom. To je bio iskaz vrijednosti Sveučilišta prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja koje je od istraživačkih institucija u Hrvatskoj tražilo mišljenje o VFO-u. Što je MZO napravilo s tim mišljenjima i kako je došlo do službenog mišljenja Ministarstva u kojem nema spomena mira je nepoznato, kazao je Jelenić.

Vojska se prodaje pod mir

Pored militarizacije istraživačkog programa kojeg financira EU, kao problematični aspekti proračunskog prijedloga istaknuti su i forsiranje konkurentnosti u znanosti te gubitak autonomije istraživačkog i znanstvenog rada.

Kako je navela Valentina Otmačić, istraživačica Centra za studije mira i konflikata pri riječkom Sveučilištu, prevladavajući narativ unutar Europske unije prema kojem će se mir steći militarizacijom gotovo da se i ne propituje unutar akademske zajednice.

– U Europskoj uniji u svim se sferama odmičemo od ideje pozitivnog mira koji podrazumijeva prevenciju svih oblika nasilja i prisutnost suradnje i pravde s ciljem održivog mira. Uvode se instrumenti koji se zovu po miru poput “European Peace Facility” koji govori o financiranju vojnih operacija i vojnoj pomoći oružanih snaga partnerskih zemalja. Sve to prate niska ulaganja u akademske programe koji se bave mirom, dok studiji obrane i vojni studiji niču kao gljive poslije kiše. Imamo i sve jasnije opredjeljivanje svih dijelova društva, pa i akademije, koji smatraju da je rat neizbježan, pa treba uzeti dio tog financijskog kolača, kazala je Otmačić.

Foto Dean Miculinić

U okruglom stolu sudjelovao je i Saša Zelenika s riječkog Tehničkog fakulteta koji je naveo kako i nadležni odbor Europskog parlamenta, kao i Udruženje europskih sveučilišta, od Europske komisije zahtijeva da se sredstva za znanost i istraživanja troše i kontroliraju neovisno od politike, dok je Barbara Rajgelj, istraživačica s ljubljanskog Sveučilišta, izdvojila kako kvantifikacija i komercijalizacija znanost vežu isključivo uz potrebe gospodarstva, a ne društva.

Marija Brajdić Vuković sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja navela je kako se znanost s političke razine nastoji “popraviti” kako bi bila kompatibilna s političkim ciljevima.

– Moramo se zapitati kakvu znanost određeni modeli financiranja podržavaju i omogućavaju, a koje potiskuju. Već sad vidimo da se mladi istraživači prilagođavaju financiranju i potiskuju vlastite interese, a istraživanja pokazuju da najviše znanja proizvode male autonomne zajednice, a ne one koje se prilagođavaju sustavu financiranja. Trebamo se zapitati i o odnosu politike prema znanosti, kao i kapacitetu znanstvenih doprinosa u oblikovanju politika na europskoj razini, kazala je Brajdić Vuković.

Okrugli stol organiziran je u suradnji Centra za napredne studije jugoistočne Europe, Centra za studije mira i konflikata i Akademske inicijative Rijeka.