Novo znanstveno istraživanje sugerira da sisavci možda imaju skrivenu sposobnost regeneracije udova, sličnu onoj koju imaju daždevnjaci i neke druge životinje. Otkriće bi moglo otvoriti vrata revolucionarnim terapijama za liječenje teških ozljeda i amputacija kod ljudi.

Tim predvođen znanstvenicima sa Sveučilišta Texas A&M uspješno je, naime, izazvao regenerativni odgovor tkiva kod miševa kojima je odstranjen prst. Ponovni rast bio je “nesavršen”, izvještavaju istraživači , ali rezultati su definitivno ohrabrujući.

Primjena dva proteina

Ključ procesa bila je primjena dva proteina koji šalju specifične signale: prvi protein stvara sirovinu za regeneraciju, a drugi s njom gradi tkivo.

“Ovo je zapravo proces u dva koraka. Prvo pomaknete stanice dalje od ožiljka, a zatim im date signale koji im govore što da grade”, kaže Ken Muneoka, regenerativni biolog na Sveučilištu Texas A&M.

Znanstvenici već desetljećima proučavaju životinje poput aksolotla i daždevnjaka kojima mogu nanovo izrasti izgubljeni udovi. Smatralo se da sisavci tijekom evolucije uglavnom nisu zadržali tu sposobnost. Međutim, ovo istraživanje pokazuje da bi određeni biološki mehanizmi za regeneraciju mogli i dalje postojati – samo su “uspavani”.

Prema znanstvenicima, sisavci možda nisu potpuno izgubili sposobnost regeneracije, već je ona tijekom evolucije postala potisnuta zbog razvoja snažnijeg imunološkog sustava i procesa brzog stvaranja ožiljaka.

Ponovno formiranje kostiju

Kod životinja koje mogu regenerirati udove, poput aksolotla, organizam nakon ozljede stvara posebnu skupinu stanica poznatu kao blastem. Upravo taj proces omogućava ponovno formiranje kostiju, mišića, živaca i kože. Znanstvenici sada vjeruju da bi slični mehanizmi mogli postojati i kod sisavaca, ali se aktiviraju samo djelomično.

Istraživanje sugerira da bi buduće terapije mogle biti usmjerene na “uključivanje” tih uspavanih regenerativnih programa pomoću genske terapije ili naprednih biomedicinskih tehnologija.

Veliki potencijal za medicinu

Ako bi znanstvenici uspjeli kontrolirati procese regeneracije kod ljudi, posljedice za medicinu bile bi ogromne. Takva tehnologija mogla bi pomoći osobama koje su izgubile udove, pacijentima s teškim ozljedama kralježnice ili ljudima s oštećenjima organa.

Stručnjaci ipak upozoravaju da je riječ o ranoj fazi istraživanja.