Brijuni ili Brioni, otočna skupina odvojena od jugozapadne istarske obale Fažanskim kanalom, obuhvaćaju Veli Brijun, Mali Brijun te 11 otočića među kojima su Vanga, Jerolim i Kotež. Godine 1893. kupio ih je Austrijanac Paul Kupelwieser i nakon sanacijskih radova usmjerenih na suzbijanje malarije uredio luksuzno ljetovalište. Manje je poznato koliko je brodova nosilo ime te otočne skupine.

LOŠINJSKA PLOVIDBA

Lošinjska plovidba iz Malog Lošinja imala je u svojoj floti čak tri broda imena Brioni. Prvi je izgrađen 1952. godine u splitskom brodogradilištu Vicko Krstulović za Brodogradilište Lošinj iz Malog Lošinja. Pogonio ga je motor Burmeister & Wain izgrađen u danskom Frederikshavnu, snage 101 kilovat, uz brzinu od osam čvorova. Bio je dug 30,25 metara i širok 5,51 metar, a u flotu Lošinjske plovidbe uvršten je 1956. godine.

Dana 13. lipnja 1957. u devet sati brod se prevrnuo dvije nautičke milje ispred Rijeke i potonuo na dubinu od 62 metra. Isplovio je iz Rijeke za Piran s teretom od 672 bačve svinjske masti, a istraga je utvrdila da je uzrok nesreće bio pomak loše ukrcanog tereta.

Brod je potom izvađen u organizaciji splitskog Brodospasa i popravljen te je od 1961. u vlasništvu Opće poljoprivredne zadruge iz Punta na otoku Krku. Već sljedeće godine mijenja ime u “Bracol”, a od 1965. plovi u floti Splošne plovbe iz Pirana pod imenom “Seča”. Od 1971. vlasnik mu je Brodarska zadruga s.o.j. iz Budve, a svoje plovidbe završio je 1974. godine u rezalištu Brodospasa u Svetome Kaji.

Drugi brod izgrađen je 1962. godine u brodogradilištu Charles Connell & Co. Ltd. u Glasgowu kao “Tuskar” za kompaniju Clyde Shipping Co. Ltd. iz istog grada. Porinut je 18. travnja, a isporučen 6. lipnja iste godine. Pogonio ga je motor Nohab Polar, izgrađen u švedskom Trollhattanu, snage 1.471 kilovat, uz brzinu od 13 čvorova. Bio je dug 90,03 metra i širok 13,1 metar. U prosincu 1968. kupuje ga Lošinjska plovidba i daje mu ime “Brioni”. Prodajom u Rezalište Split završava njegova plovidba, a 22. studenoga 1988. tegljač “Gea” iz riječke Jugolinije dopremio ga je iz Cresa u Sveti Kajo.

Treći brod izgrađen je 1984. godine u brodogradilištu Tuzla Gemi Industrisi A.S. u Tuzli kao novogradnja broj 1 pod imenom “Robin I” za brodara Exim Overseas Shipping Co. Inc. iz Paname. Pogonila su ga dva motora B&W Alpha izgrađena u danskom Frederikshavnu, ukupne snage 2.648 kilovata, uz brzinu od 13,5 čvorova. Bio je dug 98,89 metara i širok 16,04 metra. Četiri godine kasnije prelazi u flotu Royal Faith S.A. iz Paname i dobiva ime “Dido”.

Lošinjska plovidba – Brodarstvo kupuje ga 1989. godine, daje mu ime “Brioni” i upisuje na tvrtku Izrada S.A. iz Paname, dok brod plovi pod jugoslavenskom zastavom. Početkom rata 1991. mijenja zastavu u liberijsku, a kao vlasnik se vodi tvrtka Steel Hull Ltd. iz Monrovije, iako upravljanje ostaje u rukama riječkog brodara. Godine 1993. prodan je kolumbijskoj kompaniji Cia Transportadora Colombiana de Graneles S.A. iz Santa Marte, kada dobiva ime “Excelso” i plovi pod kolumbijskom zastavom.

Četiri godine kasnije postaje “Santana” u vlasništvu kompanije Navesco S.A. iz Santa Marte, a od 2007. kao vlasnik se navodi Navesco S.A. iz Paname. Godine 2009. brod dobiva ime “Seagull 7” i prelazi u vlasništvo tvrtke Sheik Abdullah & Co., uz upravljanje Seagull Marine Services iz Indije. Posljednji dostupni podaci govore da je 2012. godine plovio Južnim Atlantikom pod zastavom Sierra Leonea, gdje je doživio potpuni konstruktivni gubitak.

TALIJANSKI “BRIONI”

U floti brodara Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco iz Trsta plovio je parobrod “Brioni”, izgrađen 1910. godine u brodogradilištu Cantiere Navale Triestino u Monfalconeu. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije snage 1.500 IKS, uz brzinu od 12,5 čvorova. Bio je dug 68,4 metra i širok 9,7 metara te je mogao prevesti 44 putnika.

Parobrod je 1916. iznajmljen austrijskoj vojsci i u toj je službi ostao do 1919. godine, kada je stavljen pod kontrolu saveznika. Već 1921. vraćen je predratnom vlasniku, koji je u međuvremenu promijenio ime u Lloyd Triestino Societa di Navigazione. Dvije godine kasnije, bez promjene imena, brod prelazi u flotu Societa di Navigazione Puglija iz Barija. Svoju plovidbu “Brioni” završava 2. veljače 1930. godine, kada se nasukao i potonuo kod Komiže, uz potpuni konstruktivni gubitak.

Zanimljivo je da su za istog tršćanskog brodara izgrađena još tri parobroda sličnih karakteristika – “Sarajevo”, “Adelsberg” i “Albanien”.

U brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu 1910. godine izgrađen je motorni brod “Brioni”, naručen za austrijskog industrijalca Paula Kupelwiesera, vlasnika brijunskog otočja, kojem je bio potreban za prijevoz putnika s kopna na otoke. Kobilica je položena u siječnju 1908., porinut je 10. svibnja iste godine, a vlasniku predan 6. veljače 1910.

Pogonio ga je dizelski motor Grazer Wagon und Maschinenfabrik iz Graza snage 132 kilovata, čime se ubraja među prve putničke brodove na svijetu na motorni pogon. Već 1919. prelazi u vlasništvo uprave brijunskog otočja, a potom državne imovinske uprave.

Početkom Drugog svjetskog rata, 22. lipnja 1940., preuzima ga talijanska ratna mornarica, a nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. njemačka Kriegsmarine. Nakon rata, 1945., proglašen je ratnim plijenom i dodijeljen riječkoj Središnjici za plovidbu pod imenom “Rečina”. Dvije godine kasnije prelazi u vlasništvo Jadrolinije, kada dobiva i novi motor Ansaldo snage 242 kilovata.

Brod je 1968. u Zadru preinačen u brod-restoran pod imenom “Mare Nostrum”, a od 1972. plovi kao “ZD 3 Lido” u vlasništvu Ive Morića iz Zadra. Krajem listopada 1987. uklonjeno mu je nadgrađe dok se nalazio na vezu u uvali Fratrov jaz na Puntamiki, a trup je konačno uklonjen i izrezan u travnju 1988. godine.

Godine 1931. u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’Adriatico u Monfalconeu izgrađen je motorni brod “Brioni” za brodara Puglia S.A. di Navigazione iz Barija. Bio je dug 81,5 metara i širok 12,3 metra, a pogonila su ga dva šestcilindrična motora FIAT, uz brzinu od 14 čvorova.

Kasnije je ušao u sastav kompanije Adriatica S.A. di Navigazione iz Venecije, a svoju je plovidbu završio 2. studenoga 1942. godine, kada su ga u Tobruku bombardirali i potopili britanski zrakoplovi.

OSTALI BRODOVI

Godine 1941. u Zadru je izgrađen drveni motorni brod za prijevoz općeg tereta “Brseč” od 59 bruto registarskih tona, dimenzija 19,38 x 5,02 metra. Pogonio ga je motor nepoznatog proizvođača snage 120 konjskih snaga, uz brzinu od devet čvorova. Nakon rata, 1945. proglašen je ratnim plijenom, a 1947. dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi iz Rijeke. Dvije godine kasnije dobiva ime “Brioni” i prelazi u Upravu otočja Brijuni iz Pule.

Brod je 1952. godine u pulskom brodogradilištu Uljanik preinačen u putnički brod pod imenom “Zdenka”. Godine 1963. nalazi se u Crikvenici u sastavu Ugostiteljsko-turističkog poduzeća Jadran, kada mu je ugrađen novi motor Torpedo snage 213 konjskih snaga, uz brzinu od deset čvorova. Od 1988. godine u vlasništvu je Igora Živanovića iz Opatije.

Carl Kupelwieser je 1897. godine preuzeo parobrod “Brioni” iz brodogradilišta Marca U. Martinolicha u Malom Lošinju. Brod je imao 71 bruto registarsku tonu i dimenzije 22,8 x 5,62 metra. Već 1903. prodan je te dobiva ime “Sumartin” u vlasništvu Nicolo e Taddeo Janovich iz Rijeke. Dvije godine kasnije plovi kao “Udine” u floti Societa di Navigazione Fluviale iz Venecije, a od 1911. nosi ime “Friuli” u sastavu Navigazione a Vapore Friulana Opera & C. iz Cervignana del Friuli.

Talijanska ratna mornarica preuzima brod u svibnju 1915. i koristi ga kao pomoćno plovilo. Nakon rata, 1919., vlasnik postaje Vittorio Maestro iz Trsta. Neutvrđene godine plovi za Costieru iz Rijeke kao posuđeni brod, a potom prelazi u vlasništvo Giovannija Apollonia iz Trsta. Od 1923. plovi pod imenom “Zelenika” u vlasništvu Mihajlovića iz Kamenara, sve do 1931. godine kada je izrezan na nepoznatom mjestu.

Carl Kupelwieser naručio je i tri čamca u brodogradilištu Marca U. Martinolicha. “Brioni I”, jahta iz 1896. godine od 39 bruto registarskih tona, kasnije je promijenila ime u “Miramar”. “Brioni II” izgrađen je 1901. godine i imao je 74 bruto registarske tone, dok je “Brioni III”, motorni čamac iz 1913. godine, imao 93 bruto registarske tone. O njihovoj daljnjoj sudbini nisu pronađeni pouzdani podaci.

NAJVEĆI MEĐU NJIMA

I na kraju: brod “Berge Brioni” predan je 4. lipnja 1973. godine u pulskom Uljaniku kompaniji Partrederiet Barge Brioni, čiji je vlasnik Sig. Bergesen d.y. & Co iz Osla i Stavangera, dok je porinuće obavljeno 27. prosinca 1972. godine. Brodu, namijenjenom prijevozu rudače i sirove nafte, kuma je bila Connie Kveim. Bio je impresivnih dimenzija, dug 214 i širok 50 metara, a pogonila su ga dva B&W dizelska motora ukupne snage 35.000 konjskih snaga, uz brzinu od 16 čvorova.

Godine 1980. preuređen je za prijevoz rudače, a 13. srpnja 1987. upisan je u norveški međunarodni upisnik brodova. Norveški brodovlasnik prodao ga je 15. veljače 1988. godine kompaniji C.V.G. Ferrominera Orinoco S.A. iz Bolivara u Venecueli, kada dobiva ime “Boca Grande” i biva preinačen u plutajući terminal za prekrcaj rudače usidren u području Serpent’s Mouth u Venecueli.

Prodan je 1990. godine kompaniji Barco Shipping Corp., odnosno Orinoco de Navegacion S.A. iz Paname, a pet godina kasnije vlasnik postaje Transportes Ferreos de Venezuela S.A. iz Puerto Ordaza. Od 1998. vlasnik je Transportes Ferreos de Venezuela II S.A., a od 2005. ponovno CVG Ferrominera Orinoco S.A.

Godine 2009., nakon nasukanja, proglašen je potpunim konstruktivnim gubitkom. Prema oglasu o prodaji iz siječnja 2016., brod ima oštećen trup u dužini od 18 metara te je nasukan u vodama Venecuele između delte rijeke Orinoco i Trinidada. Namjerno je nasukan kako ne bi potonuo i može se odsukati, ali mora biti otegljen jer nema vlastiti pogon. Izrezan je tek u studenom 2011. godine.

I DRUGI SU NOSILI IME »BRIONI«

No, to nisu svi brodovi i čamci koji su nosili ime »Brioni«. Još 1908. godine izgrađen je motorni čamac »Brioni« od 69 tona na nepoznatom mjestu za Brioni Island Goods Directorate, a njegova sudbina ostaje nepoznata nakon 1914. godine, kada je rekviriran.

Krajem dvadesetih godina, 1928. ili 1929., u Veneciji je izgrađen još jedan brod odnosno čamac pod imenom »Brioni« za riječki Silurificio Whitehead.