RIJEKA Iako je savršeno jasno da se prvenstvena pobjeda nad Vukovarom 1991 (3:0) ne može u potpunosti tretirati kao referentna točka za srijedu i finale SuperSport Hrvatskog kupa s Dinamom u Osijeku, uvjerljiva izvedba Bijelih morala je napuniti Victora Sancheza i njegove štićenike samopouzdanjem uoči borbe za trofej. Uostalom, to će najbolje potvrditi zapažanja Tomislava Stipića nakon utakmice na Rujevici.

Naime, nije tajna da treneri u svakom kolektivnom sportu često znaju gurati u prvi plan ono što je njihova momčad propustila, a stručnjak s klupe Vukovara 1991 preskočio je taj dio, istaknuvši da nema puno darova koji se mogu iskoristiti kada Rijeka igra na svom maksimumu. Uz to je dodao da se takav pritisak teško može izdržati te da je bilo pitanje vremena kada će njegova momčad pokleknuti.

Samo Sanchez zna je li Rijeka prošloga petka bila na svom maksimumu. Vizualni dojam govori da je igra bila na visokoj razini, a to potvrđuje i statistički podatak koji kaže da je od sedamnaest udaraca prema golu Vukovaraca čak njih deset išlo unutar okvira. Na suprotnoj strani terena Martin Zlomislić je morao samo jednom intervenirati, s time da su ga gosti u sedam navrata pokušali svladati.

U širem kontekstu završne bitke za Rabuzinovo Sunce, tu se može potegnuti usporedba učinka Dinama protiv istog suparnika, koja, doduše, ne mora puno značiti, ali svakako izgleda dobro za Rijeku. Modri su 13. travnja svladali Vukovar 1991 (4:1), uz slabiji učinak na obje strane terena. Za ta četiri komada potrošili su petnaest udaraca, od čega je sedam išlo u okvir. Vukovarci su im pak uputili jedanaest udaraca prema golu. Četiri su išla unutar okvira, s time da su Dinamovi igrači u dva navrata izbijali loptu s crte.

Pritom ne treba zanemariti ni vremensku odrednicu. Modri su tog 13. travnja imali veliku bodovnu prednost nad Hajdukom, ali još uvijek nisu matematički osigurali prvo mjesto, što znači da sigurno nisu bili opušteni. Naslov prvaka sletio je u Maksimirsku 128 trinaest dana kasnije, nakon što su odigrana još tri kola. Uz to, Vukovarci su prije osam dana ostvarili minimalnu pobjedu nad Osijekom i na Rujevicu su stigli napucani motivacijom i samopouzdanjem.

Dominacija

Međutim, to nije bilo dovoljno da barem donekle mogu parirati raspoloženom suparniku. Kroz sučeljavanje s Vukovarom 1991, Rijeka je demonstrirala sve ono što ju je krasilo tijekom razdoblja sezone u kojima je najbolje djelovala. Bilo je tu visokog ritma te agresivnosti, kada je suparnik imao posjed lopte i discipline u organizaciji igre. Zapravo, svakome tko je gledao utakmicu, savršeno je jasno da konačni rezultat ne može u potpunosti dočarati dominaciju Sanchezove momčadi koja je od prve do zadnje minute suvereno kontrolirala situaciju na Rujevici.

Pored stvaranja dobre podloge za finale Kupa, ovaj ogled je Rijeci priuštio još nekoliko pozitivnih stvari. Kao prvo, osvojena su tri boda kojima je kroz prvenstvo osiguran plasman u Europu. Zatim, Daniel Adu-Adjei je treći put zatresao mrežu uparnika u zadnja dva kola, nakon nešto više od dva mjeseca golgeterske suše, a završnih dvadesetak minuta je dobio i oporavljeni Samuele Vignato.

No, daleko najvažniju stvar za Rijeku predstavlja definitivni povratak Tonija Fruka. On je, doduše, u prošlom kolu protiv Lokomotive ušao u igru umjesto Tiaga Dantasa u 79. minuti, ali to je predstavljalo test za leđa nakon više od tri tjedna rehabilitacije. U petak je pak odigrao skoro cijelo drugo poluvrijeme, a svoj povratak je okrunio postavljanjem konačnog rezultata u četvrtoj minuti sudačke nadoknade utakmice.

– Osjećaj je bio fenomenalan, prvenstveno zbog povratka na teren i igranja bez bolova. Jako mi je drago što sam se istrčao i upisao minute. Sigurno je da mi još malo nedostaje. Moram se kondicijski vratiti i sustići suigrače, ali siguran sam da će to kroz treninge doći na svoje i da ću spreman dočekati finale Kupa – kaže Fruk.

Glava i rep

Sasvim je logično pretpostaviti da će ta utakmica nositi nešto drugačiji raspored snaga na terenu od ove s Vukovarom 1991. Opet, tri gola, mnoštvo prilika i potpuna dominacija pokazuju da Rijeka u završnu bitku za Rabuzinovo Sunce ulazi kao ravnopravan suparnik Dinamu. Iako je suparnik bio prvi kandidat za ispadanje u niži rang natjecanja, demonstracija sile na razini prikazanog u petak u pravilu jača vjeru u vlastite mogućnosti i potvrđuju da momčad posjeduje kapacitet za visoke dosege.

– Mislim da smo stvarno odigrali smo odličnu utakmicu. U prvih deset-petnaest minuta izgledali smo fantastično i žao mi je što u tom razdoblju nismo uspjeli zabiti gol jer bi u tom slučaju rezultat bio puno veći. Sve u svemu, jako dobro smo odradili ovu utakmicu. Igra i pobjeda donijeli su nam veliko samopouzdanje za finale Kupa – objašnjava Fruk, dodajući da je završnica akcija bila na dobroj razini.

Još jedan argument u svoju korist, na Rujevici mogu pronaći u statistici. Naime, u drugom dijelu sezone Dinamo u prvenstvu nije pobijedio samo Rijeku, s time da te dvije utakmice pokazuju promjenu rasporeda snaga. Prije nešto više od tri mjeseca međusobna utakmica na Rujevici okončana je bez golova, uz modru dominaciju. Tada je Rijeka bila fokusirana isključivo na čuvanje vlastite mreže.

Međutim, 18. travnja na stadionu Maksimir ponudio je potpuno drugu priču. Tada je Rijeka bila bolji suparnik i, kada se uzme u obzir prikazano na terenu, nije imala razloga za zadovoljstvo zbog osvojenog boda (2:2). Doduše, iza tog derbija uslijedile su dvije tanke utakmice bez postignutoga gola, protiv Varaždina (0:1) i Hajduka (0:0), koje su otvorile dosta prostora za sumnje u stanje Sanchezovih trupa.

Nakon što su Lokomotivi i Vukovaru 1991 isporučena po tri komada, sivi oblaci su nestali s Rujevice. Zapravo, to su napravile izvedbe koje su dovele do tih uvjerljivih pobjeda jer momčad imala glavu i rep, odnosno na te dvije utakmice bila je učinkovita u napadu i skoro neprobojna u obrani. Baš zbog toga, pred kraj sezone protkane neočekivanim posrtajima u prvenstvu, u eter je poslana snažna poruka Dinamu uoči dvoboja za trofej.

Treneri vole reći da sve ono što je demonstrirano u zadnja dva kola definira karakter momčadi. A protiv Lokomotive i Vukovara 1991 servirane su kvaliteta, disciplina i energija, uz dojam da Rijeka točno zna što želi i kako to može postići. Bile su to dvije nogometne predstave dostojne klupske reputacije i očekivanja navijača. Naravno, srijeda u Osijeku pokazat će je li sve skupa dovoljno za osvajanje osmog Rabuzinovog sunca u povijesti Rijeke.

– Ulog je velik, ali mi vjerujemo u sebe. Ovo nam je treći finale u tri godine i puni smo samopouzdanja. Vjerujem da ćemo na kraju slaviti uz veliku podršku naših navijača – zaključio je Fruk.