Premijera

"Ovo bi mogao biti moj razred" u Zajcu. Predstava koja će otvoriti pitanje vršnjačkog nasilja

Kim Cuculić

Foto Dražen Šokčević

Foto Dražen Šokčević

Projekt ne pristupa vršnjačkom nasilju kao izdvojenoj pojavi, već kao dijelu širega društvenog mehanizma



U HNK-u Ivana pl. Zajca 8. svibnja premijerno će biti izvedena predstava »Ovo bi mogao biti moj razred«, projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić o vršnjačkom nasilju. Redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić, u suradnji s mladim dramaturgom i piscem Janom Samekom, u riječkom HNK-u nastavljaju svoje dugogodišnje kazališno istraživanje teme nasilja i njegovih različitih pojavnih oblika. Nakon predstava koje istražuju rodno uvjetovano nasilje, obiteljske pukotine i transgeneracijske obrasce prijenosa agresije, predstavom »Ovo bi mogao biti moj razred« tematsku podlogu proširuju na današnje društvene okolnosti u kojima se nasilje među mladima, vršnjačko nasilje, pojavljuje u sve složenijim oblicima. Predstava nastaje u suradnji s Akademijom primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.


Senzibiliziranje javnosti


»Današnje kazalište ima odgovornost prema društvu u postavljanju onih pitanja koja se definiraju kao iznimno važna u određenom povijesnom trenutku. Pitanje vršnjačkog nasilja čini nam se presudnim, jer gotovo svakodnevno svjedočimo ili u medijima ili u stvarnosti koju živimo problemu za čije će rješavanje trebati dugo vremena i snažne društvenopolitičke svijesti o njegovoj pogubnosti«, ističe riječka intendantica Dubravka Vrgoč, te dodaje: »Stoga smo osmislili predstavu koja ulazi u učionice, zbornice, hodnike, klubove, dnevne i spavaće sobe i govori jezikom koji svi razumijemo u nastojanju da učinimo vidljivijom ovu temu koja danas više nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Želja nam je da još više senzibiliziramo javnost kako bismo pomogli onima koji su danas najugroženiji.«


Iako nacionalna istraživanja pokazuju da oko trećina djece redovito doživljava fizičko ili verbalno nasilje, dok cyberbullying pogađa jedno od šestero mladih, većina djece ta iskustva ne prijavljuju. Projekt stoga ne pristupa vršnjačkom nasilju kao izdvojenoj pojavi, već kao dijelu širega društvenog mehanizma, u kojem se obrasci nasilja, šutnje i nekažnjivosti prenose transgeneracijski – iz obiteljskog okruženja u školu, iz škole u društvo, iz offline svijeta u digitalne prostore.




»Ova predstava ne polazi od nasilja među mladima kao izdvojenog događaja, nego od procesa u kojem se ono postupno gradi – kroz odnose koji naizgled djeluju bezazleno, ali i kroz potrebu za pripadanjem i strahom od isključenosti. Nasilje nastaje u nizovima poruka, videa, hashtagova i komentara koji ostaju trajno prisutni u virtualnom prostoru. Mladi u te obrasce ulaze gotovo neprimjetno i postupno postaju njihov dio, vođeni pritiskom vršnjaka i potrebom da pripadaju. Granice se pritom pomiču sve dok se ne radikaliziraju, a trenutak prijelaza često ostaje neprepoznat«, kaže redateljica Anica Tomić koja u uključivanju mladog pisca Jana Sameka vidi, kako kaže, ne samo omogućavanje međugeneracijskog dijaloga, već i autentično razumijevanje emocionalne i socijalne topografije današnje generacije mladih.


Foto Dražen Šokčević


Skupina srednjoškolaca


U središtu priče je skupina srednjoškolaca čiji se svakodnevni život odvija između škole, društvenih mreža i noćnih izlazaka. Naizgled bezbrižno, njihovo druženje obilježeno je hijerarhijama, pritiscima i potrebom za pripadanjem. Sve započinje jednim običnim izlaskom. U klubu, pod svjetlima i uz glazbu, Mia i Tin se zbližavaju. Ono što za Miju počinje kao bezazlena igra i pokušaj uklapanja, vrlo brzo postaje izvor srama – njihovu intimu netko snima i dijeli. Video se širi među učenicima, komentari postaju okrutni, a granica između zabave i nasilja nestaje.


U predstavi glume Nika Grbelja, Petar Baljak, Ana Marija Brđanović, Ana Vilenica, Dražen Mikulić, Anastazija Balaž, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Damir Orlić, Jelena Lopatić te studenti prve godine diplomskog studija Glume pri Akademiji primijenjenih umjetnosti Tino Trkulja, Mateo Zvono, Sara Bunić i Karla Šoštarić.


Autor glazbe je Nenad Kovačić, scenografiju potpisuje Matija Blašković, a kostimografiju Manuela Paladin Šabanović. Suradnica za pokret je Lada Petrovski Ternovšek, autor videa Sven Mrkonjić, a oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić.


Nakon premijere, izvedbe predstave su na programu 9., 11., 12., 13., 19. i 27. svibnja.


Ozbiljan problem


Premijera predstave »Ovo bi mogao biti moj razred« podržana je od strane Europe Direct Rijeka i Europe Direct Primorsko-goranske županije. Kako Europska unija promiče mir, svoje vrijednosti i dobrobit svojih građana, nudi slobodu, sigurnost i pravdu, bori se protiv socijalne isključenosti i diskriminacije, te promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca te zaštitu prava djeteta, vršnjačko nasilje je prepoznato kao ozbiljan problem koji zahtijeva nultu toleranciju. Upravo iz tog razloga Europe Direct Rijeka i Europe Direct Primorsko-goranske županije vezali su obilježavanje Dana Europe (9. svibnja) uz premijeru predstave »Ovo bi mogao biti moj razred« koja potiče upravo raspravu o gorućoj temi vršnjačkog nasilja. Europska unija kroz svoje strategije, mjere i programe nastoji osigurati sigurno okruženje u školama, s posebnim naglaskom na prevenciju cyberbullyinga. Kulturnim stvaralaštvom o temi vršnjačkog nasilja, kao i razgovorom s mladima kroz tribinu koja će biti organizirana prije premijerne izvedbe (u 18 sati) pokazuje se da je zaštita djece i mladih moralni i pravi imperativ Europske unije, ali i dugoročno ulaganje u bolje društvo.