Iz SDP-a upozoravaju da se najmanje sedam slučajeva međuvršnjačkog nasilja bilježi u Hrvatskoj svaki dan. “To nisu samo brojke, to su djeca koja svakodnevno trpe strah, poniženje i izolaciju. Zabrinjavajuće je i što veliki broj slučajeva ostaje neprijavljen, jer djeca nemaju povjerenje da će ih sustav zaštititi. Međuvršnjačko nasilje se u zajednici često relativizira ili prekasno prepoznaje, a posljedice za djecu mogu biti dugotrajne i teške”, piše u SDP-ovom priopćenju.

“Zato je SDP u proceduru uputio izmjene devet zakona kako bismo osigurali bržu reakciju sustava i bolju zaštitu djece. Saborske zastupnice SDP-a Marija Lugarić i Tanja Sokolić u utorak su u Hrvatskom saboru govorile o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona. Riječ je o prijedlogu koji dolazi iz Kluba zastupnika SDP-a, a koji je dio paketa od ukupno devet zakonskih prijedloga koje je SDP uputio u proceduru – od Obiteljskog zakona, preko Zakona o odgoju i obrazovanju, dvaju policijskih zakona, Zakona o sudovima za mladež, Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima, Kaznenog zakona, Prekršajnog zakona, do Zakona o socijalnoj skrbi”, poručuju iz SDP-a.

Zastupnica Marija Lugarić upozorila je u svom izlaganju kako nasilje među djecom više nije “ograničeno samo na školska dvorišta”, nego dubok društveni problem koji se prelijeva iz školskih hodnika u digitalni prostor – na društvene mreže, u grupne razgovore, u virtualne prostore – u kojima dijete više nema sigurno mjesto na koje se može povući. “Nekada je školski dan i nasilje završavalo školskim zvonom. Danas nasilje često traje dvadeset i četiri sata dnevno,” upozorila je zastupnica Lugarić, dodajući i kako učitelji i stručne službe ovaj problem prepoznaju, ali često nemaju dovoljno povezan sustav koji bi im omogućio pravodobnu reakciju. Lugarić je istaknula kako zbog slabog sustava koji ne zna kako efektno i pravovremeno zaštiti djecu, ona u školu “sve češće odlaze sa strepnjom, dok roditelji također osjećaju da se nešto događa, ali ne znaju kome se obratiti.”

Lugarić je naglasila kako sustav prečesto reagira tek kada je šteta već učinjena. Institucije djeluju nepovezano, odgovornost se razvodnjava, a dijete ostaje „između procedura i nadležnosti“. Upravo zato SDP-ov paket zakona vidi kao pokušaj stvaranja povezanog sustava koji će reagirati ranije i učinkovitije.

„Borba protiv nasilja ne počinje kada se dogodi incident, nego puno ranije – u obitelji, u povjerenju i u pravodobnoj reakciji“, poručila je Lugarić, naglašavajući da prevencija mora imati prednost nad kažnjavanjem. Posebno je istaknula važnost izmjena Obiteljskog zakona, koji omogućuje ranije uključivanje sustava i obveznu procjenu rizika u roku od osam dana, što može značiti ključnu razliku za dijete koje trpi nasilje.

Lugarić je istaknula i kako SDP-ove izmjene zakona donose snažniju podršku roditeljima kroz savjetovanja i stručne programe, ali i jasnu poruku odgovornosti: pomoć djetetu ne može biti stvar dobre volje, nego obveza. Cilj je, kako je istaknula, društvo koje ne okreće glavu i u kojem institucije djeluju kao jedinstvena cjelina.

“Koliko smo puta nakon ozbiljnog incidenta čuli da su znakovi postojali, da su upozorenja bila prisutna, da se znalo kako nešto nije u redu, ali nije postojao sustav koji bi informacije povezao u pravodobnu reakciju? Upravo zato vrijednost ovog paketa nije samo u zakonskim odredbama. Njegova vrijednost je u pokušaju da se stvori povezan sustav u kojem nasilje među djecom nije problem jedne škole, jedne obitelji ili jedne institucije, nego zajednička odgovornost,” rekla je Lugarić, dodajući i kako ovaj SDP-ov paket zakona ne počiva na ideji kažnjavanja, nego na ideji ranog prepoznavanja i prevencije.

“Jer nasilje gotovo nikada ne počinje naglo. Ono započinje sitnim poniženjima, ismijavanjem, isključivanjem iz grupe, komentarima koji se ponavljaju, osjećajem da netko svaki dan pomiče granicu onoga što je prihvatljivo. Ako reagiramo tek kada problem eskalira, tada ne djelujemo preventivno, nego pokušavamo sanirati posljedice koje su možda već ostavile duboke tragove,” zaključila je Lugarić.

Osjećaj organizirane bespomoćnosti

Zastupnica Tanja Sokolić dodatno je ogolila stvarnost neefikasnog sustava kroz konkretne primjere s terena. Govoreći iz osobnog iskustva nekadašnje profesorice i razrednice, ali i ravnateljice škole te građanke zagrebačke Dubrave u kojoj se odvijaju mnogi incidenti međuvršnjačkog nasilja – opisala je osjećaj „organizirane bespomoćnosti“ u situacijama kada škola, roditelji i institucije ne uspijevaju zaštititi dijete.

“U svojoj ravnateljskoj karijeri sjedila sam preko puta uplakane majke, preko puta bahatog oca, preko puta uplašene djevojčice, preko puta dječaka koji je već treći put u istom mjesecu prijavljen zbog nasilja, ali za kojeg sustav nije imao adekvatan odgovor. I najbolje što vam mogu reći o tome kako sam se osjećala kao ravnateljica jest ovo: osjećala sam se kao da sam postavljena, nenaoružana, na prvoj crti bojišnice,” prisjetila se Sokolić, pa nastavila:

“Nenaoružana, jer mi zakon nije dao ovlasti, dok su roditelji od mene tražili rješenje. Sukobi koje smo morali rješavati po hodnicima — i među djecom, i među roditeljima, ali što je bilo najteže i sa sustavom — bili su stvarni, svakodnevni i iscrpljujući. Uključujem sve aktere tog sustava, zovem policiju, centar za socijalnu skrb, Ministarstvo, Agenciju, Gradski ured … A dijete koje je nasilno — to dijete je u međuvremenu opet ušlo u učionicu, i nastavilo s maltretiranjem cijelog razreda. Govorim tu o ekstremnim slučajevima, ne govorim o slučajevima nestašluka djece s kojima mi u školi znamo postupati. Govorim o onom jednom ili dva slučaja koji ima svaka škola a na koji sustav nema odgovor. Onda mi netko kaže da škola treba bolje raditi svoj posao. Pa škola, kolege, radi svoj posao. Ali ne može sama. I ne smije sama,” rekla je Sokolić.

Cijeli razred napustio školu zbog jednog nasilnog učenika

Podsjetila je i na niz brutalnih aktualnih slučajeva o kojima svakodnevno čitamo u medijima: od Dubrave, gdje su skupine maloljetnika tjednima napadale vršnjake palicama i bokserima, do zagrebačkog Bundeka, gdje je dječak namamljen u zasjedu i teško pretučen, do Splita, gdje su djevojčice javno ponižavale vršnjakinju i sve snimale. U Savskom Gaju, podsjetila je također Sokolić, cijeli razred napustio je školu zbog jednog nasilnog učenika, dok je sustav problem samo administrativno premjestio.

„To nije niz izoliranih incidenata. To je sustav koji nema odgovor“, poručila je, ističući da su znakovi nasilja često postojali, ali reakcija je izostala ili je došla prekasno.

Sokolić je naglasila i da predložene izmjene Obiteljskog zakona o kojima se danas govori donose tri ključne promjene: obvezni rok od osam dana za reakciju sustava, jednogodišnji program stručne pomoći roditeljima te jasne, sudski kontrolirane posljedice za nesuradnju
roditelja koji, bez opravdanog razloga, sustavno odbijaju sudjelovati u programu pomoći koji im sustav nudi.

Zaključno, SDP-ove zastupnice poručile su da ovaj paket zakona nije savršen, ali je nužan iskorak. Njime se uvode rokovi, odgovornost i koordinacija – ono što danas sustavu najviše nedostaje.

Pozvale su sve zastupnike da podrže prijedloge barem u prvom čitanju, naglašavajući da zaštita djece mora biti iznad političkih podjela. Jer svako odgađanje znači još jedno dijete koje prolazi kroz nasilje bez pravovremene zaštite.