Blog, “Vino i čokolada: kakva je veza globalnih poremećaja s domaćim cijenama hrane?“, potpisuju izvršni direktor HNB-ovog Sektora istraživanja Davor Kunovac te pripravnici u HNB-ovoj Direkciji za ekonomske analize Ivan Batušić i Jakov Čorak.

Kako navode, Hrvatska uvozi znatan udio hrane, a cjenovni lanac, od proizvodnje do police, energetski je intenzivan, što domaće cijene hrane čini osjetljivima na sve češće poremećaje na međunarodnim tržištima energije i prehrambenih sirovina.

Kako bi ocijenili važnost tih poremećaja na domaću inflaciju cijena hrane, analitičari HNB-a su, primjenom novih detaljnih podataka o uvoznim cijenama i količinama za 50 kategorija prehrambenih proizvoda, raščlanili inflaciju cijena hrane na vanjske činitelje i one domaće, neovisne o uvozu i kretanjima sirovina.

Analiza je pokazala da su u proteklom razdoblju, obilježenom pandemijom i ratom u Ukrajini, vanjski poremećaji na strani ponude bili glavni začetnik inflacije hrane u Hrvatskoj i ostatku europodručja.

No, ono što Hrvatsku izdvaja od ostatka europodručja jesu brzina i lakoća kojima su trgovci te troškove prenosili na potrošače.

“U uvjetima iznimno snažne domaće potražnje – potaknute realnim rastom plaća, snažnim rastom turizma, ali i pozitivnim potrošačkim sentimentom – trgovci su i bez potrebe za promjenom marži ostvarili dvostruko veću dobit u odnosu na pretpandemijsko razdoblje”, kažu autori.

Ovi nalazi, napominju, važni su u kontekstu trenutačnoga energetskog poremećaja uzrokovanog sukobom na Bliskom istoku, ali i za buduće slične poremećaje na vanjskim tržištima. “U situaciji u kojoj vanjski šokovi stvaraju pritisak na inflaciju dok domaća potražnja buja – primjerice zbog ubrzanja rasta raspoloživog dohotka, pojačanoga potrošačkog sentimenta ili zakašnjele reakcije stabilizacijskih politika – mogući su snažniji učinci na domaću inflaciju potaknuti ubrzavanjem cijena prehrane, ali i ostalih komponenata potrošačke košarice”, napisali su HNB-ovi analitičari.

Autori navode da su vanjski poremećaji na strani ponude bili važan pokretač inflacije hrane, posebno u 2022. i 2023. godini, no i da su je lokalni činitelji dodatno rasplamsavali. “Trgovci su povećane troškove često brže i snažnije prenosili na potrošače negoli je to bio slučaj u ostalim zemljama”, tvrde.

Čokolada, govedina i vino

Rast cijena hrane bio je relativno koncentriran, pri čemu samo desetak kategorija proizvoda, od ukupno njih 76, objašnjava više od pola ukupnog rasta cijena hrane u proteklih nekoliko godina.

Tako, dekompozicija inflacije odabranih proizvoda koji su prevladavali u inflaciji hrane u promatranom razdoblju – čokolade, govedine i vina – upućuje na važne razlike u ovoj izraženoj epizodi ubrzanja rasta cijena.

Autori navode da je energetska i prehrambena kriza po početku rata u Ukrajini, dodatno potencirana postpandemijskim porastom potražnje, uzrokovala prvi val globalnog povećanja inflacije u kojemu su domaće cijene govedine, čokolade, ali i drugih proizvoda, rasle slično onima u okružju. U drugom valu inflacije, s početkom u 2024. godini, rezultati HNB-ovih analitičara upućuju na to da su trgovci povećanje troškova uzrokovano vanjskim šokovima na strani ponude – poput smanjenja količine i porasta cijene kakaovca i govedine – vrlo brzo i uspješno prenosili na krajnje kupce. Pritom su cijene čokolade zbog loših uroda kakaovca u zemljama zapadne Afrike snažno rasle tijekom 2024. i 2025. u svim zemljama budući da se koriste istim izvorom sirovina.

No, primjećuju autori, u Hrvatskoj su one rasle čim su se povećale cijene sirovina, dok su u svim preostalim zemljama rasle uglavnom znatno slabije i s vremenskim odmakom. Slično tome, cijena govedine u tom je razdoblju rasla svima zbog strožih ekoloških standarda i viših troškova poslovanja koji povećavaju troškove proizvodnje te pridonose postupnom smanjivanju stočnog fonda. No za razliku od ostatka europodručja, rast domaćih proizvođačkih cijena i snažna potražnja za govedinom u kasnijem su razdoblju dodatno intenzivirali već prisutne vanjske inflatorne pritiske i konačne cijene u Hrvatskoj rastu uglavnom snažnije nego u ostalim zemljama.

Naposljetku, kada je riječ o vinu, rezultati upućuju na to da, za razliku od prethodnih kategorija, kretanja na međunarodnom tržištu gotovo uopće ne utječu na njegove cijene, pa mu maloprodajne cijene rastu unatoč povoljnim vanjskim pritiscima na njihovo smanjenje. “Neosjetljivost na vanjska kretanja uglavnom je posljedica snažne preferencije za domaćim vinima, ali i jake ukupne potražnje.

Inflacija cijena vina u promatranom je razdoblju tako bila među najvišima u Europi i u prosjeku uglavnom viša od ostalih komponenata hrane u Hrvatskoj. Taj primjer pokazuje kako neosjetljivost cijena nekog proizvoda na kretanja u okružju, primjerice zbog samodostatnosti proizvodnje ili sklonosti domaćem proizvodu, nije jamstvo niže inflacije cijena tog proizvoda”, navode autori.

Porast cijena pod presudnim utjecajem snažne domaće potražnje

Napominju da analizirana tri primjera predstavljaju komponente kategorije prehrane i pića čije su cijene rasle zbog različitih inicijalnih uzroka, ali da je konačan porast svih tih cijena pod presudnim utjecajem snažne domaće potražnje.

U analizi ističu da su u razdoblju od 2019. do 2024. poduzeća koja se bave maloprodajom hrane udvostručila dobit uz zadržavanje stabilne trgovačke marže, što upućuje na to da su rastuće troškove uspješno prevalila na krajnje potrošače.

No napominju kako održavanje marži u uvjetima povećanih troškova u recentnoj inflatornoj epizodi nije bila specifičnost sektora maloprodaje ni velikih trgovačkih lanaca, već pravilo na razini cijeloga gospodarstva, pa je tako ukupna dobit svih poduzeća udvostručena uz zadržavanje stabilnih marži koje su na razini gospodarstva bile više od onih u sektoru trgovine.

“Toliki porast dobiti, viši od kumulativne inflacije hrane od otprilike 40 posto u istom razdoblju, bilo je moguće ostvariti jedino u uvjetima snažne domaće potražnje. U takvim okolnostima poduzeća prebacuju troškove na potrošače budući da su potrošači spremni prihvatiti novu cijenu.

Na taj se način manifestira inflacija koja je potrošaču vidljiva u trgovini, ali je većinom inicirana vanjskim poremećajima i u ranijoj fazi cjenovnog lanca i može se ublažiti tek popuštanjem potražnje – autonomno zbog ponašanja potrošača ili zbog akcija ekonomskih politika, ali i zbog poduzimanja mjera ekonomske politike usmjerenih jačanju konkurencije.

Tumačenje inflacije hrane isključivo kroz prizmu cjenovnih odluka poduzeća stoga ne daje potpunu sliku jer bez snažne potražnje koja takvim odlukama daje uporište prijenos troškova na potrošače ne bi bio moguć”, zaključuju HNB-ovi analitičari.