Specijalno izdanje podcasta Špica s Macanom realizirano je u suradnji s Determom, platformom za digitalno praćenje medija, i bilo je prvo pred živom publikom. U teško predvidljivom trenutku u kojem živimo na svjetskoj političkoj sceni razgovaralo se i kako funkcioniramo u vrijeme kada se odluke moraju donositi gotovo svaki tren. Macan je rekao kako je Determ upravo taj koji prikuplja te informacije, a o tome su govorili i gosti – ministar vanjskih i europskih posla Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman te analitičarka i najnagrađivanija geopolitička novinarka u Hrvatskoj – Ivana Dragičević.

Baloni u glavu

Macan je upitao ministra je li i suvremena diplomacija postala neki sustav kriznog informiranja, a Grlić Radman odgovorio kako je kriznih situacija bilo uvijek, no ovu krizu s Hormuzom ekonomski, a i sigurnosno, najviše osjećamo.

– Hrvatska je drukčija sada nego što je bila prije 35 godina, kao i cijela geopolitička situacija. U to vrijeme raspad bipolarnog sustava značio je zapravo kraj jednog poretka, kada smo zapravo svi na neki način očekivali uređeniji, ujedinjeniji svijet, gdje će se zajedničke norme koje ipak počivaju na međunarodnom pravu ispriječiti onima koji pribjegavaju sili. Sada vidimo da je došlo do duboke transformacije. Imate fragmentaciju moći, kao i pojavu multipolarnosti – još aktera u svijetu koji su bitni. Imamo bliskoistočnu krizu, kao i dugotrajnu rusku agresiju na Ukrajinu, gdje agresor izbjegava riječ rat. A Hormuz je prije svega strateška točka – trgovina naftom je gotovo petina trgovine u svijetu, rekao je ministar. »I nije samo nafta – tu su i umjetna gnojiva, helij, sve živo tu prolazi«, dodao je Macan.

– Imamo negativne implikacije na gospodarstvo i energetsku sigurnost, to je kao domino efekt – osjećate to na svakom segmentu života i izloženi smo inflatornim pritiscima. To je zapravo postalo globalni problem, kaže Grlić Radman.

Macan je dodao kako se više »ne igra« po pravilima, niti Vijeće sigurnosti ima neko značenje, već stvari mijenjaju priopćenja iz ureda predsjednika SAD-a – kada ga nešto naljuti. Na pitanje je li to ogromna promjena i kako to ona vidi godinama unatrag, Ivana Dragičević je podsjetila na tektonska geopolitička previranja, u kojima se zaista ruši pravni poredak stvaran nakon Drugog svjetskog rata. Rekla je kako to ima svoju prvu krizu razvoja – s raspadom Sovjetskog Saveza, padom Berlinskog zida, našim Domovinskim ratom i ostalim ratovima na području bivše Jugoslavije te onda kroz početak 21. stoljeća, s napadom na Blizance.

– I onda prva ekonomska i financijska kriza, pa posljedice koje su 2015. vodile do izbjegličke krize. Dok smo 2016. imali prvu veliku političku poruku da se vrijeme promijenilo – to je bio prvi Trumpov izbor i referendum o Brexitu. I potom sve što je slijedilo do danas – informacijsko je postalo geopolitičko. Spomenuli ste Trumpa i taj način komunikacije. Danas je u svijetu Big Tech (pet dominantnih tehnoloških giganata SAD-a) najveća ekonomska sila koncentrirana s jedne strane u SAD-u, i s druge strane, u Kini, koja je autoritarni sustav. Taj informacijski prostor geopolitike se toliko zgusnuo i radikalizirao, da ako pitate što znači donošenje odluka – to je kao ono kad se djeca na igralištu gađaju vodenim balonima u glavu na kraju školske godine – pa skoro da se onesvijeste. To je ono čemu svjedočimo od Trumpa, rekla je Dragičević. Dodala je kako su nažalost strateški više od dva desetljeća i Rusi sofisticirano radili u europskom informacijskom području, čega mi nismo bili svjesni te podsjetila i na njihove ranije intervencije u međunarodni poredak – u Gruziji, Južnoj Osetiji, Abhaziji… A taj akumulirani ideološki naboj koji ima Big Tech i kojim mijenja realitet globalne politike, je nešto na što je Europa zakasnila djelovati, ocijenila je.

– Mislim da je to najveća bitka koju sad Trump želi voditi s Europom – upravo oko DSAR-a ili GDPR-a. To zahtijeva potpunu obrazovnu reformu i promjenu naših društava i sustava. A to je teško zbog toga što EU kao unija suverenih nacija još uvijek nije geopolitički akter takve snage i moći kao SAD ili Kina danas, rekla je.

Spašavanje iz Zaljeva

Macan je kazao kako smo vidjeli da globalno slika nije dobra, ali i da smo mi kao mala Hrvatska u situaciji da moramo reagirati i štititi svoje građane. »Imali ste sada ovu super operaciju kada ste izvukli Hrvate među prvima iz Zaljeva, ali ljude zanima kako je uopće išao taj tijek informacija«, rekao je Grliću Radmanu.

– Sve ovo što smo stvorili u zadnjih 35 godina se obično uzima kao da je to »posao kao i obično«, iako nije. No, pitanje je djelovanja diplomacije do trenutka kada se propitkuje kakva je situacija sa hrvatskim građanima. Mi kao odgovorna članica NATO-a i EU-a, imamo određenu odgovornost. Sjećam se, nazvao sam tog 28. veljače, kada se to dogodilo, deset ministara vanjskih poslova zemalja te regije, jer su karakter razaranja i slike koje su se mijenjale iz minute u minutu, zahtijevali brzinu reakcije, rekao je Grlić Radman.

– Morao sam dobiti informaciju s lica mjesta, što se radi u Kataru ili kakva je situacija u UAE-u, Saudijskoj Arabiji, Omanu, Bahreinu i Kuvajtu. Tih šest zaljevskih zemalja su bile važne, ali sam nazvao i zemlje u regiji – Egipat, Jordan, pa čak i Tunis i Izrael. Dakle, kontaktirao sam ih želeći dobiti informaciju jer ako je prava i brza – ona je najveće bogatstvo. Jedan sat je već kašnjenje. Druga faza su bili veleposlanici, odnosno generalni konzuli, a treća stanje hrvatskih državljana. I premijer je blagoslovio da idemo u evakuaciju, odnosno repatrijaciju naših državljana i krenuli smo s evakuacijom na ciljanim destinacijama. Hrvatska je inače bila prva zemlja članica EU-a kojoj je dopušteno slijetanje zrakoplovom u Dubai. Konačna bilanca je bila 870 hrvatskih državljana plus 101 strani državljanin iz 30 zemalja koje smo kroz dva leta Croatia Airlinesa i tri Fly Dubaia uspjeli u vrlo kratkom roku prebaciti – od 5. do 8. ožujka, kazao je, ističući da su jako ponosni na tu akciju.

Ivana Dragičević smatra kako je danas puno teže djelovati diplomatski na terenu, što može usporediti i s novinarstvom. A što se tiče nekakve provjerene i utemeljene informacije, i dalje drži da je novinarstvo kao profesija koja verificira informaciju iznimno bitna.

– Kada razmišljamo o tom kaotičnom digitalnom prostoru koji dolazi, spomenuli ste i iranski »Lego meme« ili »Lego attack«. I to da oni u stvari pobjeđuju »hearts and minds« svijeta na Trumpovom teritoriju. Meni je bilo nevjerojatno za analizu. Dakle, uzeli su njihovu metodologiju i vraćaju mu je u lice te on postaje sve nervozniji. To nisu čak ni memeovi, nego ozbiljno producirani UI filmovi s promišljenim porukama. Sada je teren postao digitalni prostor. Pitanje je kako recimo mi kao mala zemlja možemo konkurirati u slučaju da se jednog dana takva vrsta informacijskog rata na taj način ovdje prelije, a to je izgledna mogućnost. I ako pričamo o novom licu krizne komunikacije, i država, i akteri u komunikacijskom prostoru moraju to imati na pameti i razumijevati što je to što zovem UI revolucija. Fronte su danas naši mozgovi, dakle ne samo na ratištima, gdje se gine, kaže Dragičević.

Trebamo veleposlanike

Koliko mu je izazov raditi s obzirom na to da na brojnim mjestima Hrvatska nema imenovane veleposlanike, pitao je Macan Grlića Radmana, koji je kazao kako je kao diplomat bez iskustva zapravo i krenuo iz Ministarstva vanjskih poslova i tu prošao sve faze službe, tako da ima iskustvo i pozna kako ona »diše«.

– Sigurno da birokratsko-administrativni aparat vanjskih poslova po Ustavu i Zakonu o vanjskim poslovima služi nositeljima institucionalne vlasti – predsjednicima države, Sabora i vlade. No, u tom operativnom djelovanju najviše ministar i suradnici osjećaju tu dinamiku odnosa. I sigurno bi meni najviše bilo u interesu kada bih u svom mandatu uspio riješiti ovu rotaciju veleposlanika s Uredom predsjednika, odnosno predsjednikom. Ako me pitate ima li tu nade – ima, optimist sam i vjerujem da će se ona dogoditi. Kako god, diplomacija radi svoj posao. U gradovima imamo diplomatsku službu, bili to veleposlanici ili otpravnici poslova. No, bilo bi jako dobro kad bismo imali nove veleposlanike, rekao je ministar, dodajući kako sada rade i Zakon o vanjskim poslovima koji će se prilagoditi novim geopolitičkim datostima te potaknuti diplomate da se jave za one destinacije za koje postoji manji interes jer zna kako se pravi diplomatski zanat upravo ostvaruje na tim, tzv. teškim destinacijama.

Ivana Dragičević je ocijenila kako definitivno trebamo hitno podmlađivanje te službe.

– Potom, hajdemo to nazvati digitalizacijom, iako ne mislim da je to, već razumijevanje okružja. Mi, kao europska zemlja, isto tako narativno pristajemo na zapadnjački pristup vanjske i sigurnosne politike. S ruskom agresijom se pokazalo koliko se malo slušao taj istok EU-a koji je bio »pod ruskim šinjelom Varšavskog pakta«. A mi, i Slovenci, imamo drugačiju povijest pragmatično, nikako ideološki, što mislim da dovoljno ne koristimo u svom nacionalnom interesu. Naše prvo susjedstvo, dakle, Južni Mediteran, iznimno je bitan narativni dio naše diplomacije. Bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti, o tome se mora razmišljati. Povjerenica EU-a koja je zadužena za Mediteran je Dubravka Šuica, a u opisu njenog radnog mjesta imamo i rečenicu koja kaže – poslijeratna obnova Gaze. Dakle, mi možemo sebe pozicionirati u toj, ja je zovem geografskoj geopolitici. U ovoj digitalnoj – UI, i dalje mislim da jako zaostajemo. Moramo uloviti tu priču, kazala je.

Gospodarski pojas

Macan je napomenuo kako je Grlić Radman najdulje službujući ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, kao i s najduljim stažem od europskih kolega, a Andrej Plenković najdulje službujući premijer, dodajući i kako smo uspjeli postaviti dosta ljudi na određene pozicije, što znači da u EU-u dosta radimo. Ministar je kazao kako u sedam godina njegovog obnašanja te dužnosti zapravo svjedoči razdoblju velikih promjena. Kada je to 2019. preuzimao, dočekala ga je COVID-19 pandemija. I to usred predsjedanja EU-om.

– Tako da nismo uspjeli osigurati onaj željeni ‘šušur’ dolazaka svih tih ministara, ali imali smo ovdje neformalni sastanak Vijeća 2020. godine. Puno se toga događalo 2020. i 2021., recimo proglašenje Isključivog gospodarskog pojasa koje je prošlo gotovo nevidljivo, a to je bio naš veliki uspjeh. Prije par dana sam ugostio ministre vanjskih poslova na sastanku skupine MED-9, koju čini devet mediteranskih i južnih zemalja članica EU-a. U listopadu je i samit MED-9, gdje će biti sve teme koje spajaju mediteranske zemlje, a uključit ćemo u komunikaciji i naše južno susjedstvo afričkih zemalja. Ove godine imat ćemo i veliki samit inicijative Tri mora, najveći gospodarski skup ikada ovdje održan. Dakle, Hrvatska je u fokusu događanja, a s obzirom na našu geopolitičku poziciju – da smo postali »vrata Mediterana« i energetsko i infrastrukturno-prometno čvorište, to nam daje na važnosti i reputacijskoj vidljivosti, rekao je.

Postoji li jaz između međunarodne percepcije RH i našeg pogleda na to je li Hrvatska u EU-u samo neka pratnja ili ipak i dio ekipe koja priča o rješenjima, pitao je Macan, spominjući i naše unutarnje nesporazume o tome kakvu pomoć slati Ukrajini.

– Kad ste spomenuli Ukrajinu, to je dobra priča gdje se možemo referirati na neke naše brendove, prije svega u razminiranju, jer upravo zahvaljujući hrvatskom iskustvu, gore je DOK-ING otvorio svoj ured, postali smo poznati diljem svijeta. Održali smo i sastanak ministara vanjskih poslova na inicijativu Hrvatske i Švedske, o veteranima – braniteljima, gdje smo EU-u predložili strukturni angažman o skrbi za branitelje i njihovoj reintegraciji, ali koja bi rezultirala institucionalnim rješenjem i emancipacijom te populacije na neki način i u europskom prostoru, jer ovako ostaju »zatvoreni« tamo gdje su bili ratni sukobi. Tako da je percepcija o tome subjektivna – subjektivni odraz objektivne realnosti. Kada želim čuti lijepo o našoj zemlji, onda odem u inozemstvo. Jer je nevjerojatno to koliko Hrvatska vani ima dobru reputaciju, cijenjeni smo i tretirani kao sigurna zemlja, sa stabilnom socijalnom kohezijom i globalnom vidljivosti, rekao je Grlić Radman.

Snjeguljica i koncept diplomacije male države

Treba ih još, kazala je Dragičević o tome kako u vanjskim poslovima ima super ljudi, i tu se treba – opustiti.

– U diplomaciji je bitno da budu najbolji i najpametniji. Jer taj diplomat tamo je pravo lice svoje zemlje, a ne dres ‘Proud to be Croat’. I bez obzira na to tko je na vlasti, to bi trebao biti koncept diplomacije male države. Mi smo zadnja država koja je zasad ušla u EU, pitanje je kako će ti procesi dalje ići. Tih nekoliko naših povijesnih iskustava od Drugog svjetskog rata do danas, pozicionira nas da koliko god smo mali – da ulažemo. No, kako kaže onaj vic – ide Snjeguljica ulicom s dva patuljka i sretne prijatelja. I kaže joj prijatelj: »Pa što je to Snjeguljice, zar nije sedam patuljaka – ti imaš samo dva.« A Snjeguljica ga gleda i kaže: »Pa znaš kako je, nema ljudi.« To je naš problem. Demografija i privlačenje talenata. Mi imamo privatni sektor super u ovom tehnološkom dijelu, ljude koji su zaista prostor pod suncem našli sami iz ove tržišne potrebe. No, u inovacijskom, ljudskom smislu, previše se držimo u tim ‘šancima’. Ne znam koji je model da se iz toga izađe i ne vidim da se te stvari mijenjaju kod nas, ali i vezano i za EU, jer je jedan trend zatvaranja. I ako govorimo o Europi kao o Europi vrijednosti, sadržaj pojma Europe se također mijenja. Mene zanima u tim valovima promjena koji će to biti sadržaj i koje su to vrijednosti. U lipnju na snagu stupa Pakt o migracijama i azilu, pitam se kakvo će nam biti ljeto, hoće li Europa postati predizborno polje Trumpu vezano za migracije i izbore koje on ima u studenome. Dakle, Europa ima puno mogućih proklizavanja, ali ja sam zaista optimist, ističe.

Može ovo, ali može i ono

Grlić Radman kaže kako je hrvatska putovnica peta najtraženija u svijetu, što govori i o sigurnosti. »Ostvarili smo sve svoje vanjskopolitičke ciljeve, ostaje još OECD, gdje smo na pragu. I to se prati«, dodaje. Govorio je i o demografiji, rekavši kako su ti odlasci bili velik izazov da se popravi standard, ali, kaže, ljudi se vraćaju.

– Samo što su odlasci bili s fanfarama, a povratci su jako tihi. Bilježimo veliki povratak naših ljudi, kao i useljenje novih generacija, ističe. Dragičević je ipak spomenula i kako nas uvijek čeka taj »dan poslije«.

– Perceptivno se može ocjenjivati ovako ili onako međunarodna izvješća, ali mi i dalje imamo strukturalno taj problem: korupcija, koji nas tišti. To je pitanje vladavine prava koje uvijek dođe na dnevni red. To su ministri koje EPPO proganja, sve važne stvari koje su isto pitanje međunarodnog ugleda, kao i ovi uspjesi. Rekla bi djeca ‘six-seven’ – može ovo, ali može i ono. U analitici je bitno to objektivno prihvatiti – to jesu činjenice koje ne možemo zanemariti. Imamo još posla i to bez obzira na to tko je na vlasti, zaključila je.