Prema podacima Hrvatske javnobilježničke komore (HJK), u 2025. godini zabilježen je porast broja sklopljenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju za 22,5 posto. Javni bilježnici su u Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju upisali 5.285 ugovora o doživotnom uzdržavanju, uz prijenos imovine nakon smrti, te još 1.246 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, gdje prijenos imovine nastupa odmah. Sudovi su u isti registar lani upisali 1.036 ugovora o doživotnom uzdržavanju te 200 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Ostajali bez imovine

Ovi su ugovori, osobito kad je riječ o dosmrtnom uzdržavanju, često bili predmetom zlouporabe jer su starije osobe sklapanjem takvog ugovora ostajale bez imovine, ali i bez stvarne skrbi ugovorene s uzdržavateljem. Zbog čestih prevara, uvedene su strože kontrole, registar ugovora, limitiranje broja ugovora na maksimalno tri po osobi… Ipak, ni nakon bolje zakonske regulacije problem nije riješen, a brojne se obitelji žale pučkoj pravobraniteljici na ugovore koje su njihovi stariji članovi sklopili na vlastitu štetu. Koliko je u državi s velikim brojem starijih osoba za koje nema mjesta u domu niti drugih oblika skrbi ovakvo ugovaranje popularno, pokazuje podatak da je nakon zakonskih izmjena i primjene strožih kriterija broj novosklopljenih ugovora u 2024. godini bio u padu, da bi lani opet rastao za 22,5 posto.
– Tijekom 2025. godine nastavili smo dobivati pritužbe zbog sklapanja ugovora o uzdržavanju. Podnosili su ih članovi obitelji koji nisu bili upoznati s činjenicom da su njihovi roditelji sklopili takve ugovore, kao i oni koji su dovodili u pitanje okolnosti njihova sklapanja, osobito u slučajevima kada je starija osoba bila lošeg zdravstvenog stanja ili smanjene sposobnosti rasuđivanja, navode u Uredu pučke pravobraniteljice. Stoga su preporučili HJK-u da javnim bilježnicima skrene pažnju na nužnost boljeg informiranja o pravnim posljedicama ugovora ako je stranka zbog dobi ili narušenog zdravlja posebno ranjiva. Iskustva organizacija koje pružaju besplatnu pravnu pomoć, svjedoče u pravobraniteljstvu, ukazuju da starije osobe i dalje često ne razlikuju ugovore o doživotnom uzdržavanju, gdje se prijenos imovine događa tek nakon smrti, od ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, gdje imovina prelazi u vlasništvo uzdržavatelja odmah. Pravnu pomoć starije osobe najčešće potraže tek nakon što sklope takav ugovor, tražeći informacije o mogućnosti njegova raskida.

Dok iz pravobraniteljstva pozivaju građane da se dobro raspitaju o tome što potpisuju, u Sindikatu umirovljenika Hrvatske kažu da s terena ne dobivaju signale o povećanju broja zlouporaba. Građani im se i dalje javljaju, ali najčešće kako bi se informirali i bolje razumjeli što pojedini ugovor znači u praksi.

– Zanima ih koja je opcija za njih najpovoljnija i kako pravilno urediti odnose. Najčešće vagaju između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ali i drugih mogućnosti poput oporuke ili darovanja, kažu u tom sindikatu. Smanjenju zlouporaba pridonijela je, kažu, kombinacija zakonskih izmjena i višegodišnje edukacije građana.

Bez sigurnosti

– Situacija je danas puno jasnija, zakon je obvezao bilježnike da strankama objasne stvari. Dobar dio ljudi danas zna razliku doživotnog i dosmrtnog ugovora, mi im ukazujemo kako ugovor mora biti sastavljen, navode u sindikatu. Porasta ozbiljnijih pritužbi kod njih nema; lani su imali samo dva slučaja da su se građani javili tražeći savjet kako raskinuti ugovor. To govori da se situacija barem djelomično stabilizirala u odnosu na razdoblje kad su se ovakvi ugovori doslovno smatrali legaliziranom pljačkom.

Porast ukupnog broja sklopljenih ugovora vide u širem društvenom kontekstu. Sve više starijih osoba suočeno je s bolešću, niskim mirovinama i nedostatkom podrške, a dobar dio njih nije uspio dobiti inkluzivni dodatak koji bi im olakšao svakodnevicu. U takvim okolnostima, ugovor o uzdržavanju često postaje način da si osiguraju osnovnu skrb. S druge strane, mlađe generacije teško dolaze do stambenog prostora, što dodatno potiče sklapanje ovakvih ugovora unutar obitelji – između roditelja, djece ili šire rodbine. U zamjenu za ustupanje nekretnine, starije osobe dobiju pomoć oko održavanja, higijene, osiguranu odjeću i obuću, hranu i piće te redoviti džeparac. Ovakvoj praksi, naravno, pogoduje i činjenica da velika većina starijih nema mogućnost smještaja u domovima za starije niti servisnih usluga poput pomoći u kući koja bi im pružila potrebnu sigurnost.

Rješenje bi bilo – vještačenje

Višnja Fortuna, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske, smatra da bi unatoč strožim zakonskim ograničenjima ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, koji uzdržavatelju omogućavaju trenutni prijenos imovine uzdržavane osobe, trebalo ukinuti.

– Ne mogu reći da je stanje dobro, dok god postoji ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za koji većina umirovljenika ne zna što znači. Taj bi se ugovor trebao ukinuti. Uvedena su neka manja ograničenja, ništa se nije bitno promijenilo, nego vrlo malo ublažilo, upozorava Fortuna. Rješenje bi, kaže, bilo
vještačenje starijih osoba pri centrima socijalne skrbi da se vidi njihova sposobnost donošenja odluka o uzdržavanju, no s obzirom na prebukiranost sustava socijalne skrbi, tako nešto ne treba očekivati.