iStock
Najnovije istraživanje donosi dosad najtočniju procjenu brzine širenja svemira, poznate kao Hubbleova konstanta. No umjesto da razriješi dileme, novo mjerenje dodatno potvrđuje postojanje tzv. Hubbleove napetosti – razlike između rezultata dobivenih različitim metodama mjerenja.
Jedna metoda, koja se oslanja na promatranje ranog svemira, daje nižu vrijednost brzine širenja. Druga, koja proučava bliže galaksije i zvijezde, uporno pokazuje višu vrijednost. Ova razlika nije mala i ne može se lako objasniti pogreškama u mjerenju.
Što zapravo ne štima?
Znanstvenici su očekivali da će precizniji instrumenti i metode smanjiti razlike između dviju vrijednosti. Međutim, najnoviji podaci pokazuju suprotno – nesklad je i dalje prisutan, pa čak i statistički značajniji.
To sugerira da problem nije tehničke prirode, već možda ukazuje na nešto dublje: moguće nedostatke u standardnom modelu kozmologije. Drugim riječima, naš trenutni model razumijevanja svemira možda nije potpun.
Jedno od objašnjenja uključuje postojanje dosad nepoznatih oblika energije ili čestica koje utječu na širenje svemira. Drugi scenariji uključuju promjene u razumijevanju gravitacije ili evolucije svemira kroz vrijeme.
Ako se potvrdi da je riječ o novoj fizici, to bi moglo imati revolucionarne posljedice za znanost – usporedive s otkrićem tamne energije ili tamne tvari.
Razumijevanje brzine širenja svemira ključno je za određivanje njegove starosti, veličine i sudbine. Ako su trenutačni modeli pogrešni ili nepotpuni, to znači da bi i naši zaključci o svemiru mogli biti pogrešni.
