RIJEKA  Riječka košarka obilježava svojih prvih sto godina, a na svjetlo dana izlazi prvi pravi, kompletirani i iscrpni dokument o građi u koju je trebalo duboko zaroniti. No, Ivica Šubat, autor monografije “Stoljeće riječke košarke” i njegovi suradnici i predstavnici izdavača tvrde: “Isplatilo se”. Riječka publicistika bogatija je za hvalevrijedno djelo koje objedinjuje stoljeće čarobne igre pod obručima na Kvarneru kroz tri države i uz monografiju o 50 godina KK Kraljevica predstavlja temelj i polazište za neka nova slična izdanja na ovim prostorima.

– Nakon četiri godine priveli smo posao kraju, a bilo je uistinu naporno. Najveći dio vremena sam potrošio u pronalaženju podataka i informacija jer ovo je prva knjiga koja obuhvaća tu tematiku – kaže autor monografije Ivica Šubat. – Često sam dolazio u Košarkaški savez PGŽ, a njegov tajnik Zoran Pjevalica bio mi je stalno na dispoziciji. On je inicirao da se jedna takva knjiga napravi, a iskreno, bio sam vrlo skeptičan zbog nekih ranijih iskustava iz izdavaštva. Okidač je bio jedan tekst kojeg mi je dao Zoran, tekst legendarnog riječkog sportskog novinara Ettorea Mazzierija, koji je opisao povijest riječke košarke za vrijeme Italije. Počeci sežu u 1923. i to u školi Matteotti kada je nastavnik tjelovježbe Delli Paoli uveo košarku kao novi sport. Tako je krenulo i sve skupa trajalo četiri godine. Uz RSS, Pjevalicu moram istaknuti i Roberta Jurkovića, dopredsjednika HKS-a, kao osobu koja je puno pomogla. Izvori informacija najprije su mi bili službeni bilteni, kao i sve publikacije koje su tada pisale o riječkoj košarci. Od 1940. na dalje, Narodni sport, Riječki list, Novi list, La Voce del Popolo… Pritom sam skupio oko 15 tisuća tekstova o riječkoj košarci. No, najvažniji izbor informacija bili su sugovornici, ljudi koji su stvarali povijest riječke košarke. Obavio sam stotinjak razgovora.

Na ponos

Izdavač knjige je Riječki sportski savez.

– Obilježavamo velik jubilej i mogu samo uputiti zahvalnost svima koji su sudjelovali u stvaranju ove vrijedne knjige. Projekt je okupio brojne autore, suradnike, sportaše i entuzijaste koji su pomogli da se sačuva naša povijest – istakla je Dorotea Pešić Bukovac, predsjednica Riječkog sportskog saveza. – Posebna zahvala svima koji su iznijeli svoja sjećanja, dali vrijedne dokumente i sa svojom predanošću omogućili da knjiga postane jedan trajni zapis sportskog identiteta Rijeke. Kao i inispiracija nekim budućim generacijama.

Robert Jurković posebno se uključio u finalizaciju monografije i odigrao važnu ulogu da ona ugleda svjetlo dana.

– Imao sam čast prvi uzeti tu knjigu u ruke. Sve to skupa nosi posebne emocije pa sam je poput malog djeteta cijelu noć prelistavao, prisjećao se svih detalja i sudionika kroz mojih gotovo 45 godina bavljenja košarkom – istaknuo je Robert Jurković, predsjednik Kvarnera i dopredsjednik HKS-a. – Šubat je napravio maestralan posao, jer jako teško je bilo doći do informacija. Mene je na kraju više posla zapalo oko sponzora i financija, pri čemu moram istaknuti Denisa Vukorepu, bivšeg košarkaša, sadašnjeg ravnatelja Lučke uprave Rijeka, koji mi je najviše pomogao. Knjiga je sada izašla, tri godine nakon stogodišnjice i vidim da se svaki trenutak i euro isplatio. Knjiga je na ponos svih nas.

Zlatne godine

Knjiga je pak konciprana kao kronološki slijed zbivanja iz godine u godinu. Prvi dio odnosi se na razdoblje Rijeke pod Italijom.

– Knjiga počinje s 1923. godinom, a u najvećem dijelu naglasak je na Kvarneru kao nositelju kvalitete. Godine 1938. kreće košarka na Sušaku, tadašnji vaterpolisti i plivači su košarku prigrlili kao dopunski, zimski sport. Važno je istaknuti 1946. godinu kad je Kvarner bio prvi prvak Jugoslavije. U Beogradu se tada igrao turnir najboljih jugoslavenih klubova, a Kvarner je od devet dobio osam utakmica. Izgubili su samo od Partizana i osvojili prvo mjesto, međutim politički status Rijeke još nije bio riješen i taj je rezultat stavljen izvan konkurencije – kaže Šubat i nastavlja: – Rijeka je organizacijski i kvalitetom bila jedno od središta u bivšoj državi. Kasnije su se riječki klubovi okupili u Lokomotivu za koju je igrao i Relja Bašić, poznati glumac. Nakon toga Kvarner se zvao Nafta, a 1960. postaje Kvarner u obliku kakvog ga danas poznajemo. Knjiga prati i žensku košarku iz tog razdoblja, a 70-te su zlatne godine s Grabovcem, Miličevićem, Marjanovićem… generacija koja je ušla u Prvu ligu, a ona bila najjača u Europi. Najznačajniji je potom bio dolazak Plećaša, a Dvorana mladosti koja je imala veći kapacitet nego danas bila je 44 puta potpuno ispunjena. Bilo je puno uspona i padova te kriznih razdoblja. Godine 1992. Kvarner je bio nešto lošiji, pojavila se Kantrida. Obrađeno je i novije razdoblje, kao i poglavlje “Hall of Fame” riječke košarke o ljudima koji su je zadužili, kao i ono o priredbama održanim u Rijeci, sportskih djelatnicima, veteranima… – zaključuje Šubat.