Foto ANŽE SILJAN/KK ZLATOROG
Zlatorog Laško je s najmlađom momčadi u ligi, s prosjekom od 19 godina, stigao do četvrtfinala doigravanja, a klub je odmah s Radanovićem potpisao novi trogodišnji ugovor
povezane vijesti
RIJEKA Zlatorog Laško je ove sezone režirao lijepo iznenađenje u susjednoj Sloveniji. Košarkaški klub iz mjesta koje broji malo više od tri tisuće stanovnika je s najmlađom momčadi u ligi (prosjek 19 godina!) stigao do četvrtfinala slovenskog prvenstva. Ključna je bila utakmica s Rogaškom, koje je Laško dobilo 80:76.
Zbog čega su ovi podaci bitni riječkim košarkaškim zaljubljenicima? Trener Zlatoroga je Riječanin Hrvoje Radanović, mladi košarkaški stručnjak koji je nakon pobjede odmah dobio i novi ugovor. I to trogodišnji! Njegova je momčad zaključila sezonu dvama četvrtfinalnima dvobojima s jakom Cedevita Olimpijom, što je mladoj Radanovićevoj ekipi došlo kao nagrada za sezonu zaključenu – peticom.
– Laško je klub ogromne tradicije, ovdje se igrala i Euroliga, Eurokup, ABA liga… Ali, ovo je uspjeh koji se ne može usporediti s time jer su ovo djeca – započinje Hrvoje Radanović, trener Zlatorog Laškog.
– Unazad par godina je napravljena strategija da se klub okrene mladim igračima i to je po meni fenomenalna stvar jer nema ništa ljepše od činjenice da su u ključnoj utakmici protiv Rogaške preokret u zadnjih pet minuta izveli 17-godišnji Gal Čop, 16-godišnji Matic Rezec, 18-godišnji Taij Pesjak, sve domaći dečki, te Josip Santro, koji je 18-godišnji reprezentativac Hrvatske. Okreneš se na tribine i vidiš da ljudi plaču od sreće… Naravno, nije sve u tablici i rezultatima. Ove godine smo imali omjer 10-17 i završili osmi. Stvar je percepije što je uspjeh u sportu.
Strategija
Kada je Radanović sredinom siječnja stigao u Laško, direktor kluba Miha Mirt naglasio je kako Zlatorog u novom treneru dobiva osobu čija se filozofija rada u potpunosti poklapa s dugoročnom strategijom kluba. A to je razvoj mladih igrača. Momčad je ubrzo i matematički osigurala ostanak, a o play-offu se tada nije previše ni razmišljalo.
– Naslijedio sam Nejca Kobala u situaciji koja je bila teška jer su se mladi igrači prvi put susreli sa situacijom da im trener odlazi usred sezone. Upali su u neku krizu, ali ostavio mi je jako dobro selekcioniranu momčad. Imali smo na početku jedan niz poraza. Od veljače smo počeli postizati pobjede koje su nas digle, osigurale ostanak i onda u zadnjem kolu i play-off. U drugom susretu četvrtfinala protiv Olimpije je prva petorka bila u potpunosti juniorska. Nismo se osramotili, nego odigrali hrabro i na ponos svih.
Prosjek 19 godina i plasman u četvrtfinala doigravanja. Koja je tajna uspjeha koju traže i mnogi hrvatski klubovi?
– Mirno okruženje, povjerenje ljudi u klubu, apsolutna podrška svih ljudi u gradu… Nema tu tajne, to je sve jedan skup. Igrači su zajedno prošli mlađe kategorije kod trenera Brumeca, kao i mojeg pomoćnika Drobnea, izbornika slovenske U-15 reprezentacije. Tako da imamo jednu cjelokupnu priču koja je postavljena ranije i nije to samo trenerov uspjeh.
Znao sam da sam tim mladim ljudima morao dati znanje i povjerenje, kriterije u oba pravca igre koji ih jednog dana čekaju na ozbiljnom nivou. Najviše sam ponosan što je Gal Čop sa 17 godina u završnici utakmice s Rogaškom svojim odlukama odveo ekipu do pobjede. On i Santro su odlučili utakmicu protiv itekako skuplje i kvalitetnije momčadi.
Savjeti CvjetićaninaLaško je imalo i jedno poznato hrvatsko košarkaško ime na utakmici s Cedevita Olimpijom. Danko Cvjetićanin je prvo Radanoviću dao savjete preko telefona, a onda ga je došao i posjetiti. – Danka sam zvao večer prije utakmice s Rogaškom, koja je bila za naše mlade igrače finale Olimpijskih igara. S obzirom da je taj susret bio psihološki nevjerojatno težak za njih, zanimalo me kako je on kao igrač doživljavao velika finala u svojoj karijeri. Danko mi je pomogao i velika je stvar da takva igračka veličina sada meni kao jednom mladom treneru priča svoja iskustva i pomaže mi. To je ono što mislim da bi malo tko danas napravio. Bio je oduševljen energijom i cijelim klubom – kaže Radanović. |
Hrvoje Radanović i Danko Cvjetićanin/Foto IVANA DERGEZ
Zajedništvo
Riječki je trener ranije vodio Viennu, Šibenku i Cedevitu Junior, a kao pomoćnik je radio i u Kvarneru te Splitu. Upravo su njegovi bivši klubovi u Hrvatskoj imali jako loše sezone. Šibenka je ispala iz lige, Cedevita i Kvarner su se do zadnjeg kola borili da izbore ostanak, dok je Split ispao iz ABA lige.
– Ne bih htio pametovati u ovim godinama, mlad sam trener. Split je moj drugi dom i tamo sam proživio jedne od najljepših trenutaka te vjerujem i znam da ljudi koji vode klub će napraviti sve da ga vrate gdje treba biti. Kvarner? Ove godine je Panathinaikos uložio nikada veće novce i nije uspio izboriti Final Four Eurolige u svojoj dvorani. Jedna rezultatski neuspješna sezona ne može činiti jedan period ljudi u klubu neuspješnim. Ali, mora se sjesti i napraviti jedna drugačija strategija.
Moramo biti svjesni tko je Nikola Vujčić, da ga imamo u Rijeci je velika stvar, a tu je i Luka Kralj, izbornik juniorske reprezentacije te Branko Musić kao najveći stručnjak u Rijeci za rad s mladim igračima. Eugen Tončinić u Kastvu skoro već 30 godina također radi odličan posao s mladima. Riječka košarka se ima za što uloviti, ali potrebno je veliko zajedništvo. Ljudi u klubu sada moraju biti samokritični.
Moramo u Hrvatskoj malo razmisliti gdje se nalazimo. Treba imati vizije, ali i prije svega hrabrosti da se istrpe porazi, kao što je uostalom Laško istrpio poraze od 40 poena razlike protiv Ilirije i Krke kada sam došao u klub – zaključuje Hrvoje Radanović.
