Za dobar rock zvuk itekako je zaslužna i sjajna američka rock kantautorica Lucinda Williams čiji je šesnaesti studijski album ne samo dojmljiv, već još jedan dokaz njene iznimne vrijednosti kao pjevačice i pjesnikinje.

Dakako, riječ je o nosaču zvuka simboličnog naslova »World’s Gone Wrong«. Uz sjajnu prateću ekipu Williamsova kroz deset pjesama majstorski još jednom oslikava svijet u kojem živimo i stvara odličan protestni rock album u kojem kritiku iznesenu kroz stihove sjajno prati čvrsta alt country, blues rock i heartland rock glazba.

Cilj albuma jasan je već nakon uvodne naslovne teme u kojoj slušamo priču o tipičnom američkom bračnom paru (on prodaje aute, ona je medicinska sestra) koji iz dana u dan prateći vijesti shvaća kako je odavno svijet otišao u krivom smjeru pa im, jer sami ne mogu ništa promijeniti, ne ostaje ništa drugo nego da se klone loših ljudi i situacija te ponekad uživaju u stvarima koje vole, poput glazbe Milesa Davisa.

Čvrste alt country rock gitare, nazalni glas Lucinde Williams pun tuge obogaćen je suradnjom s mladom Brittney Spencer koja joj pomaže i u narednoj, znatno mračnijoj i oporijoj »Something’s Gotta Give«, koja kroz blues rock okvire također govori o bijesu, agresiji, tjeskobi i strahu koji vladaju u suvremenom svijetu prepunom, pjeva Williamsova, »opasnih dana« i raznih vrsta bola.

Osuda korupcije

U divnoj »Low Life« na jedan se način ponavlja blagi eskapizam iz uvodne pjesme jer nam glavna junakinja, uz prekrasnu dilanovsku usnu harmoniku i nježne country gitare, pripovijeda o tome kako se od loših vremena i ljudi sklanja u omiljeni kafić puštajući na jukeboxu Slima Harpa, Dr. Johna…

I dok je »Low Life« puna opuštajuće nježnosti, »How Much Did You Get for Your Soul« žestoka je osuda svakog oblika korupcije, odnosno svakoga tko za određenu cijenu pristaje na nepravilnosti i nemoral koji vode na cestu za pakao, a sve je to izneseno kroz brži južnjački rock ritam te sjajne soul prateće pjevačice.

Ova je žestica idealan uvod za glazbeno, ali ne i idejno smirenje koje slijedi u briljantnoj »So Much Trouble in the World«, iznimnoj kombinaciji stihova i glazbe Boba Marleyja i gostovanja Mavis Staples.

Spajanjem reggae i soul zvuka s borbenošću i nepristajanjem na poraz Williamsove, stvorena je dojmljiva pjesma u kojoj kroz reggae ritam i divan nježni glas Mavis Staples te stihove Marleyja, svjedočimo desetljećima borbe za crnačka prava, a sve to nadograđeno je i ojačano agresivnim i jetkim vokalom Lucinde Williams.

»Sing Unburied Sing« opet donosi čvrste rock rifove i agresivnost u glasu, što odgovara tekstu koji poziva na buđenje, pobunu i protest, a ta se žestina uokvirena klasičnim blues rock ritmom a la »Black Velvet« Allanah Myles nastavlja u moćnoj »Black Tears«, izvrsnoj antirasističkoj pjesmi koja govori o smrtima na delti Mississippija, u močvari, u gradu… crne suze i krv su posvuda, pjeva Williamsova dok gitare plaču i jauču sa strane govoreći o tome kako se kroz četiri stotine godina od dolaska crnaca u Ameriku malo toga o suživotu naučilo.

U »Punchline« Williamsova poručuje kako su ljudi bijesni i traže odgovore, ali umjesto toga zlo nastavlja rasti poput raka pa pjevačica gotovo da konstatira kako su zlo i vrag sigurno tu oko nas, a za Boga baš i nije sigurna!

Uspješna kombinacija

To je možda i stoga, nastavlja Williamsova razvijati ideju i poruku u temi »Freedom Speaks«, zato što preveliki broj ljudi to zlo, nemoral i nepravdu gleda ne dižući glas »Don’t take me for granted.

Stand up and fight – Ne uzimaj me zdravo za gotovo. Ustani i bori se«, poručuje »Sloboda« svima koji slušaju ovu pjesmu uokvirenu funky zahvatima, i blues te southern rock udarima. Za kraj albuma Lucinda Williams čuva još jednu fantastičnu suradnju.

Ovog joj puta pomaže Norah Jones s kojom izvodi divnu »We’ve Come Too Far to Turn Around«, iznimno uspješnu kombinaciju country i gospel zvuka uz dva glasa koja se fantastično slažu prenoseći završnu protestnu poruku koja glasi kako je čovječanstvo do sada toliko napredovalo i razvilo se da je borba protiv zla koje je počelo prevladavati jedini mogući izbor.

»Predaleko smo došli da se ne bismo osvrnuli i suprotstavili ovom monstruoznom ludilu (monstrous sickness)« pjevaju Lucinda Williams i Norah Jones maestralno završavajući možda i ponajbolji protestni rock album u ovih 26 godina novog tisućljeća.

Već sjajnim »Good Souls Better Angels« objavljenim 2020. godine Williamsova je stupila na teren društvene kritike, a ovim je albumom to podigla na znatno višu razinu. Sa svoje još malo pa pune 73 godine Lucinda Williams čini ono što bi morali činiti puno mlađi od nje – direktno i konkretno govori o stvarnosti podižući glas protiv ludila koje posljednjih desetak godina posvuda vlada.

Producenti

Album su zajedno producirali Williamsin suprug Tom Overby, te Ray Kennedy koji je zaslužan za žešći dio zvuka. Sve su pjesme snimljene u Room & Board studijima u Nashvilleu. Uz Lucindu Williams, album su snimili članovi njenog sjajnog pratećeg benda – Brady Blade (bubnjevi), David Sutton (bas), te sjajni gitaristi Doug Pettibone i Marc Ford.

Društvena kritika

Williamsova je stupila na teren društvene kritike, a ovim je albumom to podigla na znatno višu razinu.

Sa svoje još malo pa pune 73 godine Lucinda Williams čini ono što bi morali činiti puno mlađi od nje – direktno i konkretno govori o stvarnosti podižući glas protiv ludila koje posljednjih desetak godina posvuda vlada.