RIJEKA – Mir koji daruje Uskrsli nije bijeg od stvarnosti nego snaga da se s njom suočimo bez straha.

Uskrs ne poništava nasilje i zlo nego postaje Božji odgovor na zlo: umjesto osvete nudi oprost, umjesto mržnje – ljubav koja služi. Ne obećava život bez križeva i rana nego vjeru da Bog može i želi preobraziti svaki križ i svaku ranu, obrisati svaku suzu.

Ljubav Božja, koja je u Isusu Kristu prošla križ i tamu, ne dopušta patnji i smrti imati posljednju riječ. Krist je živ. A mi, po krštenju zajedno s njim “ukopani u smrt”, vjerujemo “da ćemo i živjeti zajedno s njime”, poručio je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić u svojoj uskrsnoj poruci objavljenoj na internetskoj stranici Riječke nadbiskupije.

Kako je i običaj, riječki nadbiskup prigodno se obratio vjernicima i svim ljudima dobre volje s porukom ohrabrenja i nade u Velikom tjednu kada se kršćani prisjećaju muke i uskrsnuća Isusa Krista.

Otkotrljan kamen

Istaknuo je da danas čovjek nerijetko može imati dojam da buka zla nadjačava tišinu dobru, jer se negativne vijesti o ratovima i nemirima, nasilju i nepravdi, o svađama i podjelama smjenjuju bez predaha.

A kad im se dodaju osobne brige, opravdano je pitanje ima li u ovom svijetu još uopće mjesta za radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću.

No, istaknuo je riječki nadbiskup slično je bilo i na uskrsno jutro.

Žene su došle na Isusov grob pune tuga i straha. Nisu pošle na grob očekujući čudo, već kako bi pomazale Isusovo tijelo miomirisima i time dovršile pripremu njegova mrtvoga tijela za ukop.

– No, onda nailaze na otkotrljan kamen i čuju pitanje koje je i nama danas upućeno: “Što tražite Živoga među mrtvima?”

Među znakovima smrti koje vidimo oko sebe to pitanje odzvanja i u današnjem vremenu: hoćemo li se zaustaviti na patnji ili ćemo se usuditi povjerovati da križ nije kraj?

Nisu samo žene koje su išle na grob utonule u tugu i strah nego i drugi Isusovi učenici okupljeni iza “zatvorenih vrata”.

No, poput grobnog kamena, tako ni zatvorena vrata uskrsnulom Kristu nisu prepreka. On ulazi k njima i daruje mir govoreći: “Mir vama!”, piše nadbiskup.

Dodaje da i danas Isus šalje kršćane da budu svjedoci i navjestitelji njegova uskrsnuća, baš kao što je poslao Mariju Magdalenu i učenike koji su ga vidjeli i iskusili njegovu prisutnost nakon što je uskrsnuo.

Jer, poruka uskrsnuća, koja preobražava naše egzistencije, a onda i čitav svijet, ne može i ne smije ostati iza “zatvorenih vrata”.

Hrabro suočavanje

Isto tako ne smije ostati samo riječ već se treba utjeloviti u hrabro suočavanje s trpljenjima i nepravdama, kako u vlastitim životima tako i u životima drugih.

– Nositi uskrsloga Krista u svijet znači nositi nadu i pomoć siromašnima, patnicima, isključenima i žrtvama ratnih sukoba diljem svijeta.

Briga za čovjeka pripada samoj biti kršćanske vjere.

Ona svjedoči da smrt nema posljednju riječ – jer Krist je živ. Ona u svijet unosi Kristov mir te ga iz prostora sukoba pretvara u mjesto suživota, iz prostora ravnodušnosti u mjesto brige.

To je put “razoružanog mira koji razoružava”, kako kaže papa Lav XIV., napisao je Uzinić.

Istaknuo je i da se Uskrs ove godine obilježava u posebnom vremenu, u jubilarnoj godini mjesne Crkve, sto godina Riječke nadbiskupije, te u godini 800. obljetnice preminuća svetog Franje Asiškoga.

– Nadahnuti njegovim primjerom i primjerom mnogih tihih svjedoka dobra u našoj biskupiji, budimo i mi ljudi uskrsnuća, oni koji svijetom pronose radosnu vijest o Kristu koji živi!

Dopustimo Duhu Svetom da u nama učini ono što sami ne možemo: da preobrazi strah u hrabrost, ravnodušnost u suosjećanje, a zlo u dobro.

Nošeni Duhom i radosnom viješću o uskrsnuću budimo ljudi mira, zajedništva i nade: oni koji životom svjedoče da je tišina dobra jača od buke zla. Sretan i blagoslovljen Uskrs svima!, zaključio je riječki nadbiskup Mate Uzinić.