LJUBLJANA – U Slovenskoj kinoteci održan je program »Fokus Marjan Štimac«, posvećen poznatom riječkom filmofilu. Ovom prigodom Marjan Štimac donirao je pedeset filmova Slovenskoj kinoteci, snimljenih u desetogodišnjem razdoblju između 1972. i 1982. godine.

Svaki od tih filmova dokumentirao je i u svom filmskom dnevniku »Filmografija autorskih filmova«, koji je donirao Slovenskoj kinoteci.

U tekstu na stranicama Slovenske kinoteke Mia Felić ovako piše:

»Iznošenje intimnih obiteljskih filmova iz njihovog privatnog okruženja u javni prostor kina može biti neobično iskustvo. Kad uđemo u kino očekujući klasičnu kinoprojekciju, zbunjuju nas kućni filmovi.

Što nam snimke rođendana, skijaških putovanja, odmora ili sprovoda potpunih stranaca mogu reći?

Pa ipak, postoji nešto čudno zavodljivo, nostalgično i domaće u tim snimkama što nas može potaknuti na razmišljanje o vlastitim životima i zajedničkim iskustvima koja nadilaze vrijeme. Kućni filmovi su neuredni, nježni i intimni; oni stvaraju i dokumentiraju naša zajednička sjećanja.

Oni su neposredni, spontani, nedovršeni i sirovi, puni nedosljednosti, pogrešaka i nesavršenosti – slično kao i sam svakodnevni život. Sitni kadrovi 8-milimetarskog filma otkrivaju ono što smatramo važnim i što želimo sačuvati: lica, mjesta, obiteljske odnose, običaje i proslave svakodnevnog života.

Gledajući domaće filmove, ulazimo u prostor intimnosti: obiteljski film je u mnogočemu usporediv s dirljivim obiteljskim albumom, jer se predstavlja kao oblik sjećanja.

Međutim, domaći filmovi daleko su od toga da budu samo privatni, trivijalni ili beznačajni. To su vizualna svjedočanstva, zabilježena »odozdo«, od strane običnih ljudi koji dokumentiraju svoju neposrednu okolinu i time (nenamjerno) i društveno, političko, estetsko i ideološko tkivo obitelji i šireg društva.

Takav je slučaj i sa zbirkom domaćih filmova hrvatskog filmofila Marjana Štimca. Štimčev život usko je povezan s filmom i kinematografijom. U svom životu preuzeo je mnoge uloge: od privatnog filmskog arhivista i dokumentarista, kolekcionara, fotografa i filmaša do povremenog kinooperatera i agenta za prodaju karata (prodavača ili kontrolora karata u kinu).

U kinima je pogledao više od 18. 000 filmova i stvorio 114 filmskih dnevnika, a istovremeno je prikupio i opsežnu arhivu sačuvanih karata i detaljnih zapisa o filmovima koje je pogledao – projekt koji je započeo 1962. i traje do danas.«