Jedna lasta doista ne čini proljeće, ali svakako u ljudima budi nadu.

– Uz lastavicu se oduvijek vežu dobre, lijepe stvari: kuća na kojoj se ugnijezdi je sretna, ona je simbol odane ljubavi i posvećenog roditeljstva, u naše krajeve dolazi u proljeće kada se priroda budi, što navješćuje mjesece obilja. Ukratko, gdje je lastavica, tu je sreća, opisuje Manuel Jacmenović, osnivač i predsjednik Društva za zaštitu pomoć i proučavanje ptica – Ornitološki laboratorij.

Manuel se bavi praktičnom ornitologijom koja podrazumijeva fizičko pomaganje pticama. Spašava ih tijekom cijele godine; ima utočište za ptice te prvo i jedino utočište za galebove u Hrvatskoj. Društvo okuplja volontere diljem zemlje.

Lastavica je mala ptičica težine od 11 do 16 grama, ali sposobna preletjeti veliki put, od Europe skroz do južne Afrike, pa se ljudi znaju zapitati zašto tako sitne ptice prevaljuju tisuće kilometara. I kada već stignu tako daleko, koji su razlozi da tamo ne ostanu?

iStock

– Ima vrsta ptica koje više ne lete na jug ili se samo iz unutrašnjosti presele u neko primorsko mjesto. Roda, kao i čaplja, može ostati ovdje, jer je polutermofilna, no lastavica mora otići. Ona je termofilna ptica i preslaba je da bi preživjela našu zimu. Osim toga, za prehranu treba insekte kojih ovdje zimi nema dovoljno niti u primorju, otkriva poznati hrvatski »šaptač pticama«.

OVDJE JE NJEN DOM

Na pitanje zašto ne ostanu u Africi odgovara: »Zato jer im je domovina ovdje.«

– Kao i kad čovjek ode u inozemstvo pa ga nešto vuče doma, isto je i s pticom. Lastavica tamo samo zimuje zbog obilja hrane, kod nas se pari i podiže mlade – tu joj je dom. Njoj žarka afrička klima ne treba, voli umjerenu, iako se i kod nas klima ubrzano mijenja što nije dobro. Ovdje ima također sočniju hranu te manje predatora, otkriva naš sugovornik napominjući kako njen neprijatelj sokol lastavičar ide za svojim plijenom pa je također selica.

Mnogi su uvjereni kako nam se godinama vraćaju iste jedinke, no to su zapravo njihovi potomci. Lasta, naime, živi od dvije do pet godina – sitna je, a prelijeće veliki put pa figurativno možemo reći da »sagori« koliko se iscrpljuje. Na njen životni vijek također utječu predatori i brojne nedaće s kojima se mora nositi prilikom selidbe.

Ožujak je vrijeme kada se vraćaju u naše krajeve, stoga je 19. ožujka proglašen Danom lastavica. Ipak, nikada ne dolaze u isto vrijeme jer sve selice ovise o atmosferskim prilikama. Ponekad se dogodi da se već vrate, nakon čega naglo zahladi pa bude žrtava. No, najveća prijetnja za ovu vrstu ipak je – čovjek.

– Ima mnogo ljudi koji ju vole, ali ima i onih koji smatraju kako bi trebalo ukloniti gnijezda jer »nisu čisti podstanari«. U naš laboratorij pristiže dosta upita kako ih se riješiti. Prilikom jednog izlaska na teren, odlaska do kuće koja je bila puna gnijezda, vidio sam da ih vlasnici ruše. Pravdali su se time da im uništavaju fasadu i općenito smetaju, no ako je to najgora stvar koja ih je zadesila, što reći? Ima takvih koji bi htjeli da je sve sterilno iako žive u prirodi, s nevjericom komentira Jacmenović, pojašnjavajući da ispod gnijezda treba jednostavno postaviti zaštitu.

Lasti je neprijatelj i već spomenuti sokol lastavičar koji se hrani mladim jedinkama još nevještima u letu, ili onim starijima kojima popušta pažnja. No to je biološki način selekcije prilikom čega opstaju one jače. Insekticidi su pak najveća prijetnja ako se raspršuju iz aviona u obliku dima jer se tada može zaprašiti i sama ptica. To svakako nije dobro za osjetljivu vrstu kao što je lastavica i ne bi trebalo zaprašivati gdje one obitavaju.

NEUMORNI LOVAC

Kemijska sredstva im mogu oštetiti vid, primjerice, pa neće biti u mogućnosti loviti, a ona jedan dan bez hrane već propada – gubi na težini i postaje lak plijen predatorima. Iz navedenoga je lako zaključiti kako je ta vrsta jedan od indikatora čistog okoliša. Nećemo je viđati u previše onečišćenim područjima, gdje ima mnogo industrije uglavnom je više nema. Međutim, oko silosa joj zna biti zanimljivo radi kukaca koji ponekad napadaju skladištenu robu.

– Kao i svaka ptica koja je dio hranidbenog lanca pomaže u smanjenu broja insekata. Ljudi se previše oslanjaju na kemiju, umjesto da pruže mogućnost pticama poput lastavica da se gnijezde u većem broju i tako na prirodan način smanje populaciju različitih vrsta kukaca. Tu spadaju neke mušice koje štete biljkama, više vrsta komaraca, a hrane se i tigrastim komarcima, otkriva Jacmenović. Lastavica je jedinstvena je cijeli dan neumorno lovi, a kada ima mlade taj se lov pojačava. Ova »sitna, a dinamitna« ptica najučinkovitiji je ekološki insekticid.

– U vrijeme kad imaju mlade, dnevno pojedu doista mnogo insekata. Prosjek je pet mladih koji, dok su mali i jedu malo, ali prije nego polete iz gnijezda, jedu kao odrasle jedinke. Dva roditelja moraju uloviti za još pet ptica nahraniti. Nekoliko lastavica dnevno pojede od 1000 do čak 2500 kukaca u vrijeme reproduktivnog ciklusa, ističe dodajući kako lastavica nije samo veličanstven ukras, već je i iznimno važna za okoliš i zdravlje.

Vrijeme se ubrzano mijenja, većina nas je toga do sada svjesna. Ljeta su toplija i dulja, ekstremi sve češći i žešći. Lastavica se u normalnim uvjetima gnijezdi dva puta godišnje i u kolovozu već mitari te na jug kreće s novim, jakim perjem.

iStock

– Međutim, pojavilo se treće leglo, a ona nema za iznest to leglo jer mora istovremeno skupljati hranu za nove mlade te za sebe i vlastito mitarenje. To treće leglo dolazi u kolovozu. Dogodilo se da su krajem jeseni pronašli lastavicu s tri ptića koja svaki dan ide u lov, a više nema insekata pa se vraća bez hrane. To je bilo strašno, nije mogla otići s ostalima i nije htjela ostaviti mlade. Zapravo je čekala kraj. Volonteri su ih uhvatili, neke su bile jako mršave, ali davali su im kroz zimu crve brašnare i u proljeće su bile vraćene u prirodu, priča nam uz opasku kako se to moralo napraviti da bi preživjele.

PAD TEMPERATURE

Treće leglo se događa već dugo – od kada svjedočimo globalnom zatopljenju – ne samo lastavicama već i drugim pticama koje su uobičajeno imale dva legla. Ljeta više nisu normalna i produljuju se, nastavlja, pa su očiti poremećaji u prirodi. Ta tzv. »lažna ljeta« kada bi trebala vladati jesenska temperatura, a još je toplo kao u ljeto, uzrokuje da lastavica ima mlade. Fatalan je trenutak kada se pokaže prava jesen i dođe do naglog pada temperature od 15-ak stupnjeva jer ova vrsta ima vrlo krhku konstituciju koja ne podnosi veliku temperaturnu razliku.

– Ne znaju što bi u takvim uvjetima pa se zavlače u garaže i druga mjesta gdje se mogu skloniti od temperature neuobičajene za to doba godine. Kako pred selidbu moraju skupljati zadnju hranu, mlade učiti bolje letjeti i loviti da bi mogle sve zajedno jednoga dana otići. Potrebno im je stoga osigurati da mogu izletjeti iz prostora u koji su se sklonile. Za razliku od čiopa, mlade lastavice bez odraslih ne mogu krenuti na selidbu, one moraju imati vođu, govori Jacmenović.

iStock

Prisjeća se situacije od prije koju godinu kada je naglo zahladilo pa su odjednom ostale bez hrane. Falio im je taj jedan tjedan, nije im ostajalo drugo nego negdje se zavlačiti. Bila je jako teška situacija, po stotine su ih znali skupljati i čuvati na toplome, davati im zamjensku hranu. Nakon što je zatoplilo, puštene su i tako se bar određeni broj spasio. No, tragično je koliko ih je tada uginulo.

– I naglo zahlađenje i naglo zatopljenje mogu ih uništiti. Prije toga nije bilo, zato je danas sve ugroženija. Cijeli uzgojni ciklus odradi i onda zbog neke nagle promjene temperature ptica nastrada. Jezivo za gledati, komentira i pojašnjava da je tada nastala ogromna šteta.

Jedna ženka daje dva legla od četiri do šest jaja, čak i sedam u prvom leglu. Drugo ima u prosjeku pet. Godišnje od jedne može biti 11 mladih pa kada krenemo zbrajati i množiti, kolika je šteta od samo sto uginulih ženki? A od svih tih mladih moglo je biti još stotinjak potomaka.

PRIRODNA RAVNOTEŽA

Ova vrsta oduvijek uživa određenu zaštitu, ali svaka zaštita je samo slovo na papiru dok ju čovjek fizički ne štiti. To slovo treba oživjeti tako da lastavici omogućimo da se slobodno gnijezdi gdje treba, da ima svoja sigurna mjesta. Ona ne traži puno. Od izmeta piljka koji se gnijezdi s vanjske strane kuća, često pod balkonom ili krovom, kuću treba zaštititi kakvom daščicom ili limom i to je sve, nije veliki posao niti mudrost.

Ornitološki laboratorij već osmu godinu zaredom održava edukativne ornitološke radionice za osnovnoškolce i srednjoškolce na kojima ih uče kako čuvati ptice, bude kod njih ljubav prema prirodi, izrađuju kućice za ptice i slično. I odrasle treba educirati, napominje.

– Ptica je ukras naše planete i uvijek će biti, poput cvijeća ili leptira. Toliko ima raznih vrsta, njihov pjev je raznolik i umirujući, a koliko su tek korisne time što se hrane insektima pa smanjuju njihov broj? Ako se pak hrane sjemenkama, smanjuju mogućnost razmnožavanja korova. Svaka vrsta ima svoju svrhu pa se ne treba voditi raznim narodnim vjerovanjima, poručuje ovaj ljubitelj prirode. Čovjek ne smije zadirati u prirodu na način da narušava ravnotežu, treba samo pomoći koliko može.

– Ima ljudi koji pomišljaju premještati gnijezdo jer će »drugdje biti lakše hraniti mlade«. Neće, ptica zna gdje stvoriti dom, kao i ljudi svoj. O negativnim posljedicama zadiranja u prirodu najbolje govori slučaj iz Kine kada je polovinom prošloga stoljeća Mao Ce Tung objavio rat vrapcima koje je smatrao štetočinama. Potom su se namnožili kukci koji su uništavali usjeve pa je došlo do masovne gladi i smrti milijuna ljudi. Kako bi pokušali vratiti ravnotežu u prirodu, Kinezi su kasnije uvozili vrapce, opisuje.

PREKO MORA

Na selu ćemo, kao vjesnika proljeća, najčešće vidjeti rusogrlu lastavicu, a u gradovima piljke. Treba poštivati činjenicu da su ptice u gradovima njihovi stanovnici kao i mi, što znači da prema njima moramo biti tolerantni. Valjalo bi malo i sebe pogledati, kaže, jer je »golub čist koliko je čist grad«. Ako ima nogu zapetljanu u neko smeće, to pokazuje kakvi su građani. Poručuje ipak da je suživot moguć.

Vratimo li se za kraj na lastavice, zgodno je spomenuti da prilikom selidbe prelaze morsko prostranstvo, a iznad mora nema toplih termala koji pticu dižu kao dok leti iznad kopna – što joj pomaže pri letenju. Stoga pribjegne lukavstvu – kada se umori, sjedne na brod pa jarboli i cijeli brodovi ponekad znaju biti puni lastavica.

– Tako ih iskorištavaju sve ptice selice. Ako brod ide u istom smjeru, odvest će ih jedan dio puta, a može im poslužiti i kao prenoćište. Kad odmore, lete dalje, a ako se na njihovom putu nađe više plovila, idu od jednog do drugog i tako si olakšavaju selidbu. To je također jedan od razloga zašto odrasle vode mlade, uče ih tom triku koji se prenosi s koljena na koljeno, opisuje Manuel Jacmenović, šaptač pticama koji, simpatično, upravo na Dan lastavica slavi rođendan.

HITNA SLUŽBA

Jacmenović je 2018. registrirao udrugu za zaštitu ptica, a kako se bliži sezona ispadanja mladih iz gnijezda, apelira na sve ljude da nazovu udrugu. Njihovi su članovi aktivni diljem Hrvatske i spremni su odgovoriti na sva pitanja vezano za bilo koju vrstu ptica.

Zainteresirani mogu pogledati web stranicu DZPP Ornitološki laboratoriij i njihov YouTube kanal kako bi se upoznali s radom organizacije, pročitali savjete za othranu pojedinih vrsta ptica i ostalo. Mi, kao pojedinci također možemo pridonijeti. Kada poletarci ispadnu iz gnijezda, gnijezdo samo padne ili nešto treće, može se nazvati njihovu hitnu službu na broj 091/57-81-841 ili ih kontaktirati putem Facebook stranice Ornitološki laboratorij i pitati za savjet što učiniti.