Stilski iznimno raznovrsno kroz suvereno vladanje instrumentima, emocionalno mračno i teško, lirski zahtjevno i s puno metafora, ali dovoljno jasno da se iskristalizira namjera tekstopisca…

Sve su to odlike debitantskog albuma »Omnia« bjelovarskog sastava Gusti sok koji ovim izdanjem neće vladati top-listama, ali će itekako privući pažnju zahtjevnijih pratitelja rock glazbe.

Sedam i pol minuta

Uvodna i naslovna »Omnia« kroz čak sedam i pol minuta kompleksnog glazbenog izraza sastavljenog od različitih stilova i utjecaja (jazz, rock, psihodelija, neosoul…) dojmljivo slaže priču o nesigurnosti u vlastito ja, a taj se ispovjedni ton nastavlja i u minijaturi »Toliko toga« koja nudi recitaciju uz glazbenu podlogu s laganim improvizacijama art i psihodeličnog rocka.

Introspektivni pristup vlada i u pjesmi »Šta čekam« koja ipak nudi i dozu tekstualne agresivnosti zbog nezadovoljstva sadašnjošću, a tu dobrodošlu agresiju prate čvrsti soul, funky, rock zahvati i rifovi gitara te moćna puhačka sekcija i jako dobro pogođeni prateći vokali.

Ta je tema uvod u najrokerskiji trenutak albuma, temu »Milo moje« koja uz puno tuge (»radosti nema, ljubavi nema, teška su vremena«) nudi i puno dobre žestine oslonjene na psihodelični rock koji se itekako osjeti i u vrlo dobroj »Ti«, pogotovo u košmarnom uvodu koji najavljuje kasniju izmjenu brojnih stilova, ritma i raspoloženja uz završnu poruku – »Daj, voli me, treba mi malo ljubavi«.

Mračno raspoloženje i čvrsti rock okviri ne mijenjaju se ni u temi »Zrno prašine« u kojoj pjevačica kaže kako je »zrno prašine koje želi više no što zaslužuje«.

U »Van pameti«, naslonjenu na industrial rock okvire, ispovjedni se ton proširuje na konstataciju: »Voljela se nisam dovoljno. Zato su mi sve odluke bile van pameti.«

Talentirani glazbenici rock benda Gusti sok, ne ograničavaju se žanrovima, Foto: Delimir Hrestak

Dobri dani

»Ugasi svjetlo« donosi novu stilsku promjenu, točnije obrasce synth i disco rocka, a sve to kroz, za njih tipičnu, izmjenu brzog i sporog ritma što daje itekakav doprinos košmaru koji i žele stvoriti i koji je izražen i stihom: »Vidim sve, a ne vidim kuda ide ovaj svijet.«

Završni trenutak albuma je »Svemir« koji nakon space dream uvoda nudi čak i dašak blagog optimizma što je jako dobro za jedan opojno mračni rock album. »Polako dolazi moj dan« kaže jedan od stihova, a primijeniti ga možemo i na cijeli ovaj zanimljivi i pažnje vrijedan rock bend čiji su dobri dani, bar sudeći po ovom albumu, već započeli.

Samo nek’ se i nastave.

Foto: Promo